PITANJE: Na kom je nivou medijska pismenost u Crnoj Gori?

Odgovor: Imajući u vidu da je problematika koja je u fokusu onoga što najčešće razumijemo kao medijsku pismenost dio ekskluzivnog ‘menija’ a ne nešto što je često na edukativnoj trpezi širokih radnih i neradnih masa, onda možemo zaključiti da taj nivo i nije previše izdignut.

Imajući u vidu povećanje broja manipulatora i jačanje manipulativne moći medija, posebno novih, digitalnih, bilo bi poželjno da svako društvo kome je stalo do slobode svojih članova i članica razvija odbrambene strategije i taktike od manipulatora i manipulacije. Crnogorsko društvo, na žalost, ne spada u ona koja (se) mnogo troše na tom poslu. Ono što je vrijedno pažnje, učinjeno je zahvaljujući pregalaštvu entuzijasta van institucija i u institucijama (uvođenje izbornog predmeta ‘Medijska pismenost’ u gimnazijske programe), ali u nepodesnom kontekstu i ti entuzijastički izdanci počinju da venu poslije izvjesnog vremena.

Predlog strategije razvoja informacione i medijske pismenosti, pripremljen prije nekoliko godina, još se kisjeli u birokratskim fijokama, što pokazuje nespremnosti onih koji uprvljaju društvom da se ovim pitanjima bave na promišljen i odgovoran način.

PITANJE: koliko je ona važna za prepoznavanje lažnih vijesti i borbu protiv njih?

Odgovor: Medijski opismenjeno čeljade je sposobno da, prije svega, razlikuje medijsku, od istinske stvarnosti, da shvati kako je svako ko medijski konstruiše istinsku stvarnost, bilo da je riječ o novinaru koji izvještava ili ekspertu koji tumači neki događaj, potencijalni manipulator i da mu treba pristupati sa dužnim oprezom i kritički.

Svaki normalan običan čovjek je rezervisan prema onome što mu govori neko koga bije glas da je lažov ili da, makar, voli da ‘dosoli’ neku informaciju. Takva rezervisanost, kada su mediji u pitanju, je zdrava, ali ne znači da je i dovoljno oružje za prepoznavanje lažnih vijesti, a pogotovo onih u kojima je laž pažljivo ukonponovana sa nespornim činjenicama i čiji je cilj da obmane i navede ljudsku misao na pogrešan trag.

PITANJE:Izborni predmet medijska pismenost za sada postoji samo u Gimnaziji. Smatrate li da ga treba prošiti na sve srednje, i eventualno razmišljati o uvođenju u programe osnovnih škola?

Odgovor: Kao što je poslije Drugog svjetskog rata, komunistička jugslovenska vlast vodila kampanju za masovno opismenjvanje stanovništva, tako bi sadašnja crnogorska vlast, da je sreće, vodila kampanju za masovno medijsko opismenjavanje ljudi. Medijska pismenost ne smije da bude ničija privilegija, već mora biti shvaćena kao nasušna potreba svih u današnje vrijeme.

PITANJE:Kada je, po Vašem mišljenju, najbolje početi sa medijskim opismenjavanjem?

Odgovor: Metaforički govoreći, može se početi ‘od kolijevke’ i nastaviti ‘sve do groba’.

PITANJE:Smatrate li da se u Crnoj Gori nedovoljno govori o medijskoj pismenosti i koliko su, prema Vašem mišljenju, ljudi upoznati sa značenjem tog pojma?

Odgovor: U posljednje vrijeme se nešto više govori, ali to još uvijek ne znači da je taj govor izraz nekih suštinskih promjena u odnosu društva, a posebno institucija koje bi trebale da brinu o emancipaciji ljudi, prema ovom aktuelnom pitanju. Čini mi se da se u javnom govoru ponekad fokus drži na nekim manje važnim aspektima medijske pismenosti, poput skretanja pažnje na medijske sadržaje koji nijesu podobni određenim uzrastima. Da ne budem pogrešno shvaćen, napominjem da je, naravno, i to nužno.

MINA