Medijski talibani

Objavljeno: 18.09.2009, 08:43h

Dok traje istraga i dok sudska odluka ne postane pravosažna, sudske odluke se ne komentarišu-nije profesionalno. Svi oni novinari i mediji koji su komentarisali istražno-sudski postupak za npr. ubistvo Duška Jovanovića, ili deportaciju BIH izbjeglica a koja su trajali, toliko koliko su trajali, su neprofesionalni. Novinari, budite profesionalni, ne budite amateri kao ja. I vjerujte u “institucije sistema”.

Dok traje istraga i dok sudska odluka ne postane pravosažna, sudske odluke se ne komentarišu-nije profesionalno. Svi oni novinari i mediji koji su komentarisali istražno-sudski postupak za npr. ubistvo Duška Jovanovića, ili deportaciju BIH izbjeglica a koja su trajali, toliko koliko su trajali, su neprofesionalni. Novinari, budite profesionalni, ne budite amateri kao ja. I vjerujte u \”institucije sistema\”.

Piše: Zipp

 

Novinarstvo nam je takvo-kakvo je. Nit bolje, nit gore, od ostalih segmenata društva. A kakvo nam je društvo, sudite sami. Ja Sudija nijesam. Niti suditi smijem. Sudske odluke se ne komentarišu-dok presuda nije pravosnažna. Tako kaže najbolji i najprofesionalniji novinar, najprofesionalnijeg medija u Crnoj Gori. A ovo, opet, on kaže, o sebi i svom mediju. Valjda nošen onom maksimom „skromnost je vrlina onih kojih nemaju čime drugo da se pohvale".

„Sudske odluke se ne komentarišu dok presuda nije pravosnažna"-vjerujem da je tako. Tamo dje je sud-Sud. Tamo dje gradjani imaju povjerenja u njega. I dje se na pravosnažnost sudske odluke ne čeka po par godina, deceniju čak. Poslije deceniju čekanja na pravosnažnost sudske odluke, komentarisati neki dogadjaj, mislim da ne bi bilo zanimljivo. Bilo bi smiješno. Možda samo mislim?

One novinare, iz najednom protivničkog tabora, svoje kolege, sa kojima je koliko do juče sjedio u istim redakcijama, dijelio iste poglede, ne samo novinarske, već one opšte, moralne, ljudske, esnafske, nazovite ih kako god hoćete, novinar-profesionalac, nezavistan od svega i svačega, naziva „medijskim talibanima". Hmmm.

O tim novinarima,  imao sam i imam svoje mišljenje, koje ne mora biti ispravno. Kritikovao sam ih. On ih je do skora iz petnih žila branio. Baš na svom mediju. Nikad ih tada nijesam, i ni sada ih ne bih nazvao „medisjkim talibanima". Čak ni njega.

„Medisjki talibani", na svako malo prozivani od njega, šute. Ne oglašavaju se. A Bogami znaju biti oštri, veoma. I imaju „jezik". Dugačak. Medijsku moć. Što se ne oglašavaju-ne znam. Što ih plaši? Možda ima zna nešto,  pa se plaše konfrotacije?-pomišljam.

O meni zna sve, a ne zna mi ništa. Stoga se ne plašim. Iako je veoma moćan. Kao svi nezavisni i profesionalni u ovoj Državi.

Koliko je taj novinar nezavistan, medij profesionalan, možda najbolje svjedoči Predsjednik Parlamenta. On redovno sluša njega, i njegov medij. Bilo dje da je(nije reklama za mobilnu telefoniju). Osim kada je u inostranstvu. A možda ga sluša i tamo, putem interneta? Nezavistan&profesionalan novinar je ponosan na to. Presdsjednik Pralamenta na njega i njegov medij. Idila. Demokratsko-profesionalno-nezavisna. Da bi idila bila idila nad idilima, Predsjednik Parlamenta je na godišnjicu omiljene emisije, omiljenog medija, koju vodi njegov omiljeni novinar, upriličio koktel za sve, zajedno sa slušaocima-komentatorima koji se javljaju u "otvoreni program". Koktelu, upriličinom, ne u kući/stanu Predsjednika Parlamenta, nekom zakupljenom restoranu, već u Skupštini CG kojom predsjedava, mogli su da prisustvuju i oni, rijetki, koji daju malo disonantnih tonova tom "otvoreno idiličnom programu". Tu "čast", koliko ja znam, niko od takvih nije prihvatio.

Zašto? Ne znam. Odbiti takvu čast, mogu samo oni. Njima se ništa ne svidja, oni su uglavnom isfrustrirani ljudi, dežurni kritičari, umišljeni Don Kihoti…

Neko bi se mogao zapitati, kako to da Predsjednik Parlamenta, dugogodišnji, istaknuti  član vladajuće koalicije, pravi koktel za nezavistan, kritičan, objektivan medij, njegovog urednika i vlasnika, te njegove kritički nastrojene slušaoce?

