Objavljeno: 27.01.2007, 12:47h
Od smrti Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja koga su ubili zato što je želio da odbrani svoga sugrađanina i komšiju Bošnjaka, danas se navršava 14 godina, podsjetila je agencija Beta.
Prema riječima svjedoka, Aleksića su ubili lokalni četnici nakon što je pokušao da im se suprotstavi, pošto su tukli njegovog poznanika Bošnjaka iz Trebinja.
![\"](\"http://www.pcnen.com/images/exyu/trebinje.jpg\" "\\"Trebinje\\"")
Od smrti Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja koga su ubili zato što je želio da odbrani svoga sugrađanina i komšiju Bošnjaka, danas se navršava 14 godina, podsjetila je agencija Beta.
Prema riječima svjedoka, Aleksića su ubili lokalni četnici nakon što je pokušao da im se suprotstavi, pošto su tukli njegovog poznanika Bošnjaka iz Trebinja.
Zločinci su, umjesto Bošnjaka, potom nasrnuli na Aleksića i kundacima ga pretukli do smrti.
Sve se dešavalo u blizini pijace i lokalne policijske stanice.
Od teških povreda koje je zadobio 21. januara, preminuo je u bolnici nakon nekoliko dana, 27. januara.
Srđanov otac Rade Aleksić tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost."
"On je štitio čovjeka i ja sam ponosan na njega", kazao je Rade Aleksić u jednom ranijem intervjuu.
Trebinjci navode da je Srđan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, "zgađen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu", protestovao i bacio pušku.
I prije tragičnog dana, on je u nekoliko navrata odbranio svoje komšije Bošnjake od nasilnika i zlikovaca.
Srđan Aleksić imao je 22 godine kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Njegov sugrađanin Ljubisa Gluščević je rekao za agenciju Beta da je sramota što Trebinje 14 godina nakon ubistva Aleksića još uvijek ćuti o tome.
On je ocijenio da je Aleksić zaslužio spomenik "veći od Njegoševog i Dučičevog", jer je odbranio čast i obraz Trebinja u zlim vremenima.
Prema riječima očevidaca, Aleksića su prebijala četvorica u uniformama. Dvojica od njih osuđena su na dvogodišnje zatvorske kazne, dok se za sudbinu preostale dvojice ne zna.
Svaka cast!!!
To su LJUDI!!! Zasluzio je spomenik, jer je malo bilo takvih!!!
Neka mu je vjecna slava za junacko djelo i najhrabriji cin protiv cetnistva za kojega sam dosad cuo. Neka se pamti heroj Srdjan Aleksic.
Smrt fasizmu.
Neka ti je za navijek laka crna zemlja Srdjane.
Predstavljao si zestoku manjinu kojoj ce se zauvijek diviti vecina.
Srdjan je primjer istinske ljudskosti.
Njegova familija i on zasluzuju nase najvece postovanje i nezaborav.
cojstvo i junastvo,nije se moglo bolje reci.
neka mu je cast i da u miru pociva.
kako da zlikovci i dalje setaju slobodno?
Srdjane ,Neka ti bude vjecna slava !dako ti Crnogorci podignu spomenik,na prostoru Vilusa oakle poticete starinom.
To što je Srđan uradio vrhunac je čojstva i junaštva. Njegova hrabrost i ljudska reakcija na crnoumlje čin je koji bi morao da nas zamisli i da se zapitamo kojim to putevima mi idemo i koliko istinski razumijemo gest velikog čovjeka Srđana. Nijesam siguran da razumijemo dovoljno jer bi obilježavanje godišnjice njegove smrti morala biti glavna vijest u svim crnogovrskim medijima. Toliko mu makar dugujemo. neka mu je vječna slava i hvala što je probudio nadu da ljudskost nije izumrla.
