Zakon o održavanju stambenih zgrada

Kako se implementira Zakon o održavanju sambenih zgrada pravo je čudo. Zakonodavac je propisao mnogo stvari koje su neprimjenjive u praksi. Tako se mjesečno održavanje plaća prema kvadraturi stana, kao da će neko da vam održava stambeni prostor, a ne zajedničke prostorije koje svi koriste ravnopravno. Često se stanarima praktično otima novac i jedino se o tome vodi briga da se stanari tuže zbog neredovnog plaćanja, a to plaćanje  je veće i od izdatka za vodu i čistoću, dok rezultate rada i poslovanje upravnika niko ne kontroliše. Kao da je skupština stanara neki investicioni razvojni fond koji je stavljen na raspolaganje upravnicima da se koriste njime i razvijaju svoje privatne poslove koristeći se sredstvima stanara.

Takođe, finansijsko izvještavanje ostaje toliko nekontrolisano da se javlja sve veći otpor stanara plaćanju. S druge strane, na sastancima skupština stanara teško je ikada okupiti potrebni kvorum tako da je očigledno da je izostala neka edukacija po ovom pitanju kako bi stanari mogli shvatiti šta je civilizovan urbani život u gradu. Saradnje nema.

Predsjednici Skupštine stanara ulaza nemaju nadoknadu za svoj rad, a od njih se očekuje da odgovaraju stanarima na sva pitanja i da se ganjaju sa upravnicima koji dobijaju mjesečno po 150 eura. Uz to upravnici raspolažu žiro-računom i sredstvima stanara. Da to nije zanemarljivo govori činjenica da je  došlo  do pojave agencija koje praktično vrše upade i polupravnim sredstvima, nelojalnom konkurencijom, osvajaju ulaze bez potrebne saglasnosti većine stanara. Higijena se često održava na najnižem nivou sa minimumom sredstava,a koriste se nagomilana preostala sredstva i kako se njima raspolaže tokom godine ostaje enigma za stanare. Takva situacija pokreće sudske sporove, jer uvijek ima nezadovoljnih koji ne plaćaju održavanje.

Na sinoćnoj skupštini stanara mog ulaza, na kojoj, uzgred rečeno, opet nije bilo kvoruma čula sam da naš bivši upravnik otvara firmu i razvija biznis koji je godinama radio “na crno”. Komšija kaže: “može od naših sredstava”. Ko je i gdje zatajio ostaje da se preispita. Drugi tvrde da nas je sad nelegalno”otela” Agencija Akvila i to je predmet sudskog spora. Ugovor o saradnji nije potpisala većina vlasnika stanova, već njihovi supružnici, a oni formalno-pravno nemaju pravo, tvrde neki tumači zakona. I tako u nedogled. Situacija je složenija u novim zgradama gdje je mnogo stanova koji se daju na rentu. Od formalnog prava nikako da dođemo do suštinskog. Vidjećemo kako će ići dalje.

Od inspekcije za stanovanje smo dobili nemušt odgovor da se inspekcijski nadzor i uvid u izvode, i stanje na računu ne može vršiti dok je slučaj pod sudskim sporom. Komšija Mladen Bojanić ima strpljenja i predao je slučaj sudu. Izgleda da svi u porodici trebamo po jednog advokata kako bi se mogli nositi sa građanskim životom u Crnoj Gori. Ostaje dilema da li čuvati nerve i plaćati uredno, dok se neko od nadležnih ne dosjeti da reaguje, ili istrajavati na besomučnim sudskim sporovima. U svakoj varijanti ostaje taj nemili ukus primitivizma sa kojim se susrećemo od kojeg nkako da odmaknemo.

Objavio/la na 14:48. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-