Kad porodica prihvati LGBTIQ osobu, društvo je na dobitku

by | nov 28, 2020 | Fičer, Priča dana | 0 comments

Seksualno opredjeljenje i rodni identitet ne mogu se promijeniti. LGBTIQ osobe nisu bolesne, a ubjeđivanja, omalovažavanja i nasilje jedino mogu ostaviti posljedice na njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Ipak, može se promijeniti odnos prema njima, prvenstveno odnos porodice, kao najvažnijeg stuba u formiranju ličnosti.

Tome svjedoči Vuk Adžić, koji je kao trans muškarac prošao kroz sve – od neprihvatanja, vrijeđanja i batina do toga da sada svojim iskustvom pomaže kako LGBTIQ osobama, tako i njihovim porodicama da učvrste svoj odnos.

„Mene su moji pokušali da ’izliječe’ na razne načine, što je uključivalo i nasilje, ali uprkos svemu ja sam ostao isti. Ipak, zahvaljujući tom iskustvu pokušavam da drugim roditeljima pomognem da razumiju svoju djecu i njihove potrebe, da lakše podnesu ono što njihova djeca prolaze, jer sve što mi prolazimo, prolaze i naši roditelji zajedno sa nama“, kaže Vuk za PCNEN.

Kao aktivista nevladine organizacije LGBT Forum Progres pomaže pripadnicima zajednice, ali i njihovim porodicama, da nauče da budu to što jesu bez obzira na reakciju društva.

Roditelji se Vuku uvijek javljaju sa strahom, a često i sa pretpostavkom da je njihovo dijete u konfuziji po pitanju identiteta ili seksualne orijentacije, jer žele podsvjesno da to nije tako.

„Oni se boje za život svoje djece koja su transrodna, gej ili biseksualna jer svjesni smo u kakvom društvu živimo, svjesni smo da to nije prihvaćeno na način na koji bi trebalo da bude, kao jedna normalna pojava“, objašnjava on.

Roditelji sa kojima smo pokušali da razgovaramo na ovu temu ili nisu odgovorili na pozive PCNEN-a ili su odbili da pričaju, čak i anonimno.

Medijacija u većini slučajeva daje rezultate, jer članovi porodice iz drugačijeg ugla počnu da posmatraju svoju situaciju kada razgovaraju sa stručnjakom ili osobom koja je imala slično iskustvo.

Ipak, priča Vuk, ima primjera kada roditelj naizgled prihvata svoje dijete, a iza zatvorenih vrata vrši nasilje nad njim. Zbog toga bi, smatra on, institucije, socijalne službe i policija trebale da formiraju neku vrstu servisa za provjeru na koji se način roditelji odnose prema svojoj djeci i, u tom slučaju, smatra on, nasilja bi bilo mnogo manje.

Boričić: LGBT osobe nisu bolesne

“Porodice LGBTIQ osoba prolaze kroz širok dijapazon ličnih i socijalnih problema. Lični problemi najčešće narušavaju dinamiku kako svih članova porodice ponaosob tako i porodice kao sistema”, kaže za PCNEN psihološkinja Irena Boričić.

Kroz servis psihološke pomoći u okviru projekta „LGBTIQ sklonište“, koji sprovodi NVO LGBT Forum Progres, a podržava Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Boričić sarađuje sa pripadnicima LGBTIQ populacije, pružajući im psihološku podršku.

Ona ističe da socijalni problemi, koji se odnose na osjećaj sramote i odbacivanja od strane šire socijalne sredine često narušavaju funkcionisanje porodice kao sistema i povremeno rezultiraju neprihvatanjem i odbacivanjem člana porodice.

Uzroke, između ostalog, navodi Boričić, treba tražiti i u činjenici da su naši roditelji generacije koje su se edukovale u vremenu kada je u medicinskoj klasifikaciji bolesti homoseksualnost bila prikazana kao mentalno oboljenje, a klasifikovana kao “seksualni poremećaj”, uz neizostavni značaj i vrijednost tradicionalne crnogorske porodice.

„Dijete koje ima seksualno opredjeljenje ili rodni identitet koji je neukalupljen u očekivanja i tradicionalne vrijednosti crnogorske porodice roditelji doživljavaju kao svoj lični poraz, plašeći se time osude i sramote od strane društvene sredine, a u suštini njihovi bazični strahovi polaze iz nepoznatog – razlikovanja seksualnog ili rodnog opredjeljenja koje je njima poznato i velikog straha za dalji život i bezbjednost sopstvenog djeteta“, objašnjava Vuk.