Svetlana Broz, je izdala knjigu o DOBRIM LJUDIMA U TESHKIM VREMENIMA,
mnogi su svoju humanost platili glavom,
Neka svjetlost ZLATNA,
Obasja ljude kao Srdju,
A tama i tmusha,
Dzelate i ljudsku RDJU.
U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci, kaze narodna izreka. Srdjan je vise nego junak i zasluzio je spomenik, a on i mrtav zivi za one koji ljudskost znaju cijeniti. Za njegov slucaj dosad nisam cuo, sto znaci da je nazalost trebalo proci cak cijelih 14 godina da se dobra vijest pronese svijetom. Koliko god je tesko podnijeti smrt vlastitog djeteta (to znam iz vlastitog iskustva), mogu poruciti Srdjanovim roditeljima da budu ponosni sto su ga imali i sto su ga odgojili da stoji na strani pravde pa makar se i nebo srusilo. Takvi ljudi su danasnjem svijetu najpotrebniji, jer onih drugih ionako ima previse…Srdjan je umro vrseci svoju ljudsku duznost, a takvih nikada nije bilo mnogo. Predlazem stoga da se pronadje ozbiljan organizator koji ce Srdjanu Aleksicu podici dostojan spomenik u centru Trebinja, a u tu svrhu za pocetak spreman sam priloziti 200 dolara. Vjerujem da ce jos biti onih koji su spremni financijski pomoci.
Neka dragi bog podari raj ovom najvecem srpskom heroju. Ono sto je Srdjan uradio malo ko bi se u ono vrijeme usudio cak i pomisliti da to uradi. Svaka mu cast, pokazao je cojstvo i junastvo tako da mu se treba podici najveci spomenik ne samo u Trebinju nego i u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru. Spreman sam pokrenuti akciju u prikupljnju novca za podizanje spomenika ovom istinskom heroju. Bog da mu dusu prosti i neka pociva u miru. Sacirovic Mustafa Portland-Oregon.
Oprostite, bas je dirljivo sto Srdjanu hocete da podignete spomenik. I tako,on ce umjesto zivota imati spomenik zato sto se suprostavio zlikovcima i ubicama,svojim sunarodnicima Srbima, pokusavajuci samo da zastiti jednog muslimana, ili kako ga izvjestaj naziva jednog bosnjaka, naravno bez imena. Srdjan nece vise nikad imati svoj mladi, prelijepi zivot. Imace spomenik. U isto vrijeme njegove svirepe ubice, ubice jos stotina hiljada ljudi isto tako lijepih ka Srdjan, nemaju spomenike ali imaju zivot koji zive serbez rahatli. Hocete da mu podignete spomenik u Trebinju gradu zlocina i zlocinaca? Da mu dzelat,pjesnik i sofer Vucur kamionom dolazi i odaje mu postu. Ej Zekovicu ljudino, borce za gradjanska prava. Dje si da prozoves dzelate? I ove Srdjanove, i one iz Strbaca, i one iz Visegrada, i one iz Srebrnice, i one iz Foce, i one iz Sarajeva, i one iz Dubrovnika, i one iz Bukovice. Dje si da prozoves ove iz crnogorskog parlamenta koji bajracise sa Vucurom kroz srpski Niksic pjevajuci cetnicke pjesme i kujuci Srdjanovo ubistvo.? Zasto im oprastas? Zasto mislis da si plemenit i borac za ljude ako napises par jeftinih fraza? Zasto ne pokusas da sprijecavas nove tragedije poput Srdjanove.
O Srdjanu nemam, sto da kazem. Dok ovo pisem samo placem, dusa se lomi za njim i za hiljdama nevinih i nezasticenih.
A njegove dzelate nikad necu zaboraviti. Dje god stignem i kad god mognem podsjecacu na njih i traziti da ih stigne pravedna kazna.
Nek je vječna slava i hvala Srđanu Aleksiću. Slava junaku i hvala mu što je svojim djelom pokazao da nas još ima.
