Ljubav, mir, etika i estetika

“Meni su u životu potrebni mir, etika i estetika”

                                                                                       Sonja Savić

Savremene metode i tehnike marketinga involvirane kroz instrumente komunikacije sve više gube na autentičnosti i postaju zamorne i neinteresantne za zasićeno tržište i subjekte, inače, pomalo frustrirane ubrzanim tempom življenja i poslovanja. Nostalgična osjećanja su sve prisutnija i čovječanstvo kao da se nalazi pred odlukom da li da zastane na trenutak i vrati se korak nazad kako bi obnovilo humane etičke postulate. Ljubav, mir, etika, estetika, sve su to pojmovi koji obilježavaju one potrebe kojima društvo oskudijeva u nemilosrdnoj tržišnoj i društvenoj utakmici. Sloboda izražavanja postaje preduslov za upotrebu kulture, umjetnosti, pa i religije za komuniciranje vrijednosti na savremenim osnovama poslovanja i življenja. Građanska kultura uz ekologiju postaje spona za povezivanje društvenih “pukotina” i popunjavanje praznina upravljanja, poslovanja i konkurentske borbe.

Posao čini najmanje trećinu našeg dnevnog života i osnovni emocionalni i etički postulati veoma su važni za zdravo funkcionisanje čovjeka. Nažalost, usljed užurbanosti i potrebe za obezbjeđivanjem egzistencije, nesavjesnim nagomilavanjem kapitala, ili podstaknuti nekim drugim potrebama i porivima, oni bivaju zanemareni i potpuno transformisani u neke druge pojavne oblike, otuđeni od svoje suštine. Sa ovim osnovnim postulatima blisko je uvezana oblast kulture i umjetnosti, ali i religije i stvaralaštva uopšte. Ovi principi na sasvim nov način osvjetljavaju pitanja društvene odgovornosti i holističkog pristupa poslovanju i upravljanju. Takođe, navedeni principi su veoma povezani i sa ukupnim stanjem, odnosno stepenom razvoja građanskog društva, nivoom zrelosti demokratije, kao i sa oblastima ljudskih prava i sloboda. Iako naizgled pomalo romantičan, naslov rada ukazuje na duboki značaj stalnog potenciranja razvoja ovih, prijeko potrebnih, vještina kod svakog pojedinca, porodičnog člana ili člana kolektiva, odnosno društva. Naslov prevashodno ukazuje na ljubav kao najznačajniji faktor koji plemenita Sonja Savić, istinska urbana ikona, izgleda nije dovoljno prepoznala, a koji je možda bio upravo ona karika koja Sonju nije sačuvala od otuđenosti. Umijeće ljubavi razmatrao je Erih From.

Iz postulata, navedenih u naslovu, razvijaju se sve ostale vještine i tehnike ljudskog razvoja i prosperiteta. Proistekao iz citata legendarne glumice, koja je tragično okončala svoj život, naslov takodje želi da ukaže na socijalni značaj navedenih elemenata za zdravo funkcionisanje pojedinca, organizacije i društva uopšte.

Trenutna situacija na globalnom planu, a naročito u zemljema turbulentnih političkih dešavanja, kao i u zemljama gdje tranzicija još nije dovedena do kraja, zaslužuju posebnu pažnju. Razvojni oblik poznat kao održivi razvoj, koji često biva podsmijeh neupućenih, zahtijeva uvezivanje različitih, ali kompatibilnih sektora, kao što su ekologija, socijalno staranje, uređenje prostora, kultura, umjetnost, pa na kraju ekonomija u cilju opšteg prosperiteta i međusobnog podržavanja.

U savremenim uslovima življenja čovjek je sve više u potrazi za Bogom, a sve manje u strahu od njega. Čovjek je sve više u potrazi za smislom postojanja i zadovoljavanju njegovih viših ciljeva. Mjesta i razumijevanja za različite religije je sve više i one postaju bogatsvo običaja, različitih kultura, tradicije, turističkih atrakcija i sadržaja, i sve više se otvara put ka nekoj novoj viziji neformalne ekumene kroz one dodirne tačke, kao što su kultura, ekologija, i one privredne grane koje nude zajedničke interese. Sve više se razvija svijest da ekumena ne predstavlja “bukvalno” spajanje religija, već u širem smislu, stapanje znanja i ljubavi, povjerenja, tolerancije i poštovanja u zajedničko bitisanje koje će ponuditi više razloga za radost. U tom smislu himna Evropske Unije dobija puni značaj, priznanje i smisao čak i sa religijskog aspekta. Internet komunikacija donijela je blizinu svakog kutka na planeti, tako da nekadašnja neosjetljivost na dešavanja u udaljenim krajevima po sistemu “daleko od očiju, daleko od srca” gubi svoj značaj.

