Ljeto je tek počelo, niko ne razmišlja o jeseni. A ona će biti turbuletna, teška, nestabilna i opasna. Na jesen će politička i sveopšta kriza kulminirati. Doći će se u pat poziciju jer će faliti vremena. Političke „eilte“, pozicije i opozicije, ali i međunarodni faktor, tek tada će shvatiti svu dubinu političke krize u Crnoj Gori. No, biće kasno, plašim se.

Novo izborno zakonodastvo i način njegove efikasna primjene, vlada građanskog jedinstva, oslobođen Javni servis, neophodne promjene u tužilaštvu i sudstvu, ASK-u… neće imati vremena da se efiksano sprovedu do novih, redovnih izbora. Bez toga, čak i da nema Sporazuma o budućnosti, izbori nemaju smisla. Zato ih neće ni biti. Nema više te opozicione partije koja smije izaći na izbore pod dosadašnjim uslovima. Znam da neke bi rado, jer ih promjena vlasti ne interesuje. Status kvo im najviše odgovara. Ali jednostavno to neće smjeti. Zbog javnosti, opozicionih i svojih glasača.

I što onda?

„Zdravo krilo“ DPS-a na čelu sa Markovićem će, zbog blagovremenog poziva na dijalog, postati džoker međunarodne zajednice. A predsjednik države koji je u stvari uvijek bio i ostao premijer, biće na ledu. Tada može doći do otvorenog sukoba „zdravog“ i nezdravog krila DPS-a. A u takvom sukobu padale bi glave na ulici – u bukvalnom smislu te riječi. U tom scenariju, lako mogućem, kontrolisana anarhija može preći u nekontrolisanu.

Tako to biva kada jedna partija 30 godina vlada bez kontrole, kada su nam zdrava i nezdrava tkiva u stvari mafijaški klanovi kojima partija služi kao pokriće i kamuflaža.

Situaciju će usložniti nepostajanje prave alternative. Dio opozicije, kao što rekoh, nije mnogo bolji od onih protiv kojih se „istrajno bore“. Taj dio se uplašio opštegrađanskih protesta skoro koliko i DPS. Prišao im je iznuđeno, pod pritiskom masovnosti. I radio je sve kako bi se oni ugasili.

Zbog navedenog bi bilo dobro da se pokret Odupri se, kao korektivni i stabilizirajući faktor društva, ne ugasi. I ne samo on. Sve društvene snage će morati da se aktivno uključe u rješavanje krize, koja će, na jesen, skoro sam siguran, biti najveća od osamostaljenja Crne Gore.

Džemal Perović je najavio da će se pokret Odupri se registrovati kao NVO. Takva registracija je moguće neophodna zbog uspostavljanje jasne organizacione strukture, njenog proširivanja i pročišćavanja, ali i zbog finansiranja. Međutim, činjenica je da veliki dio javnosti nema povjerenja u NVO, smatra da one rade isključivo po zadanim projektima. Odupri se ne smije ući u takvu zamku. Treba i mora imati širok spektar djelovanja. Pomagati i učestvovati u svim opravdanim buntovima širom Crne Gore, nastaviti sa protestima zbog „Koverte“ i svih ostalih koverti i snimaka, biti korektivni faktor ne samo vlasti nego i opozicije. Pokret mora naći stabilan izvor finansiranja, otvoriti se za afirmisane aktiviste i javne ličnosti, ali uključiti i potpuno nove, prije svega mlađe ljude:  studenete i nezaposlene. Prije 01.oktobra i prvog redovnog zasjedanja tzv.Skupštine, pokret Odupri se treba pokušati organizovati veliki, možda najmasovnij protest do sada. Za takav protest trebaju blagovremene pripreme i saradnja sa svima koji se žele priključiti njegovom organizovanju. Već sada treba razmišljati o njemu i krenuti sa pripremama.

Do tog protesta, pokret mora biti stalno aktivan. Održavati tribine, okrugle stolove, mini proteste, organizovati nove karavane kroz Crnu Goru. Sa mještanima braniti Bukovicu, Sinjajevinu… i sva druga napadnuta prirodna bogastva Crne Gore.  A Adu – Bojanu, raj na zemlji, treba braniti čak i životima – ako treba.

Ni po koju cijenu ne smijemo dozvoliti da nezaježljivi braća i familija uzmu i „valorizuju“ bukvalno sve, pa i nju.