Šaljem tekst koji je objavljen još 2005. godine i koji je moj skroman doprinos potpunijem saznanju o velikom djelu Srđana Aleksića iz Trebinja.
http://www.studio-din.com/index.php
Postavljeno: Èet Jun 16, 2005 3:01 pm
Priča o Trebinjcu Srđanu Aleksiću
Opšte je mjesto mnogih analiza da je za budućnost prostora nekadašnje Jugoslavije od presudne važnosti obnova povjerenja među narodima. Više od nevoljnih i nemuštih izvinjenja političkih lidera za zlo kojim su obilježene devedesete na Balkanu u procesu pomirenja znače pojedinačni gestovi hrabrosti malih običnih ljudi. Ovo je priča o jednom takvom gestu.
Srđan Aleksić nije se razlikovao od ostalih mladića u svom Trebinju. Volio je plivanje i bio nosilac titule republičkog rekordera. Oprobao se i na pozorišnim daskama i, kako kažu znalci, na sceni ostavljao utisak zrelije osobe od svojih mladićkih dvadesetih. Kada su došle godine rata Srđanov buntovni duh usprotivio se ubijanju, razaranju i pljački. Otpušten je iz vojske, da bi na svoju ruku osnovao jedinicu koja je, pored ostalog, imovinu otetu trebinjskim Bošnjacima vraćala vlasnicima i nastojala da im pomogne na svaki drugi način. Srđanov otac, Rade Aleksić, ugledni trebinjski pravnik o tome kaže:
„Ja nisam ni znao koliko je toga Srđan sa svojim društvom uradio, već sada trebinjski Bosnjaci, koji dolaze, pričaju mi šta je sve Srđan za svakoga od njih uradio. Malo je tužno, jer Srđana nema da sluša tu priču, a opet, kao roditelju, srce plače, ali ponos postoji. Jer, Srđan je radio ono što bi svaki normalan roditelj želio da mu sin i dijete radi.
Rade napominje da se osjećaj pravdoljubivosti i tolerancije u porodici Aleksića njegovao iz generacije u generaciju. Ni Srđan nije mogao postupiti drugačije tog fatalnog 21. januara 1993. godine:
Poznavaoci prilika u gradu na Trebišnici kažu da Srđanov primjer nije usamljen i da su mnogi Srbi pomogli svojim komšijama Bošnjacima kada je bilo najteže. I jedni i drugi smatraju da još nije vrijeme da se o tome govori, jedni od straha drugi radi razuma. Otuda potsjećanje na gest Srđana Aleksića treperi poput svica u mrkloj, hercegovačkoj noći.
Na ulazu u spomen-sobu kasarne VRS-a ”Jovo Vukalović„ stoji tekst: pjesma Jovana Dučića Hercegovina. U zamračenoj prostoriji mnogo je cvijeća, poneko je već i ostarjelo, a na zidovima su fotografije poginulih vojnika uglavnom na dubrovačkom ratištu. Lice s jedne fotografije bitno se razlikuje od ostalih: na njoj je lijep momak, sa titovkom i petokrakom na čelu. Ispod je natpis: Srđan (Rada) Aleksić, godina rođenja i godina smrti – 1993.
Njegovog oca, Rada Aleksića, u Trebinju su znali svi: košarkaški trener, ugledan čovjek iz partizanske obitelji, svojim je duhom simbolizirao ono što je Trebinje nekad bilo. Otvoreni gradić u kojem žive kršni ljudi sa sofisticiranim smislom za humor i žene s najdužim nogama na svijetu.
Danas Rade, nakon gubitka supruge (”umrla je mlada, nije ih vidjela kako rastu„) i dva sina (prvi, Vujadin, letio je zmajem negdje iznad Popovog polja i poginuo pred sami početak rata), pokušava sastaviti komadiće prošlog života: ”Današnje Trebinje nije ni sjenka onoga nekadašnjeg. Ja na neki način pokušavam sam sa sobom nositi tugu i ponos zbog Srđanove smrti.„
A Rade, bez obzira na takav gubitak, ima zašto biti ponosan.
