Piše: Goran Đurović*

Načelni pravni stav, kojeg je 27. juna donijela Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, da se odluke Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu pobijati (osporavati) u upravnom sporu niti u parničnom postupku, je i konačno onemogućila ideju o uspostavljanju vladavine prava u Crnoj Gori.

Vesna Medenica je zabranila preispitivanje odluka Skupštine pred Upravnim i osnovnim sudovima u slučajevima kada odlučuje o pojedinačnim pravnim aktima na osnovu posebnih zakona. Vesna Medenica se nije osvrnula na član 19 Ustava Crne Gore koji propisuje da „Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda.“ Po njenom mišljenju, javni funkcioneri, koje protivno zakonu razriješi većina poslanika u Skupštini, ne mogu svoja prava štiti pred bilo kojim sudom. Ovo je dalje suprotno i  članu 20 Ustava koji propisuje da „Svako ima pravo na  pravni lijek  protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.“

Kao razriješeni član Savjeta RTCG imam, po Ustavu, pravo da pokrenem postupak pred nadležnim sudom i zaštitim svoj interes a to je da dokažem da sam nezakonito razriješen. Samo nadležni sud može da utvrdi kršenje zakona od strane Skupštine Crne Gore i poništi nezakonitu odluku, što je Osnovni sud i učinio. Ukoliko, kako to Medenica traži,  redovni sud ne može da poništi nezakonitu odluku Skupštine, onda nezakonita odluka ostaje na snazi.

Jedna od posljedica „načelnog pravnog stava“ Vesne Medenice je i ograničavanje prava na obavljanje javne funkcije u periodu od 4 godine za sve one koji su nezakonito razriješeni u Skupštini jer im je onemogućeno da pred nadležnim redovnim sudovima budu poništene odluke Skupštine i potvrđena njihova nezakonita smjena. Stav 4 u članu 42 Zakona o sprečavanju korupcije, na koji se pozivaju Škrelja, Šćepanović i ostali poslanici DPS kada uklanjaju nepodobne pojedince, propisuje da: “Javni funkcioner koji je razriješen zbog razloga iz stava 1 ovog člana ne može vršiti javnu funkciju, odnosno poslove državnog službenika u periodu od četiri godine od dana razrješenja.“ Svojim „načelnim pravnim stavom“ ona uništava Ustavom garantovanu ravnopravnost tri grane vlasti i daje zakonodavnoj vlasti primat u odnosu na sudsku i izvršnu. Odluke druge dvije grane vlasti, vlade i sudova, u postupcima imenovanja i razriješenja javnih funkcionera, se mogu preispitivati pred sudovima ali ne i odluke Skupštine Crne Gore.

Ovim je Vesna Medenica dozvolila većini u Skupštini da nastavi sa samovoljom i protivzakonitim djelovanjem bez bilo kakvih posljedica. Bahato ponašanje poslanika većine u Skupštini će se sada dodatno pogoršati.

Vesna Medenica je svojim „načelnim pravnim stavom“ obesmislila i mnoštvo zakona kojima se porpisuju uslovi, kriterijumi i procedure imenovanja javnh funkcionera u Skupštini Crne Gore. Čemu služe zakoni ako ih poslanici u Skupštini mogu kršiti kako god hoće i kada se protiv takvih odluka ne može voditi postupak pred redovnim sudom?

Vesna Medenica je svojim „načelnim pravnim stavom“ obesmislila rad sudija osnovnih sudova u Crnoj Gori koji su donijeli presude kojima se poništavaju nezakonite odluke Skupštine o razrješenjima nepodobnih pojedinaca. Vesna Medenica je obesmislila i rad svojih kolega, sudija Vrhovnog suda, Radoja Orovića, Dragice Milačić, Nataše Božović, Ranke Vuković i Vesne Begović koji su u aprilu 2017. godine u postupku koji je vodila Slavica Striković protiv Skupštine Crne Gore (Rev.br. 897/17) potvrdili nadležnost redovnih sudova u sporovima protiv Skupštine Crne Gore.

Ništa nikoga u Crnoj Gori ne čudi od Vesne Medenice koja će uskoro protivno Ustavu biti imenovana na mjesto predsjednice Vrhovnog suda. Njenim imenovanjem i tkz. pravnim stavovima dobijamo potvrdu da je i sudska vlast zarobljena kao i sve druge institucije u zarobljenoj državi.

*Goran Đurović je bivši član Savjeta RTCG