SIKTER

Naum pade mi rahmetli obućar Nuho. Iako u dubokoj starosti, imao je radnjicu na Ploči, gdje je pružao usluge. Helem, jednoga dana navrati kod njega gospođica iz Sarajeva, koja je došla na ljetovanje rodbini u Bijelo Polje. Donese ona štikle da udari flekice. Odradi Nuho posao i dođe gospođica da podigne cipelice. Oduševljena majstorski odrađenim poslom i čistotom malene radnjice, radosno povika majstoru:

„Čiko, Vi ste doista pedantan čovjek.“

Nuho po prvi put u svojih osamdesetak i nešto godina čuje za riječ pedantan i ne znajući šta znači povika iz sveg glasa:

„Šta ti meni pedantan?! Pedantan ti je babo i majka. Ti si pedantna, a ja sam majstor. Sikter!“

***
Sedamdesetih godina prošlog vijeka, Bjelopoljci su uglavnom studirali u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu. Mali broj je išao i za Prištinu. To su bile zlatne godine, kada je inteligencija i akademska zajednica kreirala mentalnu svijest čaršije. Roditelji su poslije ljetnjih ferija nestrpljivo iščekivali neki državni praznik kako bi im djeca došla na koji dan da se ražele. I tako, uoči 29-tog novembra, sastale se majke studenata i uz kahvu raspravljaju sa čim će i na koji način doći njihova djeca.

Fata će: „Moji će doći ‘tristaćem’.“

Čeba jedva dočeka, pa će kao iz topa: „A moji će iz Zagreba ‘Princom’.“

Ni Goca ne bi lijena, pa zavika: „Moj će ‘Stojadinom’“. Malo zaćuta, pa završi: „kecom“.

Te godine je tek proradila pruga Beograd – Bar, a Timka, iziritirana njihovim hvalisanjem, zavika: „Moji će Kušet kolima, vozom. Evo čitavu noć razmišljam gdje će ga parkirati. Baš su me na muku stavili. Molila sam ih da ne dolaze, navalili, hoće pa hoće.“

***

Nućo je bio sarajevski student DIF-a. Mangup, a dobrog materijalnog stanja, zahvaljujući starijoj braći i majci više se zezao nego učio. Poslije sedam godina majka ga upita:

„Dobro sine, tvoji drugovi završiše a ti još studiraš. Šta čekaš?“

„Sve što duže studiram imat ću veću platu majkice.“

„E pa dobro sine, kada je tako, neka te još ovu godinu.“

***

Za razliku od onog vakta kada smo imali akademsku zajednicu, pedantne zanatske radnjice i fabrike, sada imamo ekološku „suverenu“ državu i mafiju. Današnje majke se hvale beskrupuloznim lopovima i mole boga da njihova „dječica“ što duže „studiraju“ jer iz godinice u godinicu imaju sve veću platicu.

Narode, ako nećete da život provedete u torovima i da izigravate njihove volove, neka ih još ovaj „semestar“ i – sikter!

Objavio/la na 08:37. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-