Manjkavosti koalicija

Objavljeno: 07.07.2019, 21:45

Nakon tri decenije višestranačja ne možemo da se ne o otmemo utisku da je crnogorska demokratija na niskom nivou. Naime, razni vidovi koalicija koje su se pojavljivale na političkoj sceni ostavile su utisak da su to bili samo pokušaji da se pobijedi demokratija i njeni mehanizmi. Bilo da su to bile koalicije za uspostavljanje pozicije ili opozicije, one su uvijek imale jalove rezultate za dobrobit građana. Njihova jedina tačka uspjeha je bila ostvarivanje individualnih interesa  manjinskih ili malih partija, koje su gledale da na taj način naprave poslovne dilove, ojačaju biračko tijelo i uposle svoje glasače. Iz današnje vizure, kada je do kraja ogoljeno kako je tekla izborna mašinerija, inžinjering i kupovina glasova, nijedan građanin nema iluziju o postojanju slobodne svijesti građana. Još uvijek vlada sirotinjski sindrom. Ne očekuje se boljitak ni narednih izbora. No, gorak ukus koalicija ostaje zbog zaboravnosti političkih partija koje su ulazile u njih da imaju obavezu rada za opšte dobro. Gotovo po pravilu  imali smo sve gore i gore poslovne aranžmane, prelivanje državnog novca na privatne račune, spoljna politika sve je više poprimala nejasne konture, bez dugoročne orjentacije. Zaduživanje sve više je raslo i ekonomija Crne Gore nije imala realne osnove. Rast i razvoj zasnivali su se na sve većem zaduživanju kroz razne kreditne aranžmane. Državna industrija uništena je sumnjivim privatizacijama, pri čemu su prvobitno pljačkana postojeća preduzeća za što niko nije snosio odgovornost. VDT nije sproveo istragu o poslovanju preduzeća prije privatizacija, iako su postojale jasne indicije da je bilo nezakonito. Prognoze koje daje MMF i Svjetska banka nijesu nimalo optimistične i očekuje se da će rast ekonomije biti usporen. Naša proevropska i transatlanska orjentacija pritisnuta je bremenom zaduženja kod Eskim banke i uticajem istočnih povjerilaca. Osjećaj je da je spoljnopolitička orjentacija rezultat pritiska nadzornih tijela stranih država koje su pratile novčane tokove naše vlasti. Ustav jasno kaže da vlast čine i pozicija i opozicija, međutim, to podrazumijeva visoku svijest i zrelost, a mi se ne možemo pohvaliti da smo imali takav nivo kad je Crna Gora u pitanju. Naprotiv, ispred interesa Crne Gore sve političke partije imaju individualne, stranačke, vjerske ili neke ine interese drugih država. Koalicije i parlamentarna struktura su samo nužnost kojom se vrše razne trgovine i vaga se međusobno u toj pozadinskoj interesnoj borbi. Opšti utisak je da Crnoj Gori, odnosno njenoj vlasti, njenim koalicijama, nedostaje elementarna politička zrelost i patriotizam. Mnogo ih se i poistovjećuje sa Državom, a trebalo bi da je Država iznad svih. Demokratija u državi gdje nema aristokratije niskog je nivoa.

Nakon tri decenije višestranačja ne možemo da se ne o otmemo utisku da je crnogorska demokratija na niskom nivou. Naime, razni vidovi koalicija koje su se pojavljivale na političkoj sceni ostavile su utisak da su to bili samo pokušaji da se pobijedi demokratija i njeni mehanizmi. Bilo da su to bile koalicije za uspostavljanje pozicije ili opozicije, one su uvijek imale jalove rezultate za dobrobit građana. Njihova jedina tačka uspjeha je bila ostvarivanje individualnih interesa  manjinskih ili malih partija, koje su gledale da na taj način naprave poslovne dilove, ojačaju biračko tijelo i uposle svoje glasače.

Iz današnje vizure, kada je do kraja ogoljeno kako je tekla izborna mašinerija, inžinjering i kupovina glasova, nijedan građanin nema iluziju o postojanju slobodne svijesti građana. Još uvijek vlada sirotinjski sindrom. Ne očekuje se boljitak ni narednih izbora.

No, gorak ukus koalicija ostaje zbog zaboravnosti političkih partija koje su ulazile u njih da imaju obavezu rada za opšte dobro. Gotovo po pravilu  imali smo sve gore i gore poslovne aranžmane, prelivanje državnog novca na privatne račune, spoljna politika sve je više poprimala nejasne konture, bez dugoročne orjentacije. Zaduživanje sve više je raslo i ekonomija Crne Gore nije imala realne osnove. Rast i razvoj zasnivali su se na sve većem zaduživanju kroz razne kreditne aranžmane.

Državna industrija uništena je sumnjivim privatizacijama, pri čemu su prvobitno pljačkana postojeća preduzeća za što niko nije snosio odgovornost. VDT nije sproveo istragu o poslovanju preduzeća prije privatizacija, iako su postojale jasne indicije da je bilo nezakonito.

Prognoze koje daje MMF i Svjetska banka nijesu nimalo optimistične i očekuje se da će rast ekonomije biti usporen. Naša proevropska i transatlanska orjentacija pritisnuta je bremenom zaduženja kod Eskim banke i uticajem istočnih povjerilaca. Osjećaj je da je spoljnopolitička orjentacija rezultat pritiska nadzornih tijela stranih država koje su pratile novčane tokove naše vlasti.

Ustav jasno kaže da vlast čine i pozicija i opozicija, međutim, to podrazumijeva visoku svijest i zrelost, a mi se ne možemo pohvaliti da smo imali takav nivo kad je Crna Gora u pitanju. Naprotiv, ispred interesa Crne Gore sve političke partije imaju individualne, stranačke, vjerske ili neke ine interese drugih država. Koalicije i parlamentarna struktura su samo nužnost kojom se vrše razne trgovine i vaga se međusobno u toj pozadinskoj interesnoj borbi.

Opšti utisak je da Crnoj Gori, odnosno njenoj vlasti, njenim koalicijama, nedostaje elementarna politička zrelost i patriotizam. Mnogo ih se i poistovjećuje sa Državom, a trebalo bi da je Država iznad svih. Demokratija u državi gdje nema aristokratije niskog je nivoa.

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register