Lobotomija

Presuda za tzv. državni udar dobila je svoj puni oblik. Zaista, u kvantitetu ne zaostaje za izvještajima kakvi se u savremenom poslovanju preporučuju kako bi što bolje zamaglili realnost. Forma je znamenita, ali od suštine gotovo da nismo mogli uzeti ništa. Na maksimalne kazne su osuđeni neznani ljudi. Kad bi se uzeli u obzir razgovori dva duhovita Podgoričanina, sigurno bi se našlo, po logici stvari, materijala za najmanje deset godina zatvora za državni udar.  Svakodnevno se zaplijeni u Crnoj Gori oružja, telefona i municije, padaju ubistva, krvne osvete kao u 19. vijeku. Najžalosnije je od svega što se, u vremenu kad se medijske manipulacije koriste kao marketinška sredstva, pravo svelo na puku formu kojom se služe institucije za svoje kratkoročne i ine ciljeve. Crna Gora je dobila pozdrave i čestitke američke i britanske ambasade. Sjetila sam se emisije za pomorce: „Pozdravite moga tatu, tamo iza sedam gora, na talasima plavog mora!“

Zašto se pred nas stalno stavljaju krstovi? Zar je obavezno biti raspet između istoka i zapada, između Rusije i SAD, najnovije – između EU i SAD. Zar ne možemo imati interese u razvijanju civilizovanih odnosa sa zemljama svijeta? Zar se ne susreću Putin, Đinping i Tramp da razgovaraju o aktuelnim temama? Možda je najbolje da se dogovore, kako su oružano moćni, te da nam dojave šta je u planu za narednih 30 godina, šta im treba, da to završimo, pa da ostavimo malo vremena i za sopstvene živote i živote svoje djece. Mi smo mala rijetka ljudska vrsta, pa ako su nešto naučili od starih Indijanaca, trebalo bi se postarati da u ovom rezervatu koji se zove Zemlja ne izumremo. Osim što pratimo društvene mreže na kojima se plasiraju životi Trampa i Melanije sa familijom, te britanske kraljice sa familijom, Putinovi hobiji, bezbrojni susreti, konferencije, politički sastanci EU i bezbrojne treš vijesti iz „globalnog sela“, imamo potrebu da postojimo i kao akteri života. Dosadilo nam je da se ubijamo i ratujemo za interese bijelog svijeta, isplanirali smo da se bavimo ljepšim stvarima. Mislili smo i da se izborimo protiv zloupotrebe državnih resursa i brinemo o narednim generacijama. Među nama su, istina, različite vjeroispovijesti, ali ta pitanja su slobodna volja, spadaju u domen ljudskih prava, pa smo, takođe, planirali da tako i ostanu. Molimo susjedne  i prijateljske zemlje da se ne miješaju u sprovođenje sudske i druge vlasti naše suverene zemlje, pogotovo kad se razrješavaju unutrašnja pitanja. To je naš posao. Koliko se sjećam, predsjednici nekih država nijesu znali ni ime ove naše. Moža bi se trebalo podsjetiti da je za međunarodne odnose ipak potrebno i stručno obrazovanje, kao i za sve druge poslove. Ne vjerujem da može sve biti sadržano u jednom čovjeku.

Konačno, ako opozicija ne nađe taj najmanji zajednički imenitelj da spasi građanstvo ove lobotomije, koju je degutantno i komentarisati, onda bar treba raskrstiti sa kvazisporazumima. Osim ako nije prioritet misliti o glasovima.

Objavio/la na 07:05. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-