Ta Švedska

Objavljeno: 16.10.2006, 07:51h

Sve je moguće, kažu u Švedskoj. I ja mislim da je sve moguće. Od onog što je već realnost u Švedskoj da napišem Crnoj Gori. Sve je moguće ponavljam kao mantru. Svuda.

Sve je moguće, kažu u Švedskoj. I ja mislim da je sve moguće. Od onog što je već realnost u Švedskoj da napišem Crnoj Gori. Sve je moguće ponavljam kao mantru. Svuda.

Piše: Ervina Dabižinović

U Stokholmu, na Baltiku, provela sam poslednjih osam dana. Povod mog odlaska bila je studijska posjeta državi koja sprovodi politiku ravnopravnosti i to rodne. Rod je pojam koji nam objašnjava kako se društvo odnosi prema tome što je uloga  muškost a što ženskost. Dakle radi se o društvenoj konstrukciji koja je  na  svu sreću promjenjiva jer patrijarhat i njegov pritisak vještački djeli i ograničava muškarce i žene. I proizvodi diskriminaciju.  

Švedska je jedna od zemalja, možda jedina,  u kojoj krene inicijativa i predlog rješenja nekog značajnog pitanja.  Potom ga država kroz sistem primjenjuje neko vrijeme a onda stvari koje su se pokazale dobrim mogu primjeniti dalje.  Primjer, zakon protiv konzumenata prostitucije dao je više nego očekivane rezultate: Švedska više nema makroe, smanjena je stopa te vrste kriminala, javnih kuća nema. Makroi iz drugih država bar moraju da lupaju  glavu da bi našli načina da zarade i zaobilaze Švedsku.  Ta pozitivna akcija Švedske države moguće da zaživi u Evropi. Drugo, u Švedskoj se politika ravnopravnosti sprovodi institucionalno jer je vlada Švedske donijela političku odluku da se pitanje diskriminacije žena mora riješiti. u Švedskoj je  na snazi legalizacija porongrafije ali zabrana pušenja. Dakle i to je važno reći.  

Ali Stokholm prvo plijeni jednim neobičnim detaljem sem ljepote koja je vidljiva na svakom koraku, a namjerna je i održavana.  Naveče, nakon 23 sata nastupa tišina koja je upadljiva. Kompletna grupa je pokušavala da odgonetne taj mir. Ono što nije slučaj sa našim gradovima u Stokholmu je uredba koja se primjenjuje- svi restorani, bifei, klubovi zatvaraju u 23. I niko se ne žali da mu se uskraćuje pravo na zabavu. Kod nas je najveći broj primjedbi došao od starne mladih koji se žale da im nije dovoljno zabave i da bi trebalo produžiti radno vrijeme kafića i kafana  nakon 24 sata. Čak ni nakon toga gradovi nam nisu mirni da bi ljudi mogli da se odmore i da zaštite svoje pravo da ne budu uznemiravani. A mjesta o kojima je riječ postaju sve više mjesta obračuna za ono što država nije razoružala svoje građane koje je upotrebila u prošlim ratovima. O kriminalu i kriminalcima neću ovom prilikom.  

