A može i obrnuto, ako ste gladniji no žedniji
Piše: Duško Vuković
Bez ukljeva mogu da zamislim život. Bez vina – ne mogu. Ili, da budem sasvim otvoren, mogu zamisliti život i bez vina, ali taj život nije onaj do koga mi je previše stalo.
Danas je na Vir Pazaru bilo i ukljeva i vina. Ukljeva od dvije ruke (svježih i sušenih), a vina od ruku raznijeh.
Bilo je i lozovih rakija, sira iz Krajine i zatopa iz Zagarča, ali danas nije bio njihov dan.
Drugu godinu zaredom odlazim na feštu od vina i ukljeve, koja se organizuje u Vir Pazaru. Ovogodišnja je trebala da bude lanjske godine, ali su je pomjerili unaprijed zbog, ako se dobro sjećam, maslinijade u Baru.
Nije moja stvar da sudim o tome, ali je moje da priznam kako se ugodno osjećam na ovoj vrsti pučkih svetkvina.
Zašto?
Na ovakvim svetkovinama smo jednostavniji, a ta jednostavnost je od one vrste koja nas približava suštini postojanja – voljeti život i uživati u njemu.
Nijesam otišao na feštu kao reporter, ali kad mi se već fotoaparat zadesio u ruci, evo još nekoliko fotografija, tek toliko da osjetite dio atmosfere.
Pa, kad ste me već dopratili dovde, popijte čašu vina u moje zdravlje, a na vaš račun. Tako sam i ja danas učinio, ako ćete mi vjerovati na riječ.
Citat iz neke anakreontske zbirke? Ili ja Duška Vukovića uopšte ne poznajem? Ili je ovo njegov dionizijski virtuelni identitet koji me zbunjuje jer nisam još pročitala neku čestitu literaturu o blogovanju tako da još ne znam treba li i ovdje razlikovati autora od naratora?
Vino je najviše vino kada je kuvano, sa karanfilićima, orašćićem, sokom od pomorandže, suvom šljivom, kriškom jabuke, koja se posle, kada se izvadi iz vina, pojede onako pijana. Znam, i ovo liči na citat iz Hiljadu i jedne noći, ima arome i «mirise opojne» te začinske knjige, ali je živa istina da ja svu tu egzotiku strpam u vino iz Kuča i da to – ne da paše, nego – baš paše. Dakle, vino – da, ali ne čisto. Čisto je dosadno. Sve, pa i vino
Odgovor Nataši i srdačan pozdrav:
U čistom vinu već svega dobroga ima
i zato mu dodaci ne trebaju nikakvi,
iako ne odričem pravo nikome
da ga uneređuje i takvoga kuša.
Uvijek mi je bio zanimljiv ponos i zanos domachina koji prave vino i naravno istim vas caste.
Mada moram priznati zadovoljstvo kada su se u nashim prodavnicama pojavila vina sa drugih kontinenata. Recimo iz Juzne Amerike…
Glasam i nazdravljam sa bijelim vinom Casillero del Diablo…WINE OF CHILE
Vino, ukljeve, Virpazar, sir, med… Nigdje u textu jezera. Skadarskog. A da njega nema, fešte ne bi ni bilo.
Crno vino-piće za Bogove, kažu. Nijesam Bog, Bože mi oprosti, ali volim ga kad-kad popiti. Zimi, obično.
Poslije skijanja, kad promrznem, najradije bih ovo Natašino, kuvano.
A ono, kad sa društvom želim popiti čašicu, obično u nekom kafiću, zimi, izbor je obično vranac- vrhunski, ili pro-korden. Ona mala flašice,1,8 deci, pa polako, po meraku.
Najljepše mi je ipak na Adi-Bojani, u restoranu “Kod Miška”, uvijek uz riblju čorbu(najbolju), licu i salatu “Ala-Bojana”. Ambijent same ade i restorana omamljuje više nego bilo koje piće.
A što će mo sa Skadarskim jezerom? Znate li ga? Posjećuje te li ga? Tu vam je pred nosom a većina vas je smo prosla onim nasipom i to je svo “uživanje” u jezeru.
A Murići, Rijeka Crnojevića,, Žabljak Crnojevića… Male plaže, pristupačne samo sa vode (plaža Djuraševića). Biciklističke i pješačke staze koje se upravo markiraju, vidikovci, mjesta za piknik (GTZ upravo završava te projekte)… Sve to imate na jezeru.
Otkrijte jezero, ispred nosa vam je. Da ga ne otkrivaju drugi, došli ko zna otkud, umjesto vas.
I štititi ga. Od otpadaka koje donosi Morača a koje mi bacamo. Od aluminijskog kombinata, od krivolovaca, raznih uzurpatora.
Štiti te ga i zbog vas, i zbog svoje djece. I zbog Crne Gore u koju se tobože stalno zaklinjete.
Jezero je blago koje je ili neiskorišćeno ili se koristi na pogrešan način.
Živko Nikolić je u svemu bio u pravu. Pa i u “Čudu nevidjenom”. Oće neki akademici iz CANU-a da ga isušuju kako bi dobili više plodne zemlje, iako ni ovu niko ne obradjuje. Da produbljuju korito rijeke Bojane kako bi bila plovna, opet narušavajući prirodni sklad dotoka i otoka jezera. Albanci pričaju o nuklearki u Skadru…
Ne dajte jezero. Upoznajte ga, posjetite, zavoljet će te ga.