Medijacija sa porodicom daje rezultate

Milica Špajak, socijalna radnica pri NVO LGBT Forum Progres, ističe da je medijacija izuzetno uspješan mehanizam pri poboljšanju razmijevanja samih roditelja, a onda i ostalih članova porodice.

„Iako, na našu žalost, nije učestalo da se članovi porodice odluče na ovaj proces, medijacija mora biti ključni element u prevazilaženju razlika, razumijevanju stanja u kome se dijete nalazi, usmjeravanju svih strana ka zajedničkom i najpovoljnijem rješenju i slično, i svi ovi koraci neophodni su kako bi se unaprijedio i ostvario kvalitetan odnos porodice sa svojim autovanim djetetom“, kaže Špajak za PCNEN.

Predrasude koje i porodice i društvo moraju odbaciti jesu percepcija da su LGBTIQ osobe bolesne, da je homoseksualnost prenosiva, da članovi zajednice krše vrijednosti o pravilnom načinu života, što je glavni je uzrok povećanom stepenu diskriminacije.

“Sve ovo vodi do većeg stepena nasilja, koje najčešće rezultira izbacivanjem iz objekta stanovanja ili napuštanjem samog pripadnika/ce zajednice usljed nemogućnosti opstanka u sličnim uslovima”, objašnjava Špajak.

Ona naglašava da medijacija može biti od izuzetnog značaja za tek autovane (otkriti, saopštiti drugima svoju seksualnu orijentaciju) mlade ljude, kojima je podrška porodice neophodna nakon prihvatanja sopstvene seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, što je jedan je od najvažnijih događaja u životu svake LGBTIQ osobe.

„Ona ima ulogu pomoći porodici pri prihvatanju različitosti bez uništavanja izgrađenih porodičnih odnosa i potencijalnoj daljoj disfunkcionalnosti“, kaže Špajak.

NVO LGBT Forum Progres u svojoj evidenciji bilježi pomak kada je riječ o zainteresovanosti samih roditelja za psihičko stanje i mentalno zdravlje svoje djece.

“Više roditelja nas je prethodnih mjeseci kontaktiralo i tražilo savjet ili pomoć kada je njihovo dijete u pitanju, a ono što me posebno raduje jeste činjenica da većina ovih roditelja, iako nije u potpunosti prihvatila autovanje svog djeteta, nije njega/nju ni ‘odbacila’ i pravi male, ali vrlo značajne korake pri podršci i razumijevanju”, kaže Špajak.

Ona ističe da suzbijanje nasilja u porodici nad LGBTIQ osobama mora da rezultira kao zajednička borba cijelog društva.

“Brzo i efikasno postupanje državnih organa, njihova međusobna saradnja i adekvatna primjena postojećih zakonskih rešenja, uz odgovarajuću primjenu metoda rada sa porodicama i zajednicom u cjelini, u znatnoj mjeri može doprinijeti suzbijanju nasilja, bezbjednom i dostojanstvenom životu svakog člana i članice LGBTIQ zajednice u Crnoj Gori”, naglašava Špajak.

Tolerancija prema LGBT tinejdžerima veća u sredinama gdje se radi na smanjenju predrasuda

Istraživanje „LGBTIQ – svako je neko slovo!” koje je nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovela početkom ovog mjeseca ukazalo je na to da svaki peti srednjoškolac poznaje vršnjaka homoseksualne orijentacije. Oko tri četvrtine smatra da okolina nije naklonjena tim osobama, odnosno da se prava LGBTIQ osoba ne poštuju koliko bi trebalo.

Poražavajuća je činjenica da trećina srednjoškolaca homoseksualnost i srodne pojave smatra društvenom pošasti protiv koje se treba boriti.  U radikalnijim stavovima prednjače dječaci, a svaki četvrti ispitanik smatra da je bilo kakvo naučno objašnjenje suvišno te da LGBTIQ osobe ostaju štetne za društvo bez obzira na sve.

Istraživanje CGO ukazalo je i na to da dvije trećine učenika smatra da se u Crnoj Gori malo javno govori o položaju osoba različite seksualne orijentacije, a 70 odsto njih su stava da tokom školovanja nisu dobili dovoljno adekvatnog znanja na osnovu kojeg bi formirali mišljenje o LGBTIQ osobama. Čak 60 odsto srednjoškolaca ukazalo je na to da bi voljno prisustvovalo predavanjima o LGBTIQ osobama sa naučnog aspekta.

Miljana DAŠIĆ

0 Comments

Submit a Comment