Stokholm se prostire na malim ostrvcima koja su povezana međusobno i sa kopnom mostovima svih matrijala tako da kamena i drveta ne ponestaje da ga pipnete i provedete neko prijatno vrijeme na obali Baltika,  gdje se mogu vidjeti par starih jedrenjaka u kraju koga zovu ribarskim, jer su ga oduvjek naseljavali ribari. Još nekoliko lijepih manjih bjelih brodova koji vas ukoliko želite mogu odvesti u obilazak Stokholma na taj način. Mariine nema. ima labudova koji slobodno plivaju i patki koje ima prave društvo tako da sem podsjećanja na priču o ružnom pačetu možete doživjeti izuzetno lijepe i ugodne trenutke sa tim lijepim stvorenjima. Naravno da je muzika iz Labudovog jezera prva stav koja vam navre na usta. Čajkovski je imao pravo, lijep su to mirne bjele ptice- tihe lađe, i dobri kompanjoni jer se oglašavaju na ljudski govor. Zamislite sve naše gradove od kojih su sve do jedan pretvoreni u marine i zatrpani do guše. Znam kako je nekad  bilo lijepo šetati rivom u Kotoru u prvi sumrak. To je sada  nemoguće.  Nemamo labudevo ali ni šetače više, još malo pa neeć biti ni ribe. Ostajete bez doživljaja i samo se punite bjesom jer je i ono što nam je dala priroda pretvoreno u ružnoću. Mi ne volimo mjesto gdje živimo. U Stokholmu  nije moguće okupirati i devastirati brdo laserima jednog jeftinog (raskošnog kažu) kluba kojem je dozvoljeno takvo nasilje  u Kotoru. Da bi par lokalnih privatnika pravilo profit. Što mi imamo od toga sem da nam se uništava poslednje u čemu se još može vidjeti ljepota. Sve smo pretvorili u ružno. Što je to još sa Stokhlomom, ljubazni su ljudi u tom gradu, svi listom znaju sem svog jezika engleski. Gradski saobraćaj je za primjer, javni prevoz još više od dobrog primjera. Metro, koji je  najčešće ružno mjesto u svim metripolama svijeta ovdje teži da bude humanizovan. Javni prevoz, autobusi su čisti i uređeni. Vozači su ljubazni i stoje na raspolaganju putnicima. A na stanicama imate obavještavanje koliko još minuta treba da čekate svoj prevoz. Kartu koju kupite koristite svuda. Otkucavanje karte kroz mašine, palaćate porez državi koja vas ostavlja bez revizora i kontrolora. Nisam vidjela nikoga da se švercuje ili preskače preko mašina da bi to uradi. Još jedan stvar hvale vrijedan u Stokholmu: zabrana pušenja se primjenjuje i poštuje. Pušači puše na ulici. Svaki restoran za svoje goste pušače iznosi stlice i stolove napolje i podržava uredbu. U javnim prostrima su uređena mjesta za odmor i ukoliko radite u Sindikatu koji se zove Komunal imaćete uređen prostro za odmor u Ika stilu bez dima i gušenja. Pušači se na nekim mjestima pretvaraju u grupu koja duva za vrat onom ispred sebe jer ima je ostavljen jedan mali ograđeni prostor tako da pušenje iz tog ugla izgleda kao gadna stvar. Očigledno.

Pitam se kad će kod nas da zaživi da se zakoni primjene? Kad ćemo imati javni prevoz za primjer, kada čemo se preobratiti u državu za ljude a ne kontra njih. Za ovo kratko vrijeme boravka u Stokholmu vidjela sam Švedsku državu na svako koraku i ljude koji su ponosni na svoj grad i zemlju u kojoj je sve za ljude. Ali o tome kad dođem sebi.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

  1. Diego says:

    Zivio sam dugo u inostranstvu i nekada sam se i ja pitao kad cemo poceti da se civilizujemo. Sad se vise ne pitam. Klupa na gorici ili u Njegosevom parku traje oko dva dana. Ulicne svjetiljke oko viseceg mosta se lome obicno isti dan. Sjeca li se ko kucica za ptice? Mislim da vise nema nijedne.
    Crnogorci jednostavno nijesu Svedjani. Primitivizam i 50 godina komunizma su ucinili svoje. Mozda ce nasi praunuci da zive u malo ljepsoj sredini, ali do tad tesko. Ako nastavis da se pitas “kad” bojim se da te samo ceka niz razocarenja.

  2. Realno says:

    Sa svim se slazem i sve je divno, lise nacina i odnosa prema pusacima.i TO,u vezi sa tim da nema problema, ne trebaju nikom drugom da smetaju, ali neka se otvaraju specijalizovani lokali, gdje je pusenje dozveljeno u svakom dijelu…e, mislim da bi ti lokali bolje radili od ovih sa nepusacima…

    Ali…

    to nece da urade nidje, jer bi oduyeli PROFIT (opet pare, sve je oko njih..) od ovih nepusackih lokala, a ti bi ih vec tizili za netoleranciju i nejednake uslove (sto je sada slucaj u hajci na pusace..)… tako sve u krug..u osnovi sve ybog para. .. 🙂

