Prvo idu popovi, a za njima topovi

Objavljeno: 16.06.2019, 20:31h

Piše: Mirjana MARKOVIĆ

Više puta sam pisala o potrebi savremenog čovjeka za duhovnošću. Međutim, nikako da to shvate i vjerske zajednice, izgleda. Mnoge od njih su zadale sebi „istorijsko – poslovne“ zadatke, socijalne programe koji funkcionišu po njihovoj mjeri i procjeni. Ima tu i nešto biznisa, a i politike. Sastaju se velikodostojnici, dumaju i džumaju, donose važne odluke koje se kasnije pretaču u politiku, zapošljavanje, glasanje.

Interes stanovništva i Države ne korespondira sa interesima vjerskih zajednica jer su one odvojene i nalaze se instrumenti za neku vrstu paralelnog funkcionisanja. Sve bi bilo lakše kad vjerske zajednice ne bi toliko zaostajale za vremenom i proglašavale u 21. vijeku ljude janjičarima, četnicima, ustašama, poturicama, posrbicama, pohrvaticama i sl, i mjerili ko je gori od koga – Turčin od Srbina ili Hrvat o Albanca, Crnogorac od Montenegrina i razne druge paralele. Bojim se da nije lako izmjeriti. Još kad to dolazi od najviših velikodostojnika, šta očekivati od drugih?

Je li naš civilizacijski hod išao toliko unazad? Pri tome se prožimaju ideje velikih država, razapinju mape, crtaju granice, savjetuje se stanovništvo da se razmnožava. I kad se sve to uskovitla, eto anarhije i prostora da se razvojne politike za Državu i njeno stanovništvo pretvore u uskointeresne poslovne poduhvate za centre moći koji imaju „divno“ opravdanje, nesvjesni narod. Nije to neka pozitivna anarhija kojoj bi se obradovao kakav anarho-socjalist, već najgora vrsta pseudodržavnosti.

Tragičnost pseudo stanja ove Države prijeti stalno eskalacijom sukoba zamjerenih strana. U potonjem obraćanju ispred Hrama u Podgorici mogli smo čuti da se mogu izmjestiti mošti Sv. Vasilija u Hercegovinu, kao fiskalna kasa, pretpostavljam. Pri tome se zaboravlja zbog čega se ovaj Svetac poštuje toliko od svih vjeroispovijesti. Zaključak se nameće i činjenicom da svi molitvenici imaju rupicu za novac. Koliko god je istina da ima dobrih socijalnih programa. Pitam se ko bi u slučaju izmještanja moštiju branio Ostrog i od koga? Kažu da ima sto momaka koji bi ga životom branili.

Sjetih se poslovice iz djetinjstva: Prvo idu popovi, pa za njima topovi. Izgleda da naša vlast zna čemu teži. Dobro je bar zaplašiti i skrenuti sa gorućih tema. Osim toga Mitropolit ih u ljubavi dočekuje, pa ostaje da se zadovolje jedni sa drugima. Čuje se da se i dogovaraju koješta.

Postoji li konsenzus na nivu države da se otvori istinska javna debata na kojoj bi se razmotrili na civilizovan način prava i obaveze vjerskih zajednica? Da li Ustav dovoljno jasno precizira to pitanje?

Valja se podsjetiti i razmisliti o “Dvadeset pouka iz dvadesetog vijeka” Timoti Snajdera:

  1. Ne pokoravajte se unaprijed!
  2. Branite ustanove!
  3. Čuvajte se jednostranačke države!
  4. Preuzmite odgovornost za izgled svijeta!
  5. Sjetite se profesionalne etike!
  6. Budite oprezni u pogledu paravojnih jedinica!
  7. Razmišljajte ako morate da nosite oružje! (u javnoj službi)
  8. Izdvojite se!
  9. Budite milostivi prema jeziku!
  10. Vjerujte u istinu!
  11. Istražujte!
  12. Učestvujte u ćaskanjima i kontaktima oči u oči!
  13. Upražnjavajte tjelesnu politiku! (ne mekšajte u fotelji, ne rasipajte se za ekranom)
  14. Uspostavite privatan život!
  15. Dajte doprinos dobrim stvarima!
  16. Učite od kolega u drugim zemljama!
  17. Osluškujte opasne riječi!
  18. Budite mirni kad nezamislivo stigne!
  19. Budite patriota!
  20. Budite hrabri kolikogod možete!

Kako sve ovo izgleda iz prizme globalizacje? Bez granica!

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register