Odgovor Zipp-u: Skadarsko jezero se vidi malčice na posljednjoj fotografiji :), a biciklističke staze koje pominjete moraću da probam čim mognem.
Nadam se da će Skadarsko jezero i dalje biti pristupačno za domaću čeljad kad se alaverte i shvate šta imaju ispred nosa.
Janku bih se rado pridružio u ispijanju onog čileanskog bijelog. Probaću da ga nađem, da procijenim je li baš ko što Janko priča.
PRO CORDE,
ili koliko ja mogu naslutit, ZA SRCE,
kroz moje chelichne mrezice (SHTENTOVE) ponekad protiche pomalo “KRVI U VRANCU”, nije zdravo za shecer , ali ZIVOT se ne mjeri duzinom, nego VIRPAZAROM , JEZEROM, RIJEKOM REZEVICA i domacim vinom kod Sava Pavlovica, brojem MURINA na moj harpun i brojem HOBOTNICA koje sam svojim rukama okreta GLAVU, kao kad prevrcem charapu.
Zivite SRECNO i UZIVAJTE,
chuvajte tu nashu CRNU GORU, za neka nova POKOLJENJA, popijte po jednu za 50 000 “pechalbara” , koji su “TRBUOM ZA KRUOM” davno spakovali kofere i gledaju Skadarsko na SAT-TV, i VAS kako uzivate u VINU I UKLJEVAMA.
Ako se PONOSIM SA NECHIM IZ CRNEGORE,
onda je to INTELEKTUALNA SVOJINA, koju treba PATENTIRAT, koja se zove:
“KAKO SE SA MALO; MOZE ZIVJET BOGATO”
Vraćam se temi čisto-nečisto vino (Duško)
Moja je teza – ništa nije čisto, ponajmanje vino.
Primjer1. U Sremskim Karlovcima sam pila slatko vino koje tamošnje stanovništvo zove bermut (neka legenda, ili anegdota, govori da je to slatko vino toliko opilo nekog, valjda austrougarskog, velikaša da je napravio neku glupost na štetu svoga kralja i dinastije – ne znam tačno). Dopao mi se bermut. Ne zato što ima ukus kakav ima nego zato što ga je pio (to pretpostavljam) Branko Radičević. Znači, voljela sam bermut prije nego sam ga probala.
Primjer 2. Nedavno sam pila neku sicilijansku malvaziju. Od kada sam davno pročitala jednu Poovu priču u kojoj se spominje bure malvazije vrtjelo mi se negdje po glavi to – malvazija (kao što godinama čekam da probam Gogoljevu jesetru i piroške sa lukom). Dopala mi se i malvazija jer mi se dopadala i prije nego sam je probala, jer sam njen ukus ukus već znala – iz Poove priče.
Hoću da kažem da nema ničega što je čisto od kulture, najšire shvaćene. Ako nije književnošću, vino je natrunjeno uspomenama, nostalgijom, idejama o krajevima u koje nas odvodi jedan gutljaj lokalnog vina, filozofijom (vinskom). Pa i Duškovo “čisto vino” je zapravo jedan stav, iz koga bi se moglo štošta zaključiti o Dušku, a ne “stvar ukusa cistog vina”.
Ništa nije čisto, ponajmanje vino koje je od samog početka zamućeno legendama, mitovima, pričama…
Odgovor Nataši:
Čisto i nečisto? Hm? Čisto vino mu dođe ono vino što je najbliže pojmu vina. Iako je svako vino više od polovine voda, ono što ga čini vinom nije voda, već posebnost odnosa te vode sa mnogo čim drugim – od zemlje do sunca.
Negdje sam pronašao prepričano iz “Filozofije vina” Bele Hamvaša, da je on svjetsku istoriju vina podijelio u tri velika razdoblja: prvo – prije potopa, kada je čovječanstvo samo sanjalo o vinu, drugo je postpotopsko, kada je Noje zasadio vinovu lozu, a treće se računa od one svadbe u Kani Galilejskoj, na kojoj je Božji sin, Isus Hristos, pretvorio vodu u vino i tim prvim čudom najavio svoju misiju spasitelja.
Dopalo mi se i rado bih pročitao “Filozofiju vina”. Posudi, ako je imaš.
Odgovor Milovanu: Dobro je Savovo vino, ako mislimo na istoga Sava.
Nema Filozofije vina. Zar je mi sada ne ispisujemo?
Moj Savo je UMJETNIK, za akvarel, za dobar gusht za plodove mora, i dobar izbor Crnichkog vina, kojeg realizuje i nudi gostima u svom restoranu na plazi u Rijeci Rezevica.
Moje omiljeno mjesto za odmor i ronjenje na dah, bez skalamerije.
Zasto se niko ne javlja povodom vina? Napunila sam casu, propisanu – vinsku, donijela je do kompjutera, spremila se da dam svoj doprinos vinskoj raspravi, ovoga puta iskustveno, na izvoru kad… Tako je to kada se cijela prica prebaci na teren gdje je ko pio najbolje vino – kada se udje u tu vrstu takmicarskog i lokalnog diskursa, brzo nestaje dah.
Novost za Natašu i ostale vinopijke i vinopije: Otkrio sam gdje se mogu pročitati vijesti o vinu. Evo adrese: http://www.invino.co.yu/index.php?page=vesti