  3. Razo Caran says:

    Ervina, fino ste zapazili sve ono sto lijepo postoji u zemlji Svedskoj, i to zelite da uporedite sa nasim balkanskim manirima kojih ima u Crnoj Gori puno. Pitao bih Vas, jesteli kada putovali autobusom kroz Balkanske drzave? Vjerujem da nijeste. Zelim da Vam opisem moje putovanje autobusom iz zemlje Srbije do Crne Gore. Dadose mi neku kartu, nijesu mi vratili potpuni kusur, obecase dace dati na kraja moga putovanja. Sjedoh do prozora, bijase zagusljivo, tesko se disalo, do mene sjede neki krupan covjek, koji se izgleda najeo cvaraka sa bijelim lukom. On, taj moj saputnik izgleda bijase potegao i nesto sljivovice. Pricao je citavim putem o nekim ratovima, o nekim herojima.

    Necistoca svuda na svako mjesto. Ljudi i zene puse neosvrcuci se na nas nepusace. U lokalima galama i neka muzika. Djevojke otkrile drob i pokazuju pupak (kao one u kulturnu Evropu), muskarci sa mindjusama u usima, tetovirani sa zakrvavljenim ocima.

    Dodjosmo na to lijepo more. Kondukter i vozac autobusa mi nevrati kusur. Napolju oko plaze lopovi, drogasi i alkoholicari. Necistoca velika, usluga losa, itd itd. Zasto su Svedjani otisli daleko ispred nas? Nijesu oni ratovali gospodo vise od jednog vijeka. Nasi Balkanci su ratovali, ubijali, pljackali i palili. Zaostali su mnogo, trebace puno i puno vremena da bi smo bili sto je Svedska danas. Gospodo, zalosno i tuzno je pisati o onome nasem nekulturnom dijelu stanovnistva. Sta da se radi, i kako vaspitavati NEVASPITANE?

  4. Greta says:

    Heh, gospodjo Ervina ochekivala sam vishe od vas, mnogo ste generalizovali stvari. Razumijem da ste Svedsku uzeli kao primjer zato sto vam je sjecanje odatle svjeze, ali tako otprilike funkcionishu sve zapadne zemlje.
    Ne znam jeste li pokushali da se nadjete na ulici poslije 23h, a vjerovatno niste chim ste se zhivi i zdravi vratili u Crnu Goru. Ali ostati u Stokholmu vani poslije 23h je ravno samoubistvu, jer svakim djelicem sekunde rizikujete da budete ubijeni. Pretpostavljam i da niste pokushali podzemnom zeljeznicom da se vozite u to doba, kao i da niste ni milimetar nosa privirili u prigradska naselja i stranacka geta.
    Alkoholizam mladih u Svedskoj necu ni da pominjem, a koji je direktna posljedica dosljedne primjene zakona. Nemojte me pogreshno shvatiti, daleko od toga da sam protiv primjene zakona bilo koje vrste, ali malo ste previshe idealizovali tu zemlju. Ovo prica neko ko je rodjen, dugo godina zivio tamo i vratio se. Djeca koja imaju svoj prvi sex u dvanaestoj godini, a u trinaestoj postaju samohrane majke. Pogledajte statistiku samo i vidite koja se zemlja nalazi u vrhu po broju samohranih maloljetnih majki. Svedska naravno. Potpuno rasulo porodicnog zhivota, vanbracne zajednice, ojdi mi dojdi mi, sve je dozvoljeno…
    Dalje, da jos i pomenem naplatu ulaza i izlaza iz centra Stokholma svima, pa cak i onima koji tamo zive, ili svaki dan putuju u Centar na posao…. kao i visoki porezi koji ih odrashe, nemogucnost naslijediti iole pristojnu sumu od predaka, otpustanje ludaka iz sanatorijuma (koji sad lutaju drzavom) zbog toga sto se novac sliva u projekte tipa ugradnja kamera na kapije grada da ko ne bi sluchajno proshao a da ne plati ulaz…
    I naravno rasizam. Dobro, donekle je i razumljivo zasto se tako ponashaju prema strancima, ali majchin sine dobij neki posao ako je istovremeno kao i ti za posao konkurisao cistokrvni Svenson…
    Odiranje od rada za 10 dana godisnjeg odmora… konstantne kontrole vaseg licnog budzeta, odliva i doliva novca… privatnost je tamo nemoguca misija.
    Neka nego vam hvala lijepa, nesto bih radije ostala ovdje u CG i predano radila na tome da moja lijepa drzava ne postane plasticna Svedska.