Njegov sin Srđan poginuo je na trebinjskoj pijaci a da apsurd bude veci samo desetak metara udaljenoj od policijske stanice. Grupa pripitih i besposlenih lokalnih četnika je 1993. legitimisala pijačne prodavače. Našli su jednog od rijetkih preostalih Bošnjaka (zvali su ga Maca, a bit će da se prezivao Hajdarević), sirotana koji se prehranjivao prodajom nekih sitnica, možda i cigareta, i počeli ga maltretirati.
Jedan od njih ga je oborio na tlo i izvadio nož i da ga, ružno je reći, baš ružno reći, kolje nasred ulice. Srđan je, na sreću tog momka, naišao, zgrabio vojnika, s njim se pohrvao. Srđan je htio otići, nije više bilo potrebe da se hrve, ali su na njegovu nesreću naišla još tri vojnika, ljudi u uniformi, Trebinjci. I kad je Srđan pošao, jedan koji je inače bio karatista, udario ga je s leđa po nogama, oborio ga i onda su ga, ne zna se tačno ko, udarala trojica dok je četvrti držao pušku na gotovs da ne bi neko slučajno prišao Srđanu u pomoć.
”Tukli su ga kundacima, nogama na kojima su bile teške čizme, ubili ga batinama„, pričaju očevici.
Srđan je zadobio teške povrede, pao je u komu, nije dolazio sebi i umro je 27. januara.
Ja kao roditelj smatram da je sticaj okolnosti, taj prokleti rat, to zlo koje je nametnuto ovom narodu, ta mržnja prema nekome ko nije iste vjere ili ko nije istog imena, ubica moga sina. Ti vojnici kao ljudi, prije te mržnje, nikad to ne bi učinili.”
Učesnici ubistva u centru Trebinja u po bijela dana osuđeni su na dvogodišnje zatvorske kazne. Jedan od njih, kome je kazna odložena, poginuo je na ratištu. O sudbini ostalih Srđanov otac ne zna ništa. Gorko primjećuje da mu ni presuda, kao oštećenoj strani, nikada nije uručena.
Što se tiče samog čina Srđanove pogibije, mislim da je svojim gestom spasio grad Trebinje od velike sramote. I smatram, ne kao roditelj, nego kao građanin ovoga grada, kao Trebinjac, kao čovjek koji želi najljepše ovom gradu i ljudima u njemu, da Srđanov čin zaslužuje posebnu pažnju. Zaslužuje veću pažnju od strane srpskog življa što im je spasio obraz, nego od Bosnjackog življa što je spasio zivot jednog od njih. Ali imam osjećaj da malo ljudi to tako vidi i to tako razumije. Možda ja to vidim tako jer sam roditelj, pa tražim neku utjehu što sam izgubio sina, a možda sam i u pravu.„
Rade Aleksić je tada svojeručno napisao čitulju: ”Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost.„ ”Ni kad je počeo rat, nisam se previše htio uplitati u život svoga sina. I uvijek bih čuo: Srđan spasio ovoga, sačuvao ovom kuću od paljenja, onom auto od pljačke. Takvo je bilo vrijeme, tada je najviše trebalo štititi Bosnjake. No, ja ne bih da se tome daje preveliki publicitet. On je štitio čovjeka, i ja sam ponosan na njega.
Advokat koji je branio ubice mi je rekao: “Pa tako mu i treba kad je branio balije.”
Od dvojice prvooptuženih jedan je i danas slobodan i šeta se Trebinjem, a drugi je poginuo i pomen na njega je u istoj sobi u kojoj stoji i jedina preostala Srđanova fotografija.
