Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige

        Izvorno objavljeno 7. rujna 2017. godine u časopisu The Scholar & Feminist Online

Piše: Sara R. Farris

Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.

Prizor iz video-uratka Domestic Workers Nederland (Cleaners Union/FNV Bondgenoten) o kućanskim radnicama pod naslovom “I will not ask anything about you, you will not ask anything about me”, snimljenog u kazalištu Zeebelt u listopadu 2011. godine (izvor).

U ovome ću tekstu nastojati adresirati tri pitanja: Što podrazumijevamo pod „neoliberalizmom“? Kako konkretizirati i odgovoriti na odnose između različitih institucionalnih domena, u ovom slučaju, politike migracija i brige? Koje su implikacije trenutnog ekonomskog i kulturnog restrukturiranja za aktivističke projekte te feminističku politiku i kritiku?

Razmotrit ću ova pitanja teorijskim uokviravanjem učinaka aktualne ekonomske krize na rad migrantkinja, neovisno o tome poimamo li je kao krizu neoliberalnog projekta kao takvog ili ne.[1] Dostupni podaci i izvješća o utjecaju krize na migrantske radnike pokazuju da je nezaposlenost u Europi porasla, posebice među muškarcima. S druge strane, čini se da migrantkinje nisu samo slabije pogođene krizom, već su njihove stope zaposlenosti u nekim zemljama čak i porasle.[2]

Tvrdim da je ovaj diferencirani utjecaj na muški i ženski migrantski rad indikativan za jedan od najvažnijih učinaka koje neoliberalizam ima na ženski rad: komodifikaciju sektora brige i kućanskih usluga te njegovu konstrukciju kao orođenog i „rasiziranog“ tržišta rada. U analizi ovog fenomena, pokušat ću pokazati na koji se način neoliberalizam podudara sa specifičnim procesom feminizacije međunarodnih migracija i „konstrukcije“ ženskog migrantskog rada. Jedinstvene značajke ovog procesa jasno je razotkrila trenutna kriza.

Kako bih adresirala ova pitanja, najprije ću se usredotočiti na specifičan način na koji je neoliberalno restrukturiranje „oblikovalo“ ženski migrantski rad. Pristupit ću tome kroz kratku historijsko-teorijsku rekonstrukciju, povezujući uspon neoliberalizma s pojavom ženskih međunarodnih migracija te specifičnim položajem tih migracija na europskom tržištu rada. Potom ću analizirati kako trenutna ekonomska kriza neoliberalizma otkriva jedinstvenu političku i ekonomsku ulogu migrantkinja u suvremenoj Europi.

Većina istraživača smatra da je neoliberalizam započeo u ranim sedamdesetima. Naftna kriza iz 1973. godine označava kraj perioda „uklopljenog liberalizma“[3] te inauguraciju neoliberalne „faze“ kao nove političke doktrine, ali i načina organizacije rada, koji se također naziva postfordizmom. Pogoršanje ekonomske situacije prouzročeno naftnom krizom iz 1973. na specifičan je način utjecalo na priljev međunarodne imigracije u Europu. Padom potražnje za nekvalificiranom radnom snagom u teškoj industriji – potražnjom koja je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata dovela milijune (uglavnom) muških migrantskih radnika u Europu – ukinuti su sustavi koji su podržavali gastarbajtere, a nezaposlenost migranata drastično je porasla. U ovoj historijskoj i političko-ekonomskoj konjunkturi, rad migranata – kao poseban segment radne snage, povezan s globalizacijom tržišta rada – analiziran je kroz kategoriju „rezervne armije“.[4]

„Rezervna armija rada“ označava višak radne populacije nezaposlenih i podzaposlenih, čije je postojanje „nužan proizvod“ kapitalističke akumulacije i čija konstantna reprodukcija služi održavanju niskih nadnica. Dok u razdobljima ekonomskog rasta i niskih stopa nezaposlenosti poslodavci obično profitiraju od radnika migranata, u periodima pada ekonomske aktivnosti ili stagnacije ti su isti radnici sve više osuđeni na nezaposlenost i često bivaju žrtvenim jarcima loše ekonomske situacije. Teoretičari migracija stoga su pomoću analitičke kategorije „rezervne armije“ pokušali dešifrirati i ekonomske i političke procese konstrukcije migrantskih radnika kao nove globalne klase izvlaštenih.

Kriza iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila je političku i ekonomsku krhkost, odnosno „potrošnu prirodu“ migrantskog rada. Migranti zaposleni u fordističkoj industrijskoj proizvodnji zapravo su prvi izgubili svoja radna mjesta kada je došlo do pada ekonomske aktivnosti 1970-ih. Ipak, kriza sedamdesetih godina – za koju se može smatrati da je razriješena neoliberalizmom – bila je uglavnom kriza rada za muške migrante. Radnice migrantkinje u to vrijeme još nisu bile značajnije prisutne na tržištu rada.

Upravo su tih godina počele stupati na scenu međunarodnih migracija, najprije kao supruge ili članice obitelji koje su se pridružile onima koji su se nastanili u europskim zemljama, a od osamdesetih godina sve više kao samostalne ekonomske migrantkinje.[5]

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, broj žena koje migriraju porastao je toliko da polovicu trenutne migrantske populacije u zapadnom svijetu čine žene. Primjerice, u dvadeset i sedam država članica Europske unije žene čine nešto više od pola migrantske populacije.[6] Međutim, velik broj radnica migrantkinja na europskom tržištu rada uglavnom je zaposleno u jednoj grani ekonomije: sektoru brige i kućanskom sektoru.[7] To je povezano s jednom od najizraženijih posljedica neoliberalizma; komodifikacijom rada brige i kućanskog ili reproduktivnog rada te njihovom konstrukcijom kao izrazito orođenih i rasiziranih tržišta rada. Potonji fenomen rezultat je paralelnih elemenata nastalih uslijed transformacija koje su europske ekonomije provele pod neoliberalizmom u posljednjih trideset godina: porasta „nacionalne“ aktivnosti žena (nerijetko osporavan termin) i stopa zaposlenosti od 1960-ih nadalje; pada nataliteta i rastućeg broja starijih osoba; te progresivnog povlačenja države iz rashoda u javnim ili dostupnim servisima brige. Potražnja za radnom snagom u kućanskom sektoru i sektoru brige toliko je porasla tijekom posljednjih deset godina da se sada smatra glavnim razlogom feminizacije migracija.

Svjetska financijska kriza od 2007. do 2012. stoga je prva globalna kriza kapitalizma nakon Drugog svjetskog rata koja nam omogućuje da predložimo analizu „rodnih dimenzija“ učinaka pada ekonomske aktivnosti na migrantski rad. Kao što sam već spomenula, raspoloživi podaci o učincima globalne financijske krize na dosadašnje zapošljavanje radnika migranata ukazuju na to da migrantkinje trenutno predstavljaju iznimku od „pravila“ prema kojem pad ekonomske aktivnosti prvenstveno utječe na radnike migrante.[8] Međutim, nedavne publikacije koje su naglasile takvu iznimku uglavnom su se ograničile na njezino opisivanje kao rezultata činjenice da su, za razliku od migranata, migrantkinje uglavnom zaposlene u sektorima manje pogođenima krizom i koji su tijekom njene prve tri godine bilježili čak i trend rasta. Iako još nije moguće jasno sagledati situaciju, koja se razlikuje od zemlje do zemlje i unutar svake podgrupe šireg kućanskog sektora i sektora brige, ili predvidjeti što će se dogoditi u bliskoj budućnosti, željela bih napomenuti da ova trenutna „iznimka“ odražava jednu od najvažnijih konfiguracija orođene dimenzije samog neoliberalizma.

Kako bismo to razumjeli, potrebno je analizirati transformacije kućanskog rada i rada brige te razmotriti specifičnost njihove prirode.

Moj provizorni pristup tim problemima, o kojem sam detaljnije raspravljala u drugim tekstovima[9], jest da radnice migrantkinje zaposlene u kućanskom sektoru i sektoru brige, za razliku od migrantskih radnika, ne čine rezervnu armiju rada. To je posljedica same prirode komodificirane brige i kućankog rada kao ekonomskih grana koje su izrazito neprikladne za relokaciju; za koje je izgledno da će rasti zbog jačanja potražnje među stanovništvom koje ubrzano stari; i koje su zbog svoje izražene „afektivne“ komponente teže zamjenjive i manje podložne automatizaciji. Kao što Saskia Sassen naglašava, radnice u kućanstvu od „strateške su važnosti“ za „optimalno funkcioniranje profesionalnih kućanstava vodećih globaliziranih sektora u gradovima.“[10] Upravo ova „strateška važnost“ oblikuje fond radnica migrantkinja kao „redovitu“, a ne „rezervnu“ armiju rada.

Međutim, očiglednu „manju podložnost“ migrantkinja nezaposlenosti tijekom nedavne krize ne bi trebalo tumačiti kao ohrabrujuću pojavu kojom se ukazuje na poboljšanje položaja žena na tržištu rada. Neka inicijalna istraživanja zapravo upućuju na to da se trenutni otpor nezaposlenosti u tim sektorima u prosjeku odvija nauštrb radnih uvjeta i visine nadnica, uz porast različitih oblika neformalnog rada i ilegalnih migracija.

U zaključku, željela bih sugerirati da je ovaj posljednji element povezan s jednim od glavnih aspekata neoliberalizma: naime, činjenicom da je feminizacija tržišta rada u posljednjih 30 godina bila popraćena generalizacijom lošijih uvjeta rada, koji su povijesno bili karakteristični upravo za ženski rad. Kritički pregled ovog raspona trendova trebao bi biti u središtu suvremene agende feminističke analize i politike.

Bilješke:

[1] G. Dumenil i D. Levy, The Crisis of Neoliberalism, (Cambridge: Harvard University Press, 2011); H. Overbeek i B. van Apeldoorn, Neoliberalism in Crisis, (London: Palgrave, 2011).

[2] I. Awad, The Global Economic Crisis and Migrant Workers: Impact and Response, (Geneva: International Labor Office, International Migration Programme, 2009); J. Dumont i J. Garson, The Crisis and its Impact on Migration and Migrant Employment, (Barcelona: European Institute of the Mediterranean, 2010). Dostupno na: http://www.iemed.org/anuari/2010/aarticles/Dumont_Garson_Migration_en.pdf; OECD International Migration Outlook, (Paris: OECD Publishing, 2012).

[3] David Harvey, A Brief History of Neoliberalism, (Oxford: Oxford University Press, 2005).

[4] S. Castles i G. Kosack, Immigrant Workers and Class Structure in Western Europe, (Oxford: Oxford University Press, 1973); M. Castells, “Immigrant Workers and Class Struggles in Advanced Capitalism: The Western European Experience,” Politics and Society 5.1 (1975): 33–66.

[5] S. R. Farris, “Interregional Migration: The Challenge for Gender and Development,” Development. Society for International Development Journal 53.1 (2010): 98-104.

[6] E. Kofman i dr., Gender and International Migration in Europe: Employment, Welfare, and Politics, (London: Routledge, 2000); M. Schiff, The International Migration of Women, (London: Palgrave-World Bank, 2007).

[7] Treba napomenuti da je seksualna industrija još jedan sektor u kojem su migrantkinje u velikoj mjeri prekomjerno zastupljene. Vidi: Elizabeth Bernstein, Temporarily Yours: Intimacy, Authenticity, and the Commerce of Sex, (Chicago: University of Chicago Press, 2007); i Rutvica Andrijasevic, Migration, Agency, and Citizenship in Sex Trafficking, (London: Routledge, 2010).

[8] OECD 2012.

[9] Vidi S. R. Farris, “Femonationalism and the ‘Regular’ Army of Called Migrant Women,” History of the Present 2.2(2012): 184-199; i S. R. Farris, “‘The Migrant Woman Exception’: Understanding the Gender Dimensions of the Impact of the Global Economic Crisis on Migrant Labor in Western Europe,” u pripremi, 2013.

[10] Saskia Sassen, “Two Stops in Today’s New Global Geographies. Shaping Novel Labor Supplies and Employment Regimes,” American Behavioral Scientist 52.3(2008): 465.

Slobodni Filozofski

Objavio/la na 07:00. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-