Bubanj

Interesantna je najednom postala ta priča o imovini vjerskih zajednica. Postavlja se pitanje jedino šta je duhovna misija vjerskih zajednica i kako se ona sprovodi. Iftarima na obali mora i okupljanjima u što većem broju na litijama? Jesu li to turistički i politički obredi? Zar sloboda vjeroispovijesti ne bi trebala biti intimno pravo na susret s Bogom u kojima pojedinci vjernici ne bi opterećivali ostatak populacije?

Ipak, možda je i dobro koristiti vjeru u turističke svrhe. To se radi svuda u svijetu, pa se smatra civilizovanim koliko god bilo apsurdno. Ono, istina,  nema mnogo duhovnosti, ali se ubira profit i puni nečija kasa. Sad se samo treba dogovoriti – čija. Pa opet kažemo da smo sekularna država…

Odjednom smo zaboravili na sve proteste i teme vezane za politiku Mila Đukanovića, Aleksandra Vučića, i ostalih aktera iz regiona. Zato se Vučić tako zdušno zauzeo za narodne svetinje koje on, zbog nečeg, naziva srpskim. Nikako da razriješimo taj izraz “srbin” koji je kod nas bio sinonim za “pravoslavac”. Srbijanac je već  nacionalnost. Vraćamo se razmiricama, opravdava se samo postojanje NATO alijanse i njen značaj na ovim prostorima tako da je najavljeni zakon o vjerskim zajednicama postigao efikasno svoj cilj. Imamo “žvake” za poduži period.

Moja majka i komšinice se sjećaju priče iz djetinstva da su nekad bile pokradene zlatne poluge iz  manastira Ostrog, koje su tu čuvane… te da su kockali ljudi sa njima. Nepotvrđeno, ali kad u narodu pukne glas…

U doba socijalizma čistio je jedan Rom lišće oko državnih organa i pitao jednog jutra jednog od tadašnjih funkcionera. „Druže, možeš li nekako mene da ubaciš u taj vaš bubanj, poslije ću ja sam da se snađem.“

Stanovništvo je bačeno u zapećak, demokratije nema, država je opustošena, koverte  rade, institucije ne rade, stanovništvo ne može dostojanstveno da živi od primanja,  ali sad opet branimo tu čuvenu nezavisnost od Srbije, imamo taj viši cilj i način da se oni koji su se ubacili u bubanj snalaze.

Većina ne gleda dnevnike, informativne emisije, ne čita dnevne novine… Osjećaju ljudi da svako vuče za neki svoj kratkoročni interes. Možda je to najbolja slika povjerenja u društvo, ali i zrelosti stanovništva.

Objavio/la na 09:51. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-