Nikad neću shvatiti rat i nikad znati kako se mjeri pravda, i zašto spomen na Srđana počiva tamo gdje je i slika njegovog ubice. No, priča o Srđanu Aleksiću će, ako u toj nesretnoj Hercegovini bude ikakve pameti (čime se ljudi iz tog kraja vole busati), ostati luč u mraku u kojem su nakon svega ostali i agresor i žrtva i svi oni koje je taj rat na bilo koji način dotakao.
Priča o Srđanu je jedna od onih koje vraćaju nadu u to da bi se opet, kako-tako, moglo živjeti, skupa ili ne, sasvim svejedno, ali živjeti, normalno.
Čovjek koji je svojim životom platio to što je zaštitio čovjeka druge nacije, spada u onu vrstu simbola koji se nikada ne zaboravljaju, njegova sudbina je jedna od onih rijetkih herojskih. On je dokaz da se i u najgorem mraku pojavi svjetlo, da u prljavštini rata kakav je bio ovaj prošli može narasti ljudskost, cvjetno polje, jedno od onih prelijepih koja vas čekaju na ulazu u Trebinje. Rade je rekao: „Nekako osjećam da bi se Trebinje moglo vratiti tamo gdje je nekad bilo, ovaj grad ne bi smio izgubiti tu bitku.”
Jevreji su nakon holokausta uveli instituciju „pravednika” i na taj se način zahvalili svima koji su zaštitili njihove sunarodnjake od pogroma. Srđan je, što se Bošnjaka tiče, zaslužio taj status.
I pored nevjerice koju izaziva činjenica da niko nikada javno nije osudio čin Srđanovog ubistva, da je njegov ubica dobio samo 2,5 godine zatvora i da se i danas Srđana i njegove žrtve sjećaju uglavnom oni koji su iste nacije kao i čovjek kojeg je spasio.
Postovani Bosnjaci,
NADJITE JEDNOG BOSNJAKA KOJI JE IZGUBIO ZIVOT BRANECI DRUGA SRBINA ILI HRVATA.
Postovani Hrvati,
NADITE JEDNOG HRVTA KOJI JE IZGUBIO ZIVOT BRANECI JEDNOG DRUGA BOSNJAKA ILI SRBINA,
I DIZITE IM SPOMENIK.
Dragi Vlatko,
ima dosta spomenika Muslimanima i Hrvatima koji su zrtvovali svoje zivote za ljudskost. Na zalost ti spomenici se ne mogu primijetiti u moru grobova u koje su bagerima zatrpavani.Tek se sad identifikuju preko DNK.
Zeljeli bismo da se Srdjanu podigne spomenik, To bi bio spomenik covjeku ciji primjer treba da bude pravilo, a ne izuzetak. Spomenik ne bi ublazio tugu za njegovom mladoscu i ljepotom.
Kad je pocela agresija na Dubrovnik jedan moj prijatelj je bio mobiliziran i odveden na ratiste. Nekim slucajem zarobljava ga Hrvat (iz Konavala) i povede ga kuci svojoj. Tamo sazna da je ovaj momak samo obican regrut, a ne dobrovoljac i odluci da ga pusti. Ne samo da ga je pustio, vec ga je odveo do granice sa Bosnom i dao mu je para da se sam snalazi odatle, nije smio dalje da ide jer su tamo bili pravoslavci. Moj prijatelj je ziv i zdrav i stvorio je sopstvenu porodicu. Danas ima dijete od 8 godina.
