Sirija: Pobjeda za Front otpora

Donald Trump je u Siriji uradio ono što je dugi spisak njegovih prethodnika radio negdje drugdje u prošlosti: proglasio je pobjedu i pobjegao iz pakla. Debata u SAD-u u vezi sa Trumpovom najavom 19. decembra da povuče 2.000 američkih vojnika iz Sirije kretala se od histeričnih (među ratnim vođama Washingtona) do čestitki od strane uglavnom loše informisane ljevice. Izgubljena u velikom dijelu ovog verbalnog rata je činjenica da su američke trupe ilegalno okupirale Siriju i da su trebale da pretrpe ponižavajući poraz da su ostale malo duže.

Mi ćemo se suzdržati od razgovora o prednostima i nedostacima Trumpove odluke o povlačenju. Umjesto toga, razmotrićemo šta je dovelo do tog razvoja, jer na Zapadu postoji tendencija da se omalovažavaju uspjesi drugih i samo se govori o američkoj „pobjedi“ ili velikodušnosti u povlačenju!

Da li su SAD zaista postigle “historijske pobjede” protiv ISIL-ovih terorista, kako je Trump tvrdio? ISIL odnosno Daish je američka tvorevina čiji je cilj bio da promijeni režim u Siriji. Finansiranje i logistička podrška došli su od saveznika SAD-a, Saudijske Arabije, Turske, Jordana, Izraela i drugih. Ova đavolska zavjera je poražena, zahvaljujući otpornosti sirijske vojske i države, kao i pomoći koju su pružili sirijski saveznici kao što su Hezbollah, islamski Iran i Rusija.

Trump je to shvatio i nije bilo smisla zadržati 2.000 vojnika u Siriji kada SAD već ima više od 50.000 vojnika u regiji raspoređenih u 42 vojne baze. Osim toga, američke snage su se nalazile u regionu koji podržava kurdske separatiste, što je uveliko uznemirilo članicu NATO-a, Tursku. Ankara neće dozvoliti pojavu autonomne kurdske države na svojoj granici. Trump je imao izbor: podržati Kurde ili zadržati Tursku u NATO-u. Čak i moron kao što je Trump mogao je razumjeti ovu jednostavnu matematiku.

Ali isto ne razmišljaju i huškači u Washingtonu za koje je stalni rat i krvoproliće put ka bogatstvu, pa zbog toga čujemo njihove glasne proteste zbog ovog „iznenadnog povlačenja“ koji nanosi štetu „američkim interesima“. Ratni psi su svuda: u Kongresu, vojsci, Trumpovoj Bjeloj Kući, kao i medijima. Prozovimo neke: senator Lindsey Graham, savjetnik za nacionalnu sigurnost Džon Bolton i ministar odbrane Džejms „Ludi Pas” Mattis koji je sve objavio. Ovaj zadnji je podnio ostavku u znak protesta. I neka je. Trumpovom specijalnom predstavniku za Siriju, ludom Jamesu Jeffreyu i Brettu McGurku, specijalnom predsjedničkom izaslaniku za globalnu koaliciju za “poraz ISIL-a”, također je teško pala ova odluka. Oni su željeli da stvore kurdsku državu na jugoistoku Sirije. To je trebalo da oslabi Siriju tako što će je podijeliti i da cionistički Izrael postane još jači.

Bolton, Jeffrey i njegov poručnik, Joel Rayburn, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za Levant, javno su tvrdili da američke snage neće napustiti Siriju dok sve iranske snage ne odu. Ako ovi ljudi imaju bilo kakvo samopoštovanje, oni bi podnijeli ostavku, ali neće. Oni nisu ljudi od časti; njihov najveći interes je proljevanje krvi nevinih ljudi kako bi zaradili novac za svoje šefove, proizvođače oružja.

Drugi glavni razlog za povlačenje SAD-a je novac za glavnog posrednika. Američki State Department je 18. decembra odobrio Ankari da kupi paket sistema Patriot, sa procijenjenom vrijednosti od 3,5 milijardi dolara. Turska je dva puta odbila Patriot – 2013. godine kada je izabrala kineski sistem koji je kasnije također odbila, i 2017. kada je saopćila da je finalizirala kupovinu ruskog S-400. U oba slučaja, Turska je insistirala na transferu raketne tehnologije Patriota prije nego što bi razmotrila sistem, nešto što su SAD odbile učiniti. Trump i Erdogan su očigledno postigli dogovor: Turska bi kupila sistem Patriot umjesto ruskog S-400, što je razlog zašto se SAD povlače iz Sirije, tako da Turska može krenuti za kurdskim snagama koje podupiru SAD na svojoj granici. Trump trlja dlