„Moćna mašina“ 

Objavljeno: 31.07.2019, 11:18h

Piše: Mirjana MARKOVIĆ

Demokratija u zemljama sa malim brojem stanovnika dovodi se u pitanje. Crna Gora kao zemlja ni sa stanovišta ekonomije nije smatrana tržištem, već se u toj tržišnoj utakmici posmatra kao jedna niša, „prikačena“ nekoj od susjednih zemalja. Njen tržišni položaj sa pozicije samostalnosti je otežan. Male, ekonomski nerazvijene  zemlje nemaju snage izdići se iz potrebe vladajućih partija koje su ekonomski moćne da iskoriste raspoložive državne resurse kao svoju prednost i sredstvo za postizanje političke pobjede. Osim toga koriste se i nelegitimna vaninstitucionalna sredstva, razne afere potresaju demokratiju u Crnoj Gori. To je danas jasno svakom građaninu, tako da je u novijoj realnosti izlazak na birališta postao potpuna farsa. Vlasnici kapitala postaju „vlasnici“ države. Sve je to realnost i,možda, ne bi zavređivalo toliku pažnju i brigu da se nije javio problem nedovoljnog znanja pri upravljanju kapitalom. BDP predstavlja ukupno stvoren domaći dohodak. Monstat objavljeje informacije da naš bruto proizvod raste brže od EU, što samo po sebi ne znači ništa. Poznato je da nerazvijene zemlje imaju visoke stope rasta, čista matematička logika.Mali brojevi se lako mogu i udvostručiti.

Vlasništvo nad kapitalom više nije pitanje, niti problem. Svima je odavno jasno da je to fiktivan pojam i ono postaje vještačko vlasništvo usko i uzročno posljedično vezano sa sposobnostima menadžmenta, odnosno zavisno od znanja i od onih sila koji prate tokove kapitala. Pri tome nije poenta znati mnogo, već ono što znamo primijeniti smisleno. Kapital, imovina, ljudi kvantitativno više nijesu moć. Moć je znanje. Zato je bitno ne kapitulirati pred neznanjem.

Ako ekonomski pokazatelji jedne zemlje nijesu dobri, odnosno vlast iz mandata u mandat ne vodi zemlju ka prosperitetu javlja se opasnost potpunog gubljenja suvereniteta tih država. U tom smislu javlja se potreba za kontrolom efikasnosti i efektivnosti u upravlju državom. Neki mladi istraživači u oblasti ekonomije već stidljivo pominju uvođenje zakona o efikasnosti vlasti koje bi uzimale u obzir čiste ekonomske pokazatelje kao mjerljive pokazatelje rukovođenja. To bi značilo da bi u prvi plan došle stručne sposobnosti pojedinaca da izvršavaju državničke poslove. Ovo posebno u svijetlu najnovijih političkih realnosti gdje je postala praksa, kako u malim, tako i u velikim državama, da su spojive funkcije prvog biznismena, predsjednika partije i predsjednika države. U svrhu postizanja što boljih rezultata, uz održivost i brigu o budućim generacijama, vlast bi racionalnije i efektivnije izvršavala sve aktivnosti i koristila sve raspoložive resurse i znanja, a negativni trendovi u društvu bi nestajali. Izborni postupak bi poprimio drugu dimenziju. Strasti bi bile usmjerene na konkurentnost u sposobnostima ka postizanju opšte dobrobiti za svoje zemlje i svoj narod. Građanstvo ne bi čekalo da tehnolozi izuzmu magnetnu rezonancu na telefonu kako bi samostalno dijagnostifikovali bolesti. Za određena stručna područja ipak je potrebno znanje. Ljudi umiru zbog nedostatka sredstava za liječenje u 21. vijeku u zemljama gdje državna elita sebi dozvoljava neprimjeren, nefunkcionalan i nepotreban tehnološki luksuz. Čisti gubitak.

Ako vlasti nije potrebna opozicija i ako je svrastava u neprijateljsku, a ne kontrolnu stranu koja se u pojedinim slučajevima dobrovoljno žrtvuje za rad opšte dobrobiti u vremenu u kome je sve vidljivo onda neka ukine demokratiju. Može se razmišljati o drugim vidovima uređenja društva.

Takođe, ako opozicija ne vidi važnost svoje uloge u društvu neka ne egzistira kao puka forma tražeći model da ostvari pojedinačne interese u dilovima sa vlastima u vremenu tokom i između izbora. Opozicija nije sindikat, kako se ponaša,  da koristi svoje oportunističke ambicije za rad drugih ili stranih društvenih grupacija. Država mora biti na prvom mjestu. A država prije svega su svi njeni građani. Takvi kakvi su.  Jedino ako nije dugoročna strategija da se jedni isele, a nasele drugi. Bojim se da se ništa ne bi promijenilo na bolje, ako se svi ne potrude raditi na sebi. Građanima se daju sredstva za život na kašičicu kako bi se lakše manipulisalo njihovom golom egzistencijom i postaju robovi sistema. Potrošačka korpa obuhvata puko prehranjivanje i elementarnu zdravstvenu higijenu, daleko je od uslova života civilizovanog savremenog čovjeka. Opšte nezadovoljstvo i letargija tjera mlade da napuštaju zemlju. Promjena nema ni na vidiku.

Kada govorimo o promjenama, o radu, kontinuitet je neophodan i na strani vlasti i ni na strani opozicije. Za sve promjene i procese, za ozbiljan rad i razvoj društva, potreban je kontinuitet.

Imamo aktuelne mnoge najavljene ekonomske modele razvoja, tu je razvoj infrastrukture, tu su autoput, aerodromi…na svakom od zadataka se palo na ispitu. Da ne govorimo o kulturi. Šta je sa Muzičkim centrom? Nijedan proces nije sproveden na profesionalan način. Ostaje da se dorađuje, potkrplja, usklađuje, ispravlja, trguje…Izaziva osjećaj srama zbog pokazanog stepena neznanja. Dugoročna politika ostaje zamagljena i neizvjesna. Bavimo se pitanjima koja vraćaju u kopanje po prošlosti, opet neprofesionalno i retrogradno. Ne radi se na ispravljanju grešaka. Radi se na mentalnom slomu svog građanina i to su ozbiljne stvari koje se mogu nazvati fašizmom. S druge strane, kao što to i jeste logično, pokazuje se užasna slabost  integriteta kada je u pitanju odnos prema drugim zemljama.

Ako idemo putem kojeg vlastitim rukama svakodnevno gradimo, doći ćemo tamo gdje trebamo biti.  

 

STARA EGIPATSKA POSLOVICA

 

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register