NATAŠA NELEVIĆ: Razmišljam o tome da bismo državu mogli shvatiti kao zajednički politički projekat. I o tome da smo svi mi politička bića kojima je država data kao prostor na kojem možemo da projektujemo tu svoju političnost i koliko gubimo ako ne koristimo tu mogućnost.
NIKOLA VUKČEVIĆ:Dakle… šta uraditi da suzimo prostor manipulatorima, ako je već postalo jasno da mozak nismo uključili? Na žalost – jako malo toga. Ostaje da molimo Boga ili Sreću da bude sto više s
nama, da nas neke loše stvari zaobiđu što više, jer smo u svojoj zaboravnosti i sebičluku, banalnosti i jadu, doveli čovjecanstvo na rub nemoći.
ERVINA DABIŽINOVIĆ:Politika identiteta zagovara jasne granice i karakteristike koje većina prepoznaje kao svoje i koje nisu u istom trenutku neke druge. Ja odbijam da se svrstavam po etnicitetu. Za prostor Crne Gore, meni je bliže rješenje u kojem funkcioniše “mnoštvenost” koja se gradi u građanskoj državi koja razvija koncept ljudskih prava.
SAŠA POPOVIĆ: Pošto je, po meni, nacionalizam ozbiljan optički problem, potrebno je na vrijeme učiti ljude da pravilno koriste durbin nacionalnog identiteta.
DALIBORKA ULJAREVIĆ: U Crnoj Gori smo svjedoci jačanja uticaja aktera koji insistiraju na etničkim elementima gradnje crnogorskog identiteta. Na jednoj strani imamo uporno insistiranje na nacionalnom identitetskom predznaku koje se temelji na srpstvu i očuvanju srpstva kao temeljnom osloncu crnogorskog identiteta, dok drugu stranu karakteriše isticanje crnogorstva, opet u etničkom smislu, kao najjačeg nacionalnog mobilizirajućeg sentimenta.
BRANO MANDIĆ: Granica je, nažalost, svetinja koja povezuje državu i naciju. Odbrana prostora i kolektivne memorije je suštinska svrha nacionalnog grupisanja, a protivnik se stvara po potrebi, u skladu sa interesima upravljačke manjine…
BOJAN BAĆA: Iako je objekat ispražnjen od značenja, to ne znači da se u odnosu na njega ne može organizovati užitak, što otprilike znači da isti oni koji mi ne mogu objasniti šta je, recimo, crnogorska nacija, itekako mogu uživati u pobjedi crnogorske fudbalske reprezentacije.
ČASLAV PEJOVIĆ: U Crnoj Gori su mnoge stvari pobrkane, pa i taj osjećaj prema državnoj reprezentaciji. Kod nas se pojam države često brka sa pojmom nacije. Državna reprezentacija predstavlja državu, a ne naciju. Uostalom, to je jasno iz samog naziva “državna reprezentacija”.
BILJANA GLIGORIĆ: Crna Gora mora da izabere da bude dominantno zemlja građana i građanki, osvešćenih ličnosti kojima je nacionalni identite podređen pripradnosti Crnoj Gori kao državi.
DRITAN ABAZOVIĆ: Mišljenja sam da ukoliko bi sistem funkcionisao na pravedan način, taj osjećaj da neko hoće da manipuliše vama, jednostavno bi gubio na značaju. Etnička pripadnost bi bila manje naglašena, a građani bi se osjećali zaštićenim, bez obzira na svoje partikularne identitete.