28. Jan 2007, 02:33
U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci, kaze narodna izreka. Srdjan je vise nego junak i zasluzio je spomenik, a on i mrtav zivi za one koji ljudskost znaju cijeniti. Za njegov slucaj dosad nisam cuo, sto znaci da je nazalost trebalo proci cak cijelih 14 godina da se dobra vijest pronese svijetom. Koliko god je tesko podnijeti smrt vlastitog djeteta (to znam iz vlastitog iskustva), mogu poruciti Srdjanovim roditeljima da budu ponosni sto su ga imali i sto su ga odgojili da stoji na strani pravde pa makar se i nebo srusilo. Takvi ljudi su danasnjem svijetu najpotrebniji, jer onih drugih ionako ima previse…Srdjan je umro vrseci svoju ljudsku duznost, a takvih nikada nije bilo mnogo. Predlazem stoga da se pronadje ozbiljan organizator koji ce Srdjanu Aleksicu podici dostojan spomenik u centru Trebinja, a u tu svrhu za pocetak spreman sam priloziti 200 dolara. Vjerujem da ce jos biti onih koji su spremni financijski pomoci.
Nenad Bakaj, Australija, Email: nenad.bakaj[at]gmail.com
[email protected]
Ima i na CdMu, inicijativa od strane Bonea, da se spomenik podigne u Nikshicu, jer su Aleksici iz te OPSHTINE,
bilo dje i bilo kad,
i JA sam spreman za DOBROCHINSTVO, i da kao Vi odvojim 200 EURA za spomenik, uz SAGLASNOST PORODICE.
Srdachan pozdrav
Podizanje spomenika Srdjanu bez imenovanja zlocinaca je cisto licemjerstvo. Treba im dat do znanja da ce do kraja zivota zivjet u strahu. Krvna osveta je iz raja izasla, kad drzave nema!
Petar Mrvaljevic
Senior Member Join Date: Nov 2004
Location: Cetinje
Posts: 2,331
——————————————————————————–
Ako postoji mogucnost da pravljenje tog spomenika bude realnost ja cu donirat 500 eura.
P.S. Jos jednom bi zamolio moderatora da vrati ovo u poseban topic jer ova tema zasluzuje to.
__________________
“Postojaće Crna Gora dok je Lovćena i Durmitora, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca!”
Preneseno sa CdMa, podforum, Buducnost CGe, treba neko da dostavi ove ponude NJEGOVIM RODITELJIMA .
ovaj LJUCKI uzlet treba slavom ovjenchati, hvalom optochiti, podici SPOMENIK u nashem sjecanju. jerbo, LJUCKOST je u ovom podneblju rijetkost. toliko je rijetka da je treba uvoziti odnekud, saditi i njegovati.
toliko sam bijednika sa ovog podneblja dosad vidio, chuo, prochitao… da sam mislio da TAKVA BILJKA – LJUCKOST vishe ne raste u ovom podneblju. ali, svako PRAVILO ima svoje IZUZETKE.
uvazeni KOMENTATORI vrijeme je da se prestanimo posipati PEPELOM po glavi. priznajmo SEBI i DRUGIMA ko smo. onda ce sve biti lakshe. znam da ce iz pochetka biti teshko, ali pokushajmo na sve posmatrati kao LJUDI. svaki pochetak je TEZAK, VJEZBAJTE. umjesto LELEKANJA za izgubljenim CHOJSTVOM pokushajte dati pozitivan primjer.
OJ-HAA! OO-LEE!
P.S. Jos jednom bi zamolio moderatora da vrati ovo u poseban topic jer ova tema zasluzuje to. (Milovan Vukov Jankovic)
PCNEN dijeli mišljenje da je priroda reakcija na ovu priču – prvenstveno zbog pokretanja ideje za podizanje spomenika Srđanu Aleksiću – takva da zaslužuje seljenje tema na drugo mjesto da bi priča mogla da bude nastavljena. Čini nam se da nije umjesno da priču selimo na forum “Huskanja na dijalog”. Možda bi gospodin Janković, koji ima blog na PCNEN, mogao priču preseliti tamo.
Raspoloženi smo da čujemo i nove ideje.
Срђан је био велики Србин. Борац за правду, слободу и достојанство свог народа. Бранио је своје од туђих, а туђе од својих. Својим дјелом је заслужио не само да му се дигне споменик, већ да уђе у историју као примјер како сваки нормалан човјек треба да поступа у нељудска времена!
