Vladavina Pandava

Nekako s proljeća…sjetim se školskih dana. Nikada nijesam pristajala na ocjenu da naše obrazovanje nije dobro. Književnost, poezija…

Mahabharata, Bhagavad Gita – Pjesma Božanskog. Kako li su žestoke bile Ajrunine moralne dileme? Između dvije vojske, nalazi se Arjuna na svojim bojnim kolima kojima upravlja Krišna. U Arjuninim rukama je luk, a on ne može da odapne i označi početak bitke. Ajruna je između dvije vojske i u svakoj od njih vidi poznata lica, članove svoje porodice, prijatelje iz djetinjstva, drugove u igri, učitelje. Iako ga prožima božanska snaga, iako ima sredstvo, ljudske osobenosti ga savladavaju da klone. Prinuđen je da se upusti  najprije u svoju nutarnju borbu. Bhagavad Gita je dobra predstava vremena u kome živimo. Ajruna ljudskim potencijalima razmatra, vaga, sumnja, objašnjava, preispituje, strahuje, usamljen je, potiskuje…

Krišna, vozar bojnih kola, simbol božanskog uvek je spreman da rasvijetli problem, da pomogne savjetom,ali njegove savjete treba razumjeti i poslušati.

Pandave i Kurave, dvije strane čovjeka. Dobro i zlo. Pandave – dobro, božanski duh, vrline i ono najbolje u čovjeku.

Kurave – sinovi slijepog oca, zemaljski dio ljudskog bića, nagoni na slijepo pokoravanje materijalnom, djelovanje kroz mane.

Vječita borba, vječita tema – kako da se izborimo sa sopstvenim Kuravama i Pandavama? Kako da osvojimo “Grad mudrosti”, to produhovljeno stanje svijesti, oslobođeno sujete, egoizma, sebičnosti, nemarnosti, traženja sigurnosti i samopotvrde u gomilanju materijalnog, u lažnom. „Grad Mudrosti“pripada Pandavama, ali Kurave pokušavaju zavesti i ne predaju se bez teške borbe.

Priroda čovjeka nije samo nebeska, on mora naći svoju ravnotežu u izborima koji su pred njim. Svakodnevno je čovjek pred izborima i svakodnevno se bije rat u njemu. Neznanje često navodi čovjeka da ranjava svoju dušu, iz čega proističu frustracije i projektuje se mržnja. Čovjek žudi za spoznajom, vrteći se u krugu života i smrti, sa uređenom željom za plemenitošću, slab prema udobnosti i potrebi za dobitkom.

Vladajući nad samim sobom, svojim slabostima i emocijama, čovjek se oslobađa svega što nije njegova iskonska priroda. Tako osvaja „Grad mudrosti“.

Da li birati kratkoročna rješenja kroz sive zone u okviru zakona ili odabrati trajne puteve ka rješenjima i napretku potomstva? Voditi računa o sistemu i posljedicama korišćenja pojedinačnih kratkoročnih, sporadičnih socio-ekonomskih premoštavanja. Da li urušavanje sistema urušava harmoničnost, pravdu i ustavna načela? Da li staviti lični interes nad opštim? Da li…da li..da li…? Svakodnevno se, kažu relevantni izvori (Džon Dramond, Bil Bein), u poslovanju čovjek susreće sa bar dvije od etičkih dilema:

  • Pohlepa;
  • Izbjegavanje održavanja date riječi, ili varanje u pogledu dogovorenih uslova i rokova;
  • Loš kvalitet;
  • Ponižavanje ljudi na radnom mjestu ili putem reklamnih stereotipa;
  • Slijepo pokoravanje autoritetu, bez obzira na to koliko je neetičan i nepošten;
  • Uzdizanje samog sebe iznad obaveza;
  • Favorizovanje;
  • Dogovaranje cijena;
  • Potiskivanje osnovnih prava: slobode govora, izbora i ličnih odnosa;
  • Propuštanje da se ukaže na neetične postupke;
  • Zanemarivanje porodice ili ličnih potreba;
  • Donošenje odluka o proizvodu čija primjena može ugroziti sigurnost druguh;
  • Nevraćanje uzetog iz okruženja, iz sredstava zaposlenih ili korporacije;
  • Svjesno preuveličavanje prednosti nekog plana da bi se dobila potrebna podrška;
  • Dodvoravanje ljudima koji se nalaze na višoj hijerarhijskoj ljestvici;
  • Uspinjanje hijerarhijskom ljestvicom gazeći druge;
  • Unapređivanje destruktivnog nametljivca koji opravdava svoje greške prije nego što one isplivaju na površinu;
  • Propuštanje saradnje sa drugim sektorima zaposlenih (neprijateljski mentalitet);
  • Laganje zaposlenih davanjem nepotpunih informacija, navodno zbog poslovanja;
  • Sklapanje saveza sa sumnjivim partnerima, čak i kad je u pitanju dobar razlog;
  • Odbijanje prihvatanja odgovornosti za škodljivu praksu-namjernu ili nenamjernu;
  • Vrednovanje korporacijskih razmetljivaca koji traće vrijeme i novac ili prihvatanje njihovih postupaka;
  • Korumpiranje javnog političkog procesa zakonskim sredstvima.

Impresivna dužina ovog spiska, kao i fluidna priroda ovih dilema, pri čemu na prvi pogled jasne predstave o pogrešnosti situacije u realnim uslovima mogu izgubiti i zamagliti razliku između ispravnog i neispravnog.

Neka bude borba neprestana, neka bude pobjeda Pandava!

Objavio/la na 14:15. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-