Samo su deportovani

Objavljeno: 27.05.2019, 20:45

“… a zatim ih deportovala iz zemlje”. Ovako je završen izvještaj u Dnevniku 2 TVCG sa skupa posvećenog deportaciji izbjeglica iz BiH. Nijesam bio tamo, pa ne znam šta je sve govoreno povodom 27. godišnjice ovog ratnog zločina koji crnogorsko pravosuđe nije tako kvalifikovalo. Nešto od toga je uključeno u izvještaj, jer su citirani profesori Nebojša Vučinić i Milan Popović i Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava. Ovlašan pogled na izvještaj je mogao dovesti do zaključka da je posao urađen korektno. Meni je u uhu ostao da odzvanja onaj okrajak završne rečenice izvještaja, koji treba da bude važna bekgraund informacija. Da odzvanja tim snažnije zbog činjenice da sam neposredno pred Dnevnik 2 stigao doma nakon druženja sa grupom mladih ljudi u Centru za građansko obrazovanje, kojima sam govorio o lažnim vijestima i njihovoj opasnosti za demokratiju. Mladima sam, pored ostalog, skretao pažnju na propagandističku verziju laži, koja se pakuje kao poluistina, i za ilustraciju koristio neke primjere s početka posljednje decenije minulog stoljeća, kada se u krvi počela raspadati ideologija socijalističkog bratstva-jedinstva i država koju je držala ta ideološka armatura. Upravo sam im naglašavao opasnost koja vreba iz te propagandističke poluistine. Onaj citirani patrljak rečenice, koji ne prestaje da mi odzvanja u ušima je upravo dobra ilustracija jedne naknadne polovične istine koja se koristi u interpretaciji nedavne prošlosti. Istina je kada se kaže da su ljudi iz BiH došli u Crnu Goru, bježeći od rata koji je tamo počinjao, istina je navesti da ih je crnogorska policija uhapsila i deportovala iz zemlje. A onda tu, gdje počinje prava drama, istina počinje naglo da blijedi do izčeznuća. Nema informacije o tome šta je poslužilo kao pravni osnov za hapšenje civila koji su došli na prostor države koja je do juče bila i njihova. Ostalo je nepoznato kome je crnogorska policija predala uhapšene izbjeglice i zašto baš njima. Možda će nekome izgledati da zakeram, da tražim dlaku u jajetu, jer bi opširnija bekgraund informacija opeteretila izvještaj, u kome je, ionako, dosta rečeno o zločinu deportacije. Da, zakeram, jer posljednja rečenica izvještaja upravo je napisana u duhu ideološke matrice “crnogorskog neučestovanja u ratu” –  neke ružne stvari su se dešavale u režiji zlog demijurga istorije, a likovi iz crnogorske ondašnje vlasti, koji još traju, bili su samo nevoljni statisti u toj drami. Oni nijesu učinili ništa loše – pokupili su ljude i izveli ih iz Crne Gore. To što ih je tamo u njihovoj državi neko pobio, nije naša krivica. Bože moj, dešava se.-

“… a zatim ih deportovala iz zemlje”.

Ovako je završen izvještaj u Dnevniku 2 TVCG sa skupa posvećenog deportaciji izbjeglica iz BiH.

Nijesam bio tamo, pa ne znam šta je sve govoreno povodom 27. godišnjice ovog ratnog zločina koji crnogorsko pravosuđe nije tako kvalifikovalo. Nešto od toga je uključeno u izvještaj, jer su citirani profesori Nebojša Vučinić i Milan Popović i Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava. Ovlašan pogled na izvještaj je mogao dovesti do zaključka da je posao urađen korektno.

Meni je u uhu ostao da odzvanja onaj okrajak završne rečenice izvještaja, koji treba da bude važna bekgraund informacija. Da odzvanja tim snažnije zbog činjenice da sam neposredno pred Dnevnik 2 stigao doma nakon druženja sa grupom mladih ljudi u Centru za građansko obrazovanje, kojima sam govorio o lažnim vijestima i njihovoj opasnosti za demokratiju.

Mladima sam, pored ostalog, skretao pažnju na propagandističku verziju laži, koja se pakuje kao poluistina, i za ilustraciju koristio neke primjere s početka posljednje decenije minulog stoljeća, kada se u krvi počela raspadati ideologija socijalističkog bratstva-jedinstva i država koju je držala ta ideološka armatura. Upravo sam im naglašavao opasnost koja vreba iz te propagandističke poluistine.

Onaj citirani patrljak rečenice, koji ne prestaje da mi odzvanja u ušima je upravo dobra ilustracija jedne naknadne polovične istine koja se koristi u interpretaciji nedavne prošlosti.

Istina je kada se kaže da su ljudi iz BiH došli u Crnu Goru, bježeći od rata koji je tamo počinjao, istina je navesti da ih je crnogorska policija uhapsila i deportovala iz zemlje. A onda tu, gdje počinje prava drama, istina počinje naglo da blijedi do izčeznuća.

Nema informacije o tome šta je poslužilo kao pravni osnov za hapšenje civila koji su došli na prostor države koja je do juče bila i njihova. Ostalo je nepoznato kome je crnogorska policija predala uhapšene izbjeglice i zašto baš njima.

Možda će nekome izgledati da zakeram, da tražim dlaku u jajetu, jer bi opširnija bekgraund informacija opeteretila izvještaj, u kome je, ionako, dosta rečeno o zločinu deportacije. Da, zakeram, jer posljednja rečenica izvještaja upravo je napisana u duhu ideološke matrice “crnogorskog neučestovanja u ratu” –  neke ružne stvari su se dešavale u režiji zlog demijurga istorije, a likovi iz crnogorske ondašnje vlasti, koji još traju, bili su samo nevoljni statisti u toj drami. Oni nijesu učinili ništa loše – pokupili su ljude i izveli ih iz Crne Gore. To što ih je tamo u njihovoj državi neko pobio, nije naša krivica. Bože moj, dešava se.-

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register