Нека му је вјечна слава и царство небеско!!!
SRDJANE, NE SRDI SE NA NAS
mi smrtnici…
chija se imena nece pamtiti po LJUCKOSTI
mi koji necemo trajati iza vlastitog sjecanja
mi kojih se niko nece sjecati
mi znamo slavom ovjenchati, hvalom optochiti
sazidati spomenik u nashem sjecanju
sve mi to znamo…
mi se znamo diviti, chuditi, zavidjeti
ali mi nijesmo znali, htjeli i smjeli…
mi nijesmo smjeli poginuti za LJUCKOST
a imali smo hiljade prilika
mi ne znamo kako je poginuti za LJUCKOST
a imali smo hiljade prilika da nauchimo
to je zaista za nas nedokucivo
to je zaista za nas nezamislivo
poginuti za LJUCKOST
shta u doba lichnog KAPITALA znachi
poginuti za LJUCKOST
shta u doba sebichnih INTERESA znachi poginuti za LJUCKOST
kako je izgubiti ono najvrednije shto su nam dali otac i mati,
ono shto su nam dali Priroda ili Bog
NASH ZIVOT
kako je izgubiti SVOJ ZIVOT radi TUDJEG ZIVOTA
MI TO NE ZNAMO, NITI CEMO ZNATI
Srdjane, ne srdi se na nas!
jerbo mi ne znamo shta zaista znachi
POGINUTI ZA LJUCKOST
Srdjane, ne srdi se na nas
u nashem sjecanju ostacesh SAMO kao mladic
koji je poginuo od zlochinacke ruke braneci LJUCKOST
to ce biti spomenik tvojoj LJUCKOSTI
i nashem KUKAVICHLUKU
***
maglovito se sjecam
jedan choek mi reka davno
doci ce vrijeme pot-sigur
kad ce zivi zavidit mrtvima
PWS
Srdjane mi cemo te se vjecno sjecati.
Hvala ti za buduce generacije.
Srđanova hrabrost i čovječnost ne smije se zaboraviti. Ne ostanimo na riječima.
Ne bi spomenik Srđanu bio samo spomenik Srđanu nego čovječnosti.
Nemam rjeci svaka mu cast i zasluzuje ne samo spomenik vec da se ovaj covjek u istoriju upise istim rjecima UMRO JE VRSECI SVOJU LJUDSKU DUZNOST i mi smo ponosni na takvog heroja i neka mu je vjecna slava i lahka ova teska bosanska zemlja.
I za spomenik sam spreman da izdvojim bilo gdje da on bude postavljen.
Da ga dragi Bog nagradi što je bio čovjek – dobar čovjek!
Ponos i nada Bosne.
Svaka čast! Čuo sam za ovog momka – on je pravi pravednik – čovjek koji je dao život za pravdu!
trebalo bi dignuti spomenik!
takav covjek je ponos covjecanstva i zato se mora obiljeziti njegovo djelo
treba da stoji na prvim stranicama istorije jer samo takvi zive vjecno
sramota je da jos stoji njegova slika pored zlocinaca
a ponos neka bude njegovom ocu i svima nama koji cijenimo plemenitost
da su nam danas takvi rodoljubi umjesto ovih politicara koji se bore samo za svoje plate svima bi nam bilo bolje bez nacionalnog obiljezja
SRDJANOVA obiljezja staviti ne samo u svaki grad nego i u svaku skolu da bi mladost imala svog idola a ne korupciju i kriminalce koje srecu svaki dan
Iskreno mi je zao sto su roditelji izgubili jednog takvog mladica. Mogu se ponositi sa time da su odgojili covjka i da je u tim teskim vremenima njihov odgoj doveo do toga da se Taj mladi covjek suprostavi neljidskim postipcima. Dok je takvih ljudi nasa BiH nikada nece biti jedonacionalna nego multietnicka zajednica bosnjaka i hercegovaca Islamske, Pravosalvne i Katolicke vjere i takodje svih ostalih vjera i kao i onih koji vjeruju u ljudke vrijednosti.
Moj Srcko i ja smo bili dobri skolski drugovi.
Uvijek je bio olicenje ljudskosti i ON je bio i ostao olicenje “dobra”.
Za njega sam davno rekla:
IME – mu je bilo COVJEK
PREZIME – mu je bilo PLEMENITOST
VJERA – mu je bila LJUBAV
Dragi moj Srcko,
Neka Ti je laka tvoja i nasa trebinjska zemlja.
I veliko ti ljudsko HVALA za sve…..
pozdrav svima, a da dragi Bog podari ovom dobronamjernom covjeku ciste duse lahku crnu zemlju i miran vjecni i spokojni san!! Da je3 bognom vise ovakvih herojskih poduhvata bilo i zdravih razuma sada nebi imali ovoliko nastradali,nestali i silovani. i nebi imali mrznju koja je nikla od bolesnih umova koji PATE od vremena i prostora.
Bila mi je velika cast da u svom zivotu upoznam Srdjana.
Najveci spomenik njemu je u srcima ljudi sto su ga poznavali
RESPEKT I HVALA ZA TO STO SI URADIO.
NEKA TI ANDJELI PJEVAJU, JER TI SI JEDAN OD NJIH….
Zelio bih iznad svega da pomognem da spomenik Srdjanovom djelu bude podignut.
Spreman sam i da novcano pomognem izgradnju spomenika.
Da li je u medjuvremenu mozda cijal prica pokrenuta, gdje, ko ?
Znam da roditeljima nista ne moze nadoknaditi gubitak djeteta, ali znajte da je Srdjan bio covjek! Hvala vam sto ste ga ucinili takvim!
hvala ti na dobroti tvojoj hvala ti u ime svih nas koji ce te pamtiti cijeloga zivota u ime sve djece kojima ces mnogima od njih idol biti spomenik se treba dici u znak tvoje ljubavi prema trebinju i njegovim gradanima hvala ti jos jednom jer si covjek bio
neka ti je laka zemlja
Qqdwqdsaas ascaassc fdrewe:
imperturbable reader, slouched off to their huts, leaving him still
on one of his chairs and scratching on the door with his key, called
torebki 2011
tanie torebki
torebki listonoszki
modne torebki 2011
torby damskie
torebki david jones
I think Limewire is simply a Peer to Peer program for file sharing. If that’s right then surely you can get a virus if the person you get a file from has it. Video files do not contain viruses. Neither do mp3 or jpg files. Viruses can be find in executable files (.exe) .dll files and a few other types.
_________________
david jones [url=http://torebki4you.com]torebki online[/url] kazar
torebki 2011 torebki david jones torebka kuferek david jones
torebki damskie w³oskie torebki modne torebki 2011
torebki zamszowe david jones torebki torebki skórzane modne torebki 2011 torebki 2011 torebki wizytowe
torebki wizytowe torby damskie [url=http://torebki4you.com]torebki listonoszki [/url]
buy facebook likes
how to get facebook likes
get facebook likes
http://www.evilhackerz.org/member.php?u=634 http://www.rebelfortress.com/forums/member.php?3408-WAppolfFef
buy facebook likes buy facebook likes buy facebook likes get facebook likes
_________________
buy facebook likes [url=http://1000fbfans.info]buy 1000 facebook likes[/url] buy facebook likes get facebook likes
how to get facebook likes
get facebook likes
buy facebook likes
http://www.travelers411.com/forums/member.php?u=4295 http://www.celebrity-spice.com/index.php?showuser=88004
get facebook likes buy 1000 facebook likes buy facebook likes get facebook likes
_________________
get facebook likes [url=http://1000fbfans.info]get 1000 facebook likes[/url] buy facebook likes get facebook likes