Blogove napisao/la Ibrahim Čikić
Mirovni aktivista i borac za ljudska prava

PROSJACI I SINOVI(CI)

Kao dječačić je počeo prodavati sirovo meso na ulici. Kada se zamomčio, kupio je doner. Uz roštilj poče nuditi vodu, sokove, čokoladice… Poslije nekoliko godina, otvori vlastitu klaonicu. Kad Bog dadne nafaku, pa posao krene, vremenom izgradi fabriku za preradu mesa, nekoliko dućana i supermarket, zaposli stotinjak ljudi. Iako bogat, zadržao je stare navike, na […]

ZAJEDNO U BOJ PROTIV PODJELA

Bile su zaštitni znak bjelopoljske čaršije šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Majka Grozdana i njena jedinica Dragana. Pamtim ih po šeširima, čipkastim čarapama i rukavicama. Iako je tih godina bio trend, nisu dozvoljavale da ih oslovljavamo drugarice. Iz poštovanja a i zato što su nam roditelji izričito naredili, zvali smo ih gospođo Grozdo i […]

I OPET ĆE…

Samo što uđoh u kafić gdje ujutru kada sam u Sarajevu pijem kahvu sa vrata me dočeka gazda riječima: “Viđe li kralja u evropskom…,“ pa ne mogavši da se sjeti imena parlamenta nastavi

WHO AFFRAID OF DARK

Bilo je to početkom proljeća 1995-te kada mi sada pokojni Daši, legenda bjelopoljskog i crnogorskog fudbala, prvoklasni šahista i bokser, zaštitni znak naše čaršije zakuca na vrata. „Đe si prijatelju, što te nema u čaršiji?“ „Ne vidim Daši. Teško se krećem. Treba mi i malo vremena da se naviknem na slobodu.“ „Hajde obuci se pa […]

ADŽAMIJA

Gledajući emisije “humanitarnog“ sadržaja, naumpademi odnos prema siromašnim i potrebitim ljudima mog rahmetli oca Avde. Stari i mladi, muško i žensko, muslimani i pravoslavci, su ga od milja kao i mi njegova djeca zvali Bapko. Kada bi potrebit insan došao kod njega da mu učini kakvu uslugu, njegovoj sreći nije bilo kraja. Izuzetno srdačan doček, […]

NEMA SREĆE NA TUĐOJ NESREĆI

Arslan je imao sedmero djece. Sve jedno drugom do uha. Lijepu kuću u blizini džamije i imanje u Lipnici. Negdje pred Drugi svjetski rat zavlada suša i zemlja izdade. Nužda ga natjera i ode do Sakiba trgovca iz gornje mahale, da pozajmi dvije vreće žita, kako bi prehranio mnogobrojnu porodicu. „Može Arslane, ali ćeš mi […]

ČUDAN ZEMAN NASTADE, SVE FUKARA POSTADE

Godinama su bili komšije i dobri drugovi. Rasli zajedno, skupa obrađivali oskudna imanja, išli u drva, kosili… Poslije balkanskih ratova Rako se brzo obogatio a Mako dodatno osiromašio. Razlog. Rako je učestvovao u ratu a Mako je ostao kući i držao se po strani. Nije želio ići na komšije i prijatelje sa kojima je do […]

AKO TI ZNAŠ JAVI MI

Kada sam u Bijelom Polju jutarnju kahvu pijem u jednoj kafanici. Dolaze tu profesori, gazde, radnici, penzioneri, putnici namjernici… Što bi rekao uvaženi profesor Medo – ovdje su ti uglavnom oni štone mogu da spavajupa ih žene istjeraju iz kuća kako bi mogle na miru spavati. Raspravljamo o svemu i svačemu. Sve vrhunski analitičari, političari, […]

TO BE OR NOT TO BE

Na pragu smo najvećeg muslimanskog praznika Kurban bajrama. Za ovu priliku izabrao sam kur’ansko kazivanje o ovom događaju. “I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’ […]

NEKOM RAT A NEKOM BRAT

Ovaj istiniti događaj imao sam prilike slušati bezbroj puta od svog rahmetli oca Avde. Tužnim glasom bi govorio. Slušaj me dobro, sinak moj. U Akovu poslije balkanskih ratova mnoge stvari se promijeniše naglavačke. Onaj ko bi donji postade gornji i obrnuto. Planine legoše a doline se digoše. Tako je to poslije svih ratova. Nekom rat […]

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-