  5. Greta says:

    Nevjerovatno da ste poslije boravka od par dana donijeli tako velike zakljuchke. Jasno je kao dan da su vas vodili samo na reprezentativna mjesta. A uporedjivati Crnu Goru sa Svedskom koja nije ratovala vijek i vishe je prosto presmijeshno.
    To shto svi mislite da u Svedskoj padaju pechene kokoshke sa neba je jos jedna stvar zbog koje nikad necemo biti ni primaci njima. Mi smo prokleti malogradjani i ne umijemo da vidimo lijepo i dobro u nama i kod nas. Ovaj narod chak lezhi mnogo bolje no je sebi prostro, nazhalost.

  6. Stara Varos says:

    “Ali ostati u Stokholmu vani poslije 23h je ravno samoubistvu, jer svakim djelicem sekunde rizikujete da budete ubijeni.”

    U Stokholmu sam cesto, imam blisku rodbinu tamo, i izlazim poslije 23h. Nikada nijesam vidio da je neko ubijen ili da to rizikuje.
    I to svakim djelicem sekunde? Znaci ujutru ima na stotine mrtvih po ulicama. Cudno da novine ne pisu o tome. Mada ako se to dogadja svake noci onda to i nije neka vijest. Zao mi je sto propustih te masakre u sred zapadne Evrope, ima bi sto da pricam unucima.

    U Podgorici gledam Rome od 4-10 godina kako duvaju lijepak u sred centra. Mladi manje piju od Svedjana, ali zato cesce pucaju jedni u druge. Slazem se da je svako poredjenje besmisleno. Crnogorci su za njih na nivou neadrentalca.

  7. Ervina says:

    Daleko od toga da ignorišem brojeve. Daleko sam od toga da prenebregnem i onaj drugi dio priče O Švedskoj i Stokholmu ali to nisu argumenti da bi smo ovdje imali pravo da se poravnavamo. Ne može se izjednačiti niti po jednom osnovu a to da mi imamo kvaliteta vjerovatno da imamo ali gdje je to vidljivo. Meni je od izuzetne važnosti što pravni sistem u jednoj državi funkcioniše. Mi pričamo kako imamo dobre zakone ali ih niko ne sprovodi. Korumpiranosti i kriminala u sistemu institucije koje ne funkcionišu, proforma gdje se gubi osnovni smisao i sadržaj, politička ubistva, porast narkomanije, trafikovane, žene prostitucija, fašizam, nacionalizam, etnicizam…..i u nedogld. Ja sam odavno shvatila da je ovdje tamna noć i da će još dugo biti tamna.Samohrana majka u Švedskoj i samohrana majka u Crnoj Gori su dvije različite stvari moram priznati. Retrogradni i agresivni patrijarhat klerikalizam i primitivizam nemam namjeru da branim.
    Švedska je an većem emancipatorskom koraku nego mi i spremna je da svoje probleme riješava. Među političarima ima onih koji se bave ozbiljno svojim poslom, i pomjeraju granice humanizujući i dižući na veći nivo stepen svijesti, društvo je mobilno. Dovoljna je jedan pogled na uređenost prostora koja je odmah vidljiva i naravno država je prisutna u svemu. Teško da se možemo pohvaliti bilo čime što je ljudska ruka napravila a da se ne pogleda devastacija prostora i neljubav koju pokazujemo za prostor na kojem živimo. Nisam vidjela mrtve ljude na ulicama Stokholma ali sam čitala novine u kojima je pisalo da je bivši muž ubio ženu jer je zasnovala drugi brak. Radi se o osobi s ovih prostora tako da ne amnestirajući iz navodnog neznanja ili nedovoljno ozbiljnog razmišljanja Švede, jer takve stvari treba individualizovati ipat je broj jači na našoj strani. To što država Švedska nije imala ratova već dugo je odlično pitanje. Stvarno zašto su oni završili u prošlim vjekovima rušenje gradova, nanošenja zla sebi i drugima? Graditri mir nije samo odsustvo pucanja već mnogo više od toga. Država je shvatila prije nego našpa što joj je bolje da čini. Ljudi u tim državama su shvatili da ne žele živjeti sa sobom kao sa ubicama. Ne svi ali bar veći dio. E tu je trik.
    Mi pokazujemo agresiju i destrukciju na svakom koraku. Jedan primjer u moru primjera….Ko poznaje cestu od Kostanjice do Veriga imao je uvjek šansu da mu pogled počine na moru Boke i lijep pogleda izdaleka na Perast. Sada je opština Kotor postavila betonske stubove za uličnu rasvjetu i razapela žice kao da smo u devetnestom vjeku. Nije posredi nemanje para nego je vjerovatno sklopljen dil sa onima koji drže monopol na gradnju. Neko je nekom učinio jedostavnije rečeno. Tako da ono što nam je dato samo po sebi ne da ne znamo da održavamo već smo spremni da uneredimo. Ko prođe vidjeće…A to je samo jedan primjer. Volim što mi je pogled počiva na Baltik i volim što sam dotakla bar okvir slike Amade Modiljanija- Žena u tamnoplavoj haljini. Sjetila sam se svoje drage profesorke umjetnosti i zahvalila joj što mi je umjela približiti vrijednost i ljepotu. Što god bilo razvijati osjećaj prema lijepom je jedna noga dalje od destrukcije i rušenja. Mislim da je prva stranica dnevnika o Stokholmu bio balon za našu tamnu noć.
    Još nešto neću nikad prestati da vjerujem da ovdje može biti bolje.

