Povod za moje javljanje poslije duze vremena je tekst Gordane Suse, koji se odnosi na najnoviju srpsku bruku: zakon o izjednacavanju cetnika i partizana. U tekstu se pominje Crna Gora u jednom pasusu: “Uteseni su i Crnogorci jer su dobili neoboriv adut za nezavisnost! U toj zemlji cak i prosrpske opozicione partije (izuzev jedne ekstremno radikalne) ne prihvataju izjednacavanje cetnika i partizana.”

Ta ekstrmno radikalna stranka je SNS. Bas me cudi da se iz Moskve nije glasnuo g-din Grubac, jedan od svjetnika te ekstrmno radikalne stranke, da podrzi donosenje takvog zakona i u Crnoj Gori. Kad nece on, ja cu dvije da recem. Mozda koju vise.

Taj zakon predstavlja veliku bruku za Srbiju iz vise razloga. Prvo, donosenje takvog zakona 60 godina nakon sto je rat zavrsen djeluje besmisleno, zato sto je ostalo vrlo malo prezivjelih cetnika, a valjda Srbija ima pametnija posla danas umjesto da donosi takav zakon. No, za to bi se mozda imalo nekog opravdanja da se zaista odje radi o ispravljanju lazi i nepravde. Pitanje je da li je to zaista tako, ili se radi o prepravljanju istorije? Ako se zeli ispravljati laz i nepravda, onda se to ne moze ciniti izmisljanjem onog sto nije bilo, niti sakrivanjem onog sto jeste bilo.

Branioci lika i djela Draze Mihajlovica i cetnickog pokreta se redovno pozivaju na neko odlikovanje koje je Drazi dao americki predsjednik H. Truman. To je slab argument, ne zbog toga sto neko moze sumnjati u licnost H. Trumana, vec zbog okolnosti hladnog rata u kojim je taj orden dodijeljen. Tako, nije tesko zakljuciti da je taj orden bio u funkciji propangadnog rata protiv komunistickog rezima tadasnje Jugoslavije. Istorija se, ipak, bazira na dokumentima, ne na lijepim rijecima i ordenima.

Evo izvoda iz nekih od tih dokumenata. Na temelju direktive komandanta za Jugoistocnu Evropu, Feldmarsala Maximiliana von Weichs-a od 21.11.1943. godine potpisan je veci broj ugovora o primirju (Waffenruhe-Vertrage) izmedju Njemaca i cetnika. U toj direktivi izmedju ostalog stoji: Kao rezultat pregovora izmedju specijalnog opunomocnika Ministrastva spoljnih poslova i Glavnog komandanta za Jugositocnu Evropu i lidera cetnickog pokreta, ovim sporazumom se izrazava saglasnost o primirju i zajednickim operacijama protiv komunista. Uslovi ovog sporazuma ukljucuju:

a) prekid svih borbi i sabotaza protiv Njemackih trupa, njihovih saveznika
b) U slucaju zajednickih operacija protiv komunista, cetnici se imaju staviti pod njemacku komandu (US National Archives, Microcopy No. T-77, Roll 883, Frames 5,631).

Ovakve sporazume pocev od novembra 1943. sklopili su cetnicki komandanti, major Vojislav Lukacevic, major Nikola Kalabic, pukovnik Jevrem Simic, kapetan Mihalio Cacic, pukovnik Ljuba Jovanovic-Patak, pukovnik Dragutin Keserovic. Sa njemacke strane ugovore je potpisao kapetan Prince von Wrede, obavestajni oficir njemacke komande za Jugoistocnu Evropu. S izuzetkom kapetana Cacica, svi ostali potpisnici sporazuma sa cetnicke strane bili su pod komandom Draze Mihajlovica. Tekstovi ovih sporazuma mogu se naci u U.S. National ArchiveAWorld War II Crimes Records -Record Group 238.

Sto se tice cetnika u Crnoj Gori i Dalmaciji, o saradnji sa okupatorskom vojskom Italije postoji veliki broj dokumenata, tako da niko ko se ozbiljno bavi istorijom ne negira saradnju cetnika i italijanskih okupatora. Nesporno je da postoje i dokazi o spasavanju saveznickih pilota od strane cetnika, kao i povremenim sabotazama, narocito u Srbiji, koje su preduzimali cetnici.

