Na Zapadu ništa novo, kod nas stare priče

– U sudnici je juče umro Mohamed Mursi, prvi slobodno izabrani predsjednik Egipta. Njega je 2013. godine pučem smijenio general El Sisi, koga su, u vojnom puču, neskriveno i svesrdno pomogle SAD. Malo poslije svrgavanja Mursija, general El Sisi, po istraživanju javnog mnjenja, bio je najpopularniji strani državnik u Americi!

Mursi je čak i na sudu držan u staklenom kavezu.

„Najdemokratskija zemlja na svijetu“, dakle, otvoreno je podržala puč protiv legalno izabranog predsjednika suverene(?) države, i nije imala ništa protiv očigledno krajnje nehumanog tretmana utamničenog predsjednika.

– Sinoć sam prisustvovao završnoj tribni na temu „Zašto je etika važna za opstanak novinarstva i medija”. Na njoj je bilo puno uglednih i neuglednih novinara iz zemlje, ali i iz inostranstva. Diskusija je bila oštra, na trenutke lična. Niko od novinara na tribini, čija je tema bila etika i opstanak novinarstva,  nije pomenuo slučaj kolega im Asanža i Kašogija. Niti su mediji, osim jedan, u kojima ti novinari rade, na približno adekvatan način isparitili ova dva frapantna, za novinarstvo ali i za čovječanstvo, poražavajuća slučaja.

Asanž je kao Mursi, takođe godinama praktično držan u kavezu, da bi nakon toga bio uhapšen. Sad čeka izručenje „najdemokratskijoj zemlji svijeta“, gdje mu prijeti kazna doživotnog zatvora.

Zbog čega mu prijeti tako drakonska kazna?

Zbog objavljivanja informacija od javnog interesa za cjeli svijet!

Ubistvo Kašogija, stanovnika SAD, novinara Njujork Tajmsa, već je prekrio zaborav. Iako je svima poznato, da je, od naslijeđene vlasti, moći i bogastva, poluđeli Saudisjki prestolonasljednik Mohamed Bin Salman naredio njegovo svirepo ubistvo u Turskom konzulatu, sankcija protiv njega i Saudijske Arabije nema. Naprotiv, Arabija i Salman su „neraskidivi saveznici i pouzadni partneri SAD“.

O etici i novinarskoj solidarnosti ćemo drugi put. Jer, sve je, vidimo, u moći.

– Na istoj tribini neplanirano sam uzeo riječ. Isprovociralo me izlaganje jednog od urednika tzv. Javnog servisa. Uslijedio je protest, jedne, moguće novinarke (većina prisutnih su bili novinari), zbog toga jer se nijesam predstavio imenom i prezimenom. Uistinu nijesam. Rekao sam samo da govorim kao građanin i jedan od organizatora građanskih protesta. Ona, kojoj je zasmetalo to što se nijesam predstavio, nije rekla ni ime, ni u kom svojstvu i zašto je tu.

Možda je ona neko koga svi znaju i moraju znati, stoga se ona ne treba  predstavljati, samo mi, anonimusi? Možda je insistiranje da se drugi predstave – ne predstavljajući se, neki novi vid etičkih standarda u novinarstvu (ako je dotična novinar), koji su meni, kao neznavenom blogeru, nepoznati?

– I dok na Zapadu nema ničeg novog, kod nas se nastavljaju stare priče. Crkva je opet u žiži interesovanja. Ugrožena vjera, crkva i nacija su najaktulenije teme. Kakva „Koverta“, dinastija Đukanović, prestolonasljednik Blažo, brat prvobankar, sestra Ana, korpucija, nepravna država, lažni izbori… ?

A parlament nam je „živi cirkus“. Pun opozicionih klovnova i egzibicionista, i pozicionih, bezličnih apartčika i uhljeba. On nam služi za zabavljanje naroda, a ne za donošenje zakona i ozbiljne debate.

Gonite se svi u p.m., zajedno sa vašim crikusima i etikom, majmuni.

P.S. Poslednja rečenica je  napisana kao lična preporuka za rad u MIP-u, ili bar uredništvu Javnog nam servisa. Hoću i ja da napredujem.

Objavio/la na 12:19. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

1 komentar za “Na Zapadu ništa novo, kod nas stare priče”

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-