U djelima istočnjačkih kultura postoji Atma Puđa upanišada, koja je ostala najmanje komentarisana sa filosofskog aspekta, a kojoj je Osho posvetio svoje djelo “Vrhovna alhemija”. Djelo govori o simboličnoj alhemiji, sjedinjavanjem i prožimanjem dvije vrijednosti – znanja i ljubavi. “Samo se rijetko dešava da je neko na stazi znanja i stazi ljubavi…ovu upanišadu stvorio je čovjek, onaj koji zna i onaj koji voli i još mnogo pored toga”. Koliko je ovaj proces neophodan na prostoru Balkana nepotrebno je komentarisati. S toga bi najradosniji produkt ove generacije bio stvaranje kohezije koja će transformisati onaj, kroz istoriju negativno artikulisan dio Balkana, u novu razvojnu paradigmu, simbolično nazvanu “BALEKUM”, koja nudi nove strukture povezivanja: ekonomiju, ekologiju, kulturu, umjetnost, kao novi održivi razvojni potencijal. To bi bio svojevrsni savremeni model, energetski izvor koji bi se širio planetom. Umjesto da se teži stvaranju novih granica, interesnih raspodjela i nepotrebnom trošenju energije, ona bi se koristila racionalno, ostavljajući prošlost istoriji i nauci, koristeći resurse ekonomično za život u sadašnjosti i sjedinjavane na brižljiv način, tako da se vodi računa i o budućim generacijama. Ovo podrazumijeva veliki značaj politike i rukovođenja u oblasti kulture, koje ne smije zavisiti od aktuelnih izbora i mijenjano u zavisnosti od njih, već biti dugoročna pozitivna i nezavisna orjentacija i vrijednost. U ovom smislu važno je spoznati značaj transformisanja jednog dijela komercijalnih umjetnosti u lijepe umjetnosti. To se može postići na način što će se same komercijalne umjetnosti poboljšati, ali i tako što će se jedan dio njenih ekvivalenata staviti u funkciju lijepih i visokih umjetnosti. Potrebno je imati dovoljnu širinu, kad je u pitanju produkcija lijepih i visokih umjetnosti, da se manje brine o rezultatima i orjentisati se ka slobodnoj umjetnosti, zaštićenoj od pritisaka, komercijalizacije i političkih uticaja.

Još je vrlo značajno spomenuti da komuniciranje putem umjetnosti i ostalih kulturnih izraza omogućava pojedincu ili grupi da na suptilan i duhovno izdignut način ispolje svoja zapažanja, kritike, nezadovoljstvo, protest , podršku, ljubav i dr. Ovo je naročito važno sa aspekta socijalnih i drugih pitanja mladih i razvoja njihovog potencijala.

Analogno gore navedenim opservacijama, nije teško zaključiti kakvi efekti mogu biti  od primjene integrisane marketing komunikacije zasnovane na etičkim principima pri aktivnostima i naporima u radu državnih institucija. Premda su neke marketing komunikacije već našle primjenu u pojedinim, nasumično odabranim segmentima, treba naglasiti da je koncept integrisanja navedenih marketing postulata mnogo zahtjevniji, dublji i ozbiljniji. Cilj ovakvog komuniciranja nije kratkoročna „profitabilnost”, već društveno odgovorni i održivi efekti.

Ako povučemo paralelu, možemo zaključiti da integrisane marketing komunikacije na pomenutim temeljima omogućavaju građanima i pravnim licima da shvate vrijednost primjene zakonskih propisa, suštinu aktivnosti koje se sprovode, da shvate kratkoročne i dugoročne efekte sprovedenih aktivnosti, koje su prepreke prepoznate u implementaciji legislative ili razvoju društva, da vode računa o tome  kako eksterna javnost percipira državu, da omoguće da građani i kompanije mogu biti podstaknuti ili nagrađeni. Na taj način građanin će  percipirati  imidž tog vrijednog „brenda” države, odnosno institucije,  u svojoj svijesti, kao potrošač i kao eksterna javnost.

Objavio/la na 09:03. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-