SVE JE ISTO

Nekada su dućani zatvarani u podne i otvarani poslije ikindije. To vrijeme trgovci su uglavnom koristili za ručak i odmor. Tako i tog popodneva uđe Daut-agin sin u sobu i tiho upita babu – spava li. Aga odgovori da ne spava, a sin iskoristi priliku i zatraži banku. Na to će babo – spavam spavam.

***

Šahin-aga je imao mnogo djece. Nije lahko bilo nahraniti toliku čeljad. Tako u vakat večere Šahin-aga djeci okupljenoj oko sofre ponudi pogodbu.

„Ko neće da večera, evo mu dinar.“

Sva djeca odgovoriše da neće, dobiše po dinar i odoše na spavanje čvrsto držeći pare u ruci. Ujutru ih probudi miris pogače. Kao po komandi poskakaše i pohrliše za sofru.

Ali, čekalo ih je iznenađenje. Šahin-aga zavika: Eh, djeco draga, ko hoće jutros da doručkuje neka na sofru turi dinar. Bujrum.“

***

Uranio Ilijaz-beg te subote da otvori dućan. U tome sokakom naiđe seljak sa konjem. Krenuo na pijacu. Nakon selama i ljubaznog pozdrava sa begom upita:

„Beže, mogu li u tvoju avliju svezati konja?“

„Sveži, kad sam magarac. Skupo li me jutros košta selam sa tobom. Toliko sokaka, gdje te tuntarak nanese baš kroz ovaj,“ okrenu se i vrati  u kuću. Te subote nije ni otvarao dućan.

***

Prilaze Rade i Stefo seljanki sa punom košarom jaja i pitaju pošto su. Ona odgovori, a oni pitaju jesu li taze. Nakon što su dobili odgovor da jesu, platiše jedno i pred njenim očima ga razbiše. Stefo vješto dok je razbijao jaje poturi dukat i zavika. Koliko imaš jaja u korpi. Kupujem sve.

Domaćica ugledavši dukat odgovori da jaja nisu na prodaju. Pokri korpu slamom i žurno se udalji sa pijace. Rade i Stefo su je pratili. Žena se zavuče ispod limskog mosta, bojažljivo se osvrnu nekoliko puta i poče razbijati jaje po jaje, nadajući se dukatu.

***

Subotom kada bi htjeli kupiti ovcu Rade i Stefo bi sačekali domaćina na Popovom prlu i Limskom mostu. Tako bi Rade na Popovom prlu, nakon što bi upitao koliko košta ovca, ponudio polovicu od tražene sume. Seljak bi ljutito odmahnuo rukom i nastavio u pravcu pijace. Ali, sačekao bi ga Stefo na Limskom mostu i ponudio mu mnogo manje nego što mu je Rade davao, objašnjavajući mu da su cijene pale i da narod nema para. Tako bi se siroti domaćin vratio do Popovog prla i Radu dao ovcu za bagatelu. Ne bi očima ni vidio pijace.

P.S. Kako tada tako i danas. Trideset godina razbijamo jaja, preskačemo i mi i djeca obroke, kupuju ljude jeftinije nego Rade ovce, vežu nas u torove… Čini mi se da se bjelopoljska čaršija i Crna Gora nisu makli iz vakta kraljevine. Sve je isto, samo drugačija imena.

Objavio/la na 19:04. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-