Ne opterećujmo se suvišno tim zlonamjernim pitanjima. Izmedju Švedske  i Crnogorske demokratije, medijske i svake druge slobode, mala je razlika.

Isto, mislim da ni u Švedskoj, Predsjednik Pralmenta ne pravi koktel u Pralamentu za vlasnika i slušaoce privatnog medija. Mada, možda opet griješim. Ljudski je griješiti. A i što bi Švedska morala u svemu  biti  ispred nas, na kraju krajeva?

Sada vam je možda jasnije zašto Predsjednik Parlamenta u "slučaju  Mugoša" nije dao "nalog" svojim odbornicima da glasaju za inicijativu o njegovom  razrješenju. Čeka odluku suda. Ne želi da prejudicira stvari, vjeruje u "instuticije sistema". Kao i svi mi. Nekadašnje trule daske zmjenjene su zdravim. Zahvaljujući malo Vesni, više Ranku.

Ko je koga naučio pravilima, novinar, profesionlac-Predsjednika Parlamenta, ili obrnuto, nije ni bitno. Bitno je da sve funkcioniše. Kao u Švedskoj.

 

P. S. Ako neko bude komentarisao ovaj text, komentarišite ga kako god hoćete. Napišite da je sve izneseno gola laž. Ali ako neko napiše da je sve "živa istina", komentar odmah brišem. To bi mi bila  najveća  uvrijeda.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. danilo stojanovic says:

    “Summum ius, summa inuria” (sto vise prava, veca je nepravda)

    Ne zelim da me Zipp izbrise pa cu da pobjegnem malo od teme.

    U citavom slucaju obracuna gradonacelnika i novinara cini mi se da se zaobilazi pravda – tj. moral.

    Lijepo je sto politicari (i ne samo oni) odjednom imaju toliko povjerenja u sud i pravo. Bez obzira da li ce sud utvrditi da je novinar Vijesti, izgleda, prvi “paparazzo” na svijetu koji juri slavne licnosti da bi ih – tukao!? U svakom slucaju sudija ima na raspolaganju fantasticnu zbirku pravnih presedana. Npr. odluku Vrhovnog suda – koji se tako proslavio sa pravnim obrazlozenjem u slucaju Kosturice protiv Nikolaidisa. Tako da ne sumnjam u “pravni” ishod ove zavrzlame. Vjerujem da i nasi politicaru isto tako ne sumnjaju, jer se ne bi toliko pozivali na pravo i sud.

    Naime, ovdje se ipak vise radi o pravdi i moralu. Gradonacelink je propustio jedinstvenu priliku da se proslavi i da, visokim ocjenama njegovog rada kao gradonacelnika, doda svojoj licnosti oreolu odgovornog i postenog covijeka. Svako moze da pogrijesi, pa i najbolji, ali samo oni koji priznaju gresku dobijaju oprostaj. I od ljudi – i od Boga.

    Medjutim, u ovom slucaju prevagnulo je pravo.

    Iako smatram da je uloga prava u jednom drustvu od izuzetne vaznosti – mislim da drustvo ne moze opstati bez morala – i pravde – koja je rezultat tog morala. Ovo je naravno duboka tema i ne treba joj prici na povrsan nacin.

    Drugi problem je to, sto je, izgleda, vlast postala najvisa vrijednost u nasem drustvu. Vlast je postala opsesija, i Vlasti, i opozicije. Zaboravlja se na interese drzave, a u prvom planu je (licna) zelja za vlast (moc). Izgleda da su nasi politicari pogresno protumacili Nicea (nijesu ni prvi, ni posljednji). Oni samo cine “niceanske” napore da budu na vlasti – “nedodirljivi”.

    Bojim se da se nas moralni sistem potpuno poremetio jer pravo (sud) postaje vaznije od pravde (morala). A trebalo bi biti obratno.

    I kao sto mudri Lao Ce rece:

    “Sto vise je reda i zakonika,
    to vise je lopova i rabojnika”
    (Lao Ce – “Tao Te Djing – Knjiga smisla i zivota” str.84) ***

    Ali rece, takodje, da”onaj ko zna ne prica, a onaj koji prica ne zna”.

    Zato je najbolje da zavrsim. Da cutim, i cekam da sud donese odluku o necemu sto ne spada u njegovu nadleznost – o pravdi.

    *** Nijesam pitao, iz opravdanih razloga, Lao Ce-a za dozvolu da ga citiram. Sreca da zivim u CG jer bih, da zivim u Beogradu, vec bio kaznjen – po novom zakonu o medijima.