Crnogorski predsjednik Filip Vujanovic zalozio se danas za sto brzi pocetak razgovora sa Beogradom o buducim odnosima Crne Gore i Srbije. “Pocetak razgovora opredjeljuje potreba koncipiranja budzeta drzava clanica, u dijelu koji se odnosi na finansiranje institucija unije Srbije i Crne Gore. Zato bi ovi razgovori trebalo da pocnu sto prije, uz pazljivu analizu dosadasnjih iskustava i izbora modela kroz koji ce nedostaci postojece unije biti prevazidjeni”, kazao je Vujanovic za novi podgoricki dnevnik “Republiku”. Citav intervju

Evidentno je da unija Srbije i Crne Gore nije ostvarila svoj cilj i da njeno dalje funkcionisanje ugrozava dobre odnose Crne Gore i Srbije. Ne treba cekati referendum o drzavnom statusu Crne Gore da bi bile otklonjene negativne posledice funkcionisanja unije

Piše: Milos Pavicevic

Da li je sada razdruzivanje Srbije i Crne Gore putem “cesko-slovackog” modela moguca i realna opcija?

“Primjena Beogradskog sporazuma podrazumijeva obavezu stalne kontrole njegove vrijednosti za nove odnose Crne Gore i Srbije. To je duznost clanica unije, koju moraju imati na umu sve do izjasnjavanja gradjana na referendumu, kojim ce se odrediti drzavni status Crne Gore i Srbije. Bilo bi besmisleno opstajati u uniji ako se obostrano ocijeni da je ona nefunkcionalna i skupa.

Nefunkcionalnost su, jasno, u vise navrata konstatovali i Evropska unija i Savjet Evrope, a drzave clanice je svakodnevno osjecaju. Zajednicke funkcije spoljne bezbjednosti i diplomatije, koje se ostvaruju kroz uniju, nijesu dobar servis drzava clanica.

Vojska ne realizuje kvalitetno socijalno najosjetljiviji dio reformi u redukciji broja zaposlenih, primjereno medjunarodnim bezbjednosnim standardima i mogucnostima budzeta drzava clanica. Nemoguce je obezbijediti adekvatan socijalni paket za zbrinjavanje viska zaposlenih, jer ne mozemo azurno prodati visak vojne imovine. Ocigledno je da tu prodaju ne mogu ni brzo ni efikasno realizovati institucije unije koje nemaju odgovarajucu normativu, organizacionu strukturu i operativnost.

Umjesto da tu imovinu prodaju drzave clanice, reducirajuci vojsku i poboljsavajuci materijalni polozaj zaposlenih, suoceni smo s neshvatljivom situacijom – imamo siromasnu vojsku s izuzetno vrijednom imovinom. Postoje i stalni problemi u finansiranju diplomatije i nacinu predstavljanja zajednickog i pojedinacnih interesa drzava clanica. Pored nefunkcionalnosti, unija je izuzetno skupa, pa je izvjesno da bi i bolje i uz manje izdatke, funkcije spoljnje bezbjednosti i diplomatije ostvarivale neposredno drzave clanice.

Ovakvo stanje obavezuje nas da prijateljski, bez tenzija, u interesu ocuvanja dobrih odnosa Crne Gore i Srbije, kao sto su to ucinili Cesi i Slovaci, pronadjemo model prevazilazenja ovih problema. Ne zelim da prognoziram ni dinamiku ni epilog razgovora, ali je evidentno da unija Srbije i Crne Gore nije ostvarila svoj cilj i da njeno dalje funkcionisanje ugrozava dobre odnose Crne Gore i Srbije.

Kako komentarisete ocjene da je “cesko-slovacki” model “nemoguca misija”?

“Kao “nemoguca misija” komentarisana je i mogucnost ukidanja zajednicke drzave SR Jugoslavije. Nje vise nema, pa ni opasnosti koje je nosila u hegemoniji veceg nad manjim, ali ni ucjena manjeg prema vecem. Sada imamo uniju dvije drzave clanice s evidentnim nedostacima u sferi objektivnog koje smo duzni da prevazidjemo – u dijalogu onih koji su odgovorni za primjenu Beogradskog sporazuma.

Da li je do sada bilo konkretnih poteza u cilju takvog raspleta odnosa izmedju Crne Gore i Srbije?

“Saopstio sam da ne zelim da prognoziram dinamiku i epilog razgovora predstavnika vlasti Crne Gore i Srbije u kojem, prirodno, mora biti predstavljena i unija. Izvjesno je da nakon njenog prestanka postoji vise modela dogovora, ali je jednako izvjesno da se konacni status drzava clanica mora opredijeliti na referendumu. Naravno da ne treba cekati referendum da bi se otklonile negativne posljedice funkcionisanja unije i njene visoke cijene. Bilo bi neodgovorno opstajati u zajednici koja ne donosi ocekivanu korist, a zahtijeva neprimjerene izdatke.

Hoce li Crna Gora pronaci pravog partnera za razgovor na tu temu u Srbiji, odnosno da li ce u vrhu srpske vlasti biti politicke volje za razdruzivanje po “cesko-slovackom” modelu?

“Crna Gora ne treba da trazi prave partnere u Srbiji niti Srbija u Crnoj Gori. Te partnere odredili su izbornom voljom gradjani. Dakle, predstavnici legitimne vlasti, u smislu odgovornosti u vrsenju svojih duznosti, treba da razgovaraju o odnosima Crne Gore i Srbije. U buducim razgovorima s predstavnicima Srbije, jednako kao kad sam potpisivao Beogradski sporazum, rukovodicu se potrebom da interesi Crne Gore budu maksimalno zasticeni, ali i da se sacuvaju dobri odnosi sa Srbijom. Brojni istorijski razlozi i jednako pojedinacni i zajednicki interesi, upucuju na potrebu krajnje otvorene, stalne i obostrano korisne komunikacije u interesu gradjana obje drzave. Veze nasih gradjana i privrede takve su da saradnja dvije drzave mora da bude oslobodjena svih prepreka i rizika.

Kada se moze ocekivati pocetak razgovora sa Srbijom?

“Pocetak razgovora opredjeljuje potreba koncipiranja budzeta drzava clanica, u dijelu koji se odnosi na finansiranje institucija unije Srbije i Crne Gore. Zato bi ovi razgovori trebalo da pocnu sto prije, uz pazljivu analizu dosadasnjih iskustava i izbora modela kroz koji ce nedostaci postojece unije biti prevazidjeni.

Da li ce medjunarodna zajednica imati razumijevanja za taj model razdruzivanja i ocekujete li otpore spolja i iznutra?

“Medjunarodna zajednica ce prihvatiti svaki dogovor Crne Gore i Srbije, jer je izvjesno da je dogovor najbolji nacin za kvalitetno definisanje njihovih odnosa. Na unutrasnjem planu bilo bi nerealno ocekivati konsenzus, koji ne postoji skoro ni o jednom pitanju. Ali, nuzno je da se naviknemo na zivot u razlikama, da to shvatimo prirodnim i da razlike prihvatimo demokratski.

REPUBLIKA