Samo u građanskom društvu izražavanje nacionalnog identiteta je benigna stvar

Objavljeno: 20.02.2012, 00:02h

DALIBORKA ULJAREVIĆ: U Crnoj Gori smo svjedoci jačanja uticaja aktera koji insistiraju na etničkim elementima gradnje crnogorskog identiteta. Na jednoj strani imamo uporno insistiranje na nacionalnom identitetskom predznaku koje se temelji na srpstvu i očuvanju srpstva kao temeljnom osloncu crnogorskog identiteta, dok drugu stranu karakteriše isticanje crnogorstva, opet u etničkom smislu, kao najjačeg nacionalnog mobilizirajućeg sentimenta.

Daliborka ULJAREVIĆ, politikološkinja, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO)

Duško VUKOVIĆ: Šta za tebe znači nacionalni identitet i koliko ti je bitan?

Daliborka ULJAREVIĆ: Nacionalni identitet se razvija na osnovu osjećaja pripadnosti skupini ljudi koja je povezana istorijom i kulturom, a u nekim slučajevima dijelom i zajedničkim jezikom, vjerskom pripadnošću i slično. Nacije su nastajale na različite načine, nekad je bilo dovoljno da se utemelji dinastički slijed preuzimanja trona pa da teritorija pod vlašću vladara postane nacija, dok je u nekim slučajevima bio dovoljan osjećaj etničke različitosti od drugih da bi se stvorila fantazija posebnosti.

Po mom sudu, nacionalni identitet podrazumijeva intimnu i specifičnu vezu između prošlosti i sadašnjosti koja kod pojedinca uspijeva da čuva sjećanje ili sliku zajedničke prošlosti i osigura saglasnost tog pojedinca da se živi u određenoj zajednici sa drugima. Boka, koja me značajno oblikovala, čuva veliko nasljeđe različitosti kao kulturnog bogatstva i Crnoj Gori daje dio neophodne građanske tradicije. A za mene je građanski predznak ispred svih kolektivnih identiteta i zahtijeva. Ja svoj nacionalni identitet nikada ne bih pretpostavila bilo čemu, jer je to dio mog bića. Građansko društvo smatram svetim ciljem za koji se treba hrabro boriti. Samo u građanskom društvu izražavanje nacionalnog identiteta je benigna stvar, i ukoliko su identitetske linije raznorodnije, onda se to smatra bogatstvom zajednice. Vjerujem da je u svim drugim okolnostima isticanje nacionalnog i inistiranje na nacionalnom opasno.

DV: Šta bi iz bokeške tradicije voljela da vidiš ugrađeno u moderni crnogorski nacionalni identitet?

DU: Barem dvije stvari.

Prva se odnosi na otvorenost prema različitostima. Drugačije kulture, mišljenja i navike vijekovima uplovljavaju u Boku iz Mediterana. Ovo viševjekovno prožimanje drugosti omogućilo je da otvorenost prema drugačijem i različitom bude dio bokeške tradicije koja bi, po mom mišljenju, trebalo da čini najčvršći dio savremenog crnogorskog identiteta. Ona je i najjača veza između vrijednosti na kojima počiva Evropa danas i težnji građana i građanki Crne Gore da postanu dio civilizacijske zone koju označavamo terminom Evropska unija.

Druga stvar tiče se jedne posebne kulture koja je usmjerena ka radosti življenja. Boka je prostor prepun karnevala, festivala, fešti. Ova kultura slavi život. Ona je postala dio svakodnevice i usmjerava svakog pojedinca na djelovanje, pokret, invenciju i intervenciju.

DV: Kakvo crnogorstvo bi moglo biti prihvatljiv okvir za sve u Crnoj Gori, nezavisno od etničke pripadnosti?

DU: Pitanje identiteta se uvijek dotiče različitosti. Vjerujem da bi crnogorski identitet svoju specifičnost i prepoznatljivost, pa time i različitost u odnosu na neposredno okruženje trebalo da temelji upravo na građanskom principu. Učvršćivanje identiteta naše političke zajednice građanskim principom je jedini način da državu koju imamo učinimo aposlutno prihvatljivom za sve pojedince, da je svi smatraju i osjećaju svojom.

U Crnoj Gori je to i moguće, i to zbog duge istorije suživota i prožimanja različitih kultura, koja je postala obilježje života u ovoj zajednici. Za razliku od rasprostranjenih razumijevanja da je npr. na Balkanu etnos najsnažniji i najbolji integrativni faktor u jednoj zajednici, ja mislim da za Crnu Goru ta formula ne treba i ne smije da važi. Umjesto etničkih, vjerskih ili rasnih spona, nas u Crnoj Gori najčvršće mogu i treba da vezuju građanske spone u građanskoj državi. U tome se sastoji naša različitost i najjači oslonac našeg identiteta.

DV: Da li vidiš naznake onoga o čemu govoriš – učvršćivanje identiteta naše političke zajednice građanskim principom. Da li se priprema dobar teren za tako nešto?

DU: Ne, nažalost, ali jasno vidim tendenciju potpunu suprotnu tome.

U Crnoj Gori smo svjedoci jačanja uticaja aktera koji insistiraju na etničkim elementima gradnje crnogorskog identiteta. Na jednoj strani imamo uporno insistiranje na nacionalnom identitetskom predznaku koje se temelji na srpstvu i očuvanju srpstva kao temeljnom osloncu crnogorskog identiteta, dok drugu stranu karakteriše isticanje crnogorstva, opet u etničkom smislu, kao najjačeg nacionalnog mobilizirajućeg sentimenta. To su glavne struje. Koliko su jedna prema drugoj protivnički nastrojene, toliko su i međusobno podržavajuće, hrane jedna drugu. I jedna i druga žive zahvaljujući i ovoj drugoj.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply