Vaše ćelije slušaju

„Svaki deo tijela ima svoju svijest ili svoju dušu.” Ove transformativne riječi, izgovorene od strane jednog tradicionalnog iscjeljitelja uticale su na početak putovanja ka otkrivanju izuzetne sposobnosti iscjeljenja ljudskog tijela.

Može li nas naše tijelo čuti? Možemo li razgovarati sa našim tijelom i ostvariti saradnju u cilju izlečenja?

Redovno meditiranje je neophodno kako bi mozak bio istreniran da lakše ulazi u alfa i teta stanje moždanih talasa. Na ovim nivoima komunikacija između svjesnog uma i fizičkog tijela je drastično poboljšana. Kada komunicirate, postoje tri ključna koraka u postizanju dobre saradnje sa tijelom:

  •     Pristupite svom tijelu sa iskrenim saosećanjem, razumijevajući da se ono sastoji od svjesnih ćelija koje mogu osjetiti.
  •     Izgradite povjerenje angažujući vaše tijelo u mentalnim razgovorima o želji da uzajamnom saradnjom prevaziđete problem.
  •     Dozvolite promjene u razgovorima koristeći različite misli i riječi koje izazivaju spontane jake emocije.

Iz raznih iskustava, navedene smjernice su neophodne kako bi se ostvarile dinamične iscjeliteljske reakcije u organizmu. Sličan niz faktora otkriven je od strane istraživača Kliv Bekstera, koji je proveo 36 godina proučavajući biokomunikaciju ćelija biljaka, životinja i ljudi. On je ukazao na ove faktore kao stvarne namjere, usklađenosti i spontanosti.

Bekster, piše o odlučujućem trenutku koji ga je doveo do njegovog stvarnog rada na ovom svijetu, u svojoj knjizi „Primarna Percepcija”. Ovaj momenat se desio jednog februarskog jutra 1966. godine, kada je odlučio da prati reakciju dracena biljke u njegovoj laboratoriji koristeći poligraf. Povezao je elektrode za list i počeo da razmišlja o načinima kako bi mogao da izazove burnu reakciju u električnim aktivnostima biljke. Kod ljudi ovaj talas električne aktivnosti povezan je sa intenzivnim emocijama. On je iznenada zamislio kako spaljuje list dracene. Istog trenutka kada mu je ta ideja pala na pamet kazaljka poligrafa je pokazala ekstremnu reakciju na tom dijelu biljke. Zapanjen, otišao je do stola svoje sekretarice da preuzme set šibica razmatrajući mogućnost da ova biljka nekako može da ustanovi snagu ljudske namjere.

Kada se vratio sa šibicama, biljka je i dalje pokazivala isti visok nivo reakcije koja bi uticala na praćenje dodatne izmjene na grafikonu. Bekster je odlučio da ukloni opasnost vraćajući šibice na sto. Nakon toga, grafikon je prikazao silazni trend kako je biljka počela da se smiruje. Kada je Bekster pokušao da ponovi iste rezultate pretvarajući se da hoće ponovo da spali biljku, nije bilo nikakve reakcije. Biljka kao da je osjetila razliku između stvarne i lažne namjere. Na kraju je otkrio da biljke postaju usklađene tako da odgovaraju kako pozitivnim tako i negativnim emocijama. Rezultati grafikona su takođe pokazali da biljka jače emocije izražava prema onome ko ih njeguje, nego prema ostalima.

Bekster je kasnije proširio svoje istraživanje kako bi obuhvatio testiranje svijesti ljudskih ćelija. Sakupio je bijela krvna zrnca od donatora, priključio na elektrode u epruveti, a onda snimio reakcije ćelija kao da je donator doživeo različita emotivna stanja. Otkrio je da su spontane emocije bile neophodne kako bi se izazvala električna reakcija u ćelijama. Na primjer, ako bi donator primorao sebe da osjeti emociju, ćelije ne bi odgovorile. Međutim, kada je donator imao zabrinjavajući poziv od svoje ćerke, ćelije su značajno počele da reaguju.

On je napomenuo da je udaljenost nebitna u ovim eksperimentima. U primjeru, donator je ostavio svoje elektrodne ćelije iza u laboratoriji, a zatim je vodio detaljan dnevnik bilo kakve stresne emocije koju je doživeo na njegovom putu kući u drugoj državi, kao što je promašaj skretanja na autoputu, stajanje u dugom redu na aerodromu, i polijetanje njegovog aviona. Kasnije, njegovi zabeleženi incidenti u poređenju sa snimkom grafikona pokazali su snažne korelacije između vremena od stresnih događaja i električnih reakcija njegovih ćelija. Grafikon se smirio, kada je došao kući i zaspao.

Ovi eksperimenti su vođeni prilikom upotrebe opreme za filtriranje elektromagnetnog zračenja – uobičajne energije koja se koristi za prenos informacija. Ćelije su se ponašale kao da filtitranje signala nije postojalo, sugerišući da se ova komunikacija odvija putem još uvijek neidentifikovanog energetskog polja. Neki naučnici vjeruju da nam dalji razvoj kvantne fizike može pomoći da shvatimo ovu oblast komunicije kroz emocionalne namjere između živih bića. Kvantno uplitanje je proces u kome dvije čestice materije koje su interakciji jedna sa drugom, i dalje ponašaju kao da su povezane i poslije odvajanja, bez obzira na razdaljinu. Kada dođe do promjene energetskog stanja jedne čestice (položaj, momentum ili rotacioni spin), doći će do momentalne promjene energetskog stanja i druge čestice.

Ovaj naučni fenomen i istraživanje Kliv Bekstera ukazuje na istočni koncept jedinstva – pogled da je sve u prirodi zavisno. Drevne kulture su razumjele ovu povezanost kao živo univerzalno energetsko polje koje održava život vodeći evoluciju svijesti širom univerzuma. Određene meditacione tehnike mogu dovesti um u stanje usklađenosti sa ovim poljem. Energija iz ovog polja je tada usmjerena ka fizičkom iscjeljenju kroz jasnu namjeru – putem razgovora koji izaziva spontane emocije i usklađuje fizičko tijelo ka svjesnom umu. Ova metoda (na sanskritu zvana Antara), omogućava mnogima da iskuse stvaralačku sposobnost izlečenja, izazvanu saradnjom uma i tijela sa ovim univerzalnim energetskim poljem životne energije. (Izvor: Alternativa.rs)

Objavio/la na 08:11. Objavljeno u Svaštara. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-