  8. Gosto Ljubiv says:

    Odu nasi iz Crne Gore do Beca, Rima, Venecije, Stoholma (ako se tako pise), Pariza i Londona, odma pocnu da se hvale, kako su, tamo oni, kulturni, cisti, tacni, uredni i nasmijani. Boze, kako je ta kulturna Evropa napredna i civilizovana, to je prava divota! Mi i nasi iz Crne Gore treba daprihvatimo te njihove vrijednosti.

    Pitao bih vas, dali mi zitelji Crne Gore imamo ikakvih Vrijednosti koje cemo ponuditi kulturnoj Evropi? Posto nema kolektivne gluposti, citavi narod nase male drzave, nebi trebao da ispasta zbog gluposti i nekulture pojedinaca. Treba isto tako da svi znamo da nema ni kolektivne pameti, pa makar to nasli nedje u Evropi.

    Mozemo ponuditi Evropi GOSTOPRIMSTVO kao najuzvisenije stanje ljudske humanosti. Gostoprimstvo na tlu Crne Gore je dio crnogorskog morala. Toga imamo da ponudimo Evropi i da se crnogorski gradjani budu gordi ii ponosni. Mnogi nasi su zasluzili orden casti i postenja, no to je velika i uvijek neiscrpna tema.

    Crnogorci nijesu “homo perfidus” ni “dukljanitis vulgaris”, mi treba da se ponosimo. Sa nasim vrijednostima i Evropa ce biti mnogo bogatija.

  9. The Absolutist says:

    Prije nego uvedemo svedske standarde, moracemo svedski da radimo, ali i da svedski razmisljamo.
    Dok se stvari u glavama ne promijene, zetski rečeno – dok ne prelomimo u mozak – džaba nam sve.

  10. Realno says:

    Bogami, sve mi se cini, a volio bih da se grdno varam da nam nema spasa. Uvjek cemo biti ovakvi kakvi smo.

  11. A. says:

    Meni je zivot ovdje uvijek izgledao ljepse nego u nekim od tih zapadnih zemalja. Ovdje su sve stvari i ljudi koje volite ili ne volite, a tamo je drugi svijet, samo mi je problem sto vecina kuka za nekim pravilima, a sama ih ne postuje. Manjina, koja odlucuje, bavi se glupim stvarima. Svakog vikenda gledam kako se iz naselja sa nekoliko stotina kuca smece baca direktno u Taru, jer NEMA kontejnera za njegovo odlaganje. Ali nema, hvala Bogu, ni nekih scena koje se mogu vidjeti po tim velikim evropskim gradovima. I ljudi se zanimaju za svoje bliznje i ostale ljude, makar nemali hljeba da jedu i medjusobno se nervirali.