Tako, cetnicki pokret se moze okarakterisati kao djeliimicno antifasisticki, djelimicno kvinslinski. Za odnos cetnika i italijanskih okupatora u Crnoj Gori i Dalmaciji, nema sumnje da je u tom dijelu cetnicki pokret bio tipicno kvinslinski. Kod nas se barem zna da se cetnici nikad nijesu borili protiv fasista, nego su od njih dobijali oruzje i novac, te da su se zajednickim snagama borili protiv partizana, predavali u zatvor u Kolasinu crnogorske rodoljube Talijanima, a kasnije Njemcima. I o tome postoje dokumenti sa imenima i prezimenima crnogorskih rodoljuba koje su cetnici predali u ruke fasistima. I sad bi SNS da izjednaci cetnike i partizane?!

Ono sto je posebno vazno za inicijativu o izjednacavanju cetnika i partizana jeste da ta inicijativa previdja da su cetnici pocinili stravicne zlocine na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Dakle, ta inicijativa, ako se prihvati, moze imati vrlo neprijatnu savremenu konotaciju. Svjedoci smo da Draza nije dobrodosao u Hrvatskoj i BiH, a to nema veze sa antifasizmom ili fasizmom, vec sa zlocinima sa kojima se u tim susjednim drzavama povezuje ime Draze Mihajlovica, kao i sam cetnicki pokret. Amnestiranje cetnika se moze tumaciti i kao indirektno pravdanje Srebrenice i etnickog ciscenja. Jer, samu ideju “etnickog ciscenja” je zagovarala i ravnogorska ideologija, a ta ideja je sprovodjena u praksi na mnogo svirepiji nacin nego je to radila vojska Radovana Karadzica. Jedan od ideologa ravnogorskog pokreta, Stevan Moljevic, u svom djelu “Homogena Srbija” koje je objavljeno 30. juna 1941. godine, izmedju ostalog, pise:

“Preseljavanje i izmena ziteljstva, narocito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podrucja, jedini je put da se izvrsi razgranicenje i stvore bolji odnosi izmedju njih, a time otkloni mogucnost da se ponove strasni zlocini koji su se desavali i u proslom ratu, a narocito u ovom sadanjem, na svemu podrucju na kome su Srbi i Hrvati bili izmesani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom isli za istrebljenje Srba.

Osnovna greska u nasem drzavnom uredjenju bila je sto 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greska mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etnicko podrucje na kome Srbi zive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.

Kao dio realizacije te ideje, Draza Mihailovic je 20.12.1941. godine izdao instrukcije cetnickim komandatima Lasicu i Djurisicu u kojim, izmedju ostalog, pise:

Ciljevi nasih odreda jesu:
2.) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnicki cistu u granicama Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Backe.
4.) Ciscenje drzavne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata.
5.) Stvoriti neposredne zajednicke granice izmedu Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije ciscenjem Sandzaka od Muslimanskog zivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog zivlja.

Kako su Drazini cetnici sprovodili to ciscenje od Muslimanskog zivlja zapisala je istorija. Ono sto su cetnici radili po Sandzaku i Istocnoj Bosni mnogo je gnusnije od onog sto su napravili Karadzic i Mladic, a po gotovo istoj matrici. Za ono sto su njegove jedinice napravile po Sandzaku i Istocnoj Bosni, Draza bi bio osudjen kao ratni zlocinac pred bilo kojim sudom. Osim, mozda, srpskim.

Kakvo je to “ispravljanje istorijske nepravde” da se traze prava boraca protiv fasizma za one koji su saradjivali sa fasistima, a uz to pocinili stravicne zlocine na vjerskoj i nacionalnoj osnovi? Takvi stavovi nose vrlo opasnu poruku i znace pravdanje zlocina, sto se moze tumaciti i kao davanje oprosta za eventualne buduce zlocine, ako bi se cinili u ime nacionalnih ideala. Tesko je ne vidjeti kontradikciju u stavovima lidera SPO, Vuka Draskovica, koji se na jednoj strani zalaze za isporucivanje optuzenika za ratne zlocine Haskom tribunalu, dok se na drugoj strani zalaze za ispravljanje nepravde prema onim koji su u onom ratu pocinili stravicne zlocine u Sandzaku i Bosni, koji su bili mnogo gori od onih za koji su optuzeni Karadzic i Mladic u ovom ratu. Jer, dok su u Srebrenici ubijani muskarci u Foci su ubijani svi, svi, svi… Kakvo je to “ispravljanje nepravde” traziti amnestiju za takve zlocince? A uz to, proglasavati za antifasite one ciji antifasizam je sve samo ne nesporan. Umjesto ispravljanja nepravde, ova SPO inicijativa vise djeluje kao peglanje istine, pravdanje zlocina i babino cesljanje kose dok kuca gori. A ova podrska SNS takvom zakonu lici na ono “vidjela zaba…sto se radi u Srbiji., pa i ona digla nogu”. Crna Gora, ipak, nije Srbija.

Rajko Djuraskovic