Zahtjevi Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku vezani za stradanja hrvatskih državljana na crnogorskom području tokom proteklog rata, koji su prije nekoliko dana upućeni vrhovnom državnom tužiocu Crne Gore Vesni Medenici, odnose se na istragu o zbivanjima u logoru Morinj, gdje su krajem 1991. godine bili zatočeni i mučeni uglavnom stradalnici s najjužnijeg hrvatskog područja.

Piše: Vijesti

Nakon izjave Medenice o početku "konkretne razmjene podataka o eventualnim počiniocima ratnih zločina tokom napada na Dubrovnik", zamjenik dubrovačkog županijskog državnog odvjetnika Mladen Jasprica, juče je Vijestima samo kratko potvrdio da je o riječ o Morinju, ne želeći detaljnije govoriti "o tako osjetljivoj temi". Više podataka obećao je nakon službenog obraćanja, na koji očekujemo odgovor.

Konkretna saradnja hrvatskog i crnogorskog državnog tužilaštva počinje dva i po mjeseca nakon potpisivanja Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca ratnih zločina, te zločina protiv čovječnosti i genocida, što su ga krajem jula parafirali Medenica i njen hrvatski kolega Mladen Bajić. Tim dokumentom se, između ostalog, predviđa i da crnogorsko tužiteljstvo podiže optužnice protiv svojih državljana koji su u Hrvatskoj optuženi za ratni zločin, a nijesu dostupni hrvatskom pravosuđu.

Neslužbeno saznajemo da Županijski sud u Dubrovniku, zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika u logoru Morinj, istragu vodi protiv deset osoba za koje je određen pritvor i raspisane potjernice. Ni jedan od okrivljenih, naime, nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, jer nije poznato njihovo prebivalište. Neki od njih vjerovatno su crnogorski državljani, pa se pretpostavlja da se zahtjevi adresirani Podgorici iz Dubrovnika odnose upravo na "raspitivanje" o imenima s potjernica.

Kako se u Županijskom sudu u Dubrovniku istovremeno vodi istraga i protiv pet osoba za logor u Bileći za kojima je takođe raspisana potjernica, moguće je da se od Crne Gore traže i podaci o tim osobama ukoliko prebivaju, ili su pak boravile na crnogorskoj teritoriji.

TUKLI SU NAS CIJEVIMA I KUNDACIMA

Hrvatski izvori navode da je u logoru Morinj nadomak Risna od 1. oktobra 1991. do sredine decembra bilo blizu tri stotine zatočenika, uhapšenih uglavnom na dubrovačkom ratištu. Prema tim izvorima, neki su podlegli mučenjima i gladi, ostali su prebacivani u logor u Bileći, nakon čega im se gubi trag, a većina onih koji su razmijenjeni u decembru i danas osjeća posljedice pretrpljene psihofizičke torture.

Zatočenici iz Morinja tužni podsjetnik na stradalničke dane "tokom kojih su suočavani s golemom količinom zla i zlostavljanja koje su nad njima počinili četnici iz Crne Gore, istočne Hercegovine i drugih krajeva Jugoslavije" opisali su u knjizi pod nazivom: "Sjećanja dubrovačkih logoraša".

– Tukli su nas cijevima i kundacima pušaka, drvenim i željeznim palicama, gumenim i električnim pendrecima, kablovima, lancima, šakama i nogama. Većini zarobljenika polomljena su rebra, kosti ruku, nogu i glave, a drugi oblik torture bila su odvođenja na lažna strijeljanja. Prisiljavali su nas pjevati četničke pjesme, ode Jugoslaviji, Crnoj Gori, Titu i partizanima. Mučeni smo hladnoćom i glađu, a higijenski uvjeti bili su nikakvi. Mokrilo se u spavaonici u posudu zapremine 15-tak litara, koju često nisu dozvoljavali isprazniti" – navodi se između ostalog u potresnoj ispovijesti dubrovačkih logoraša iz Morinja.

Prema hrvatskim neslužbenim izvorima, od posljedica mučenja u logoru je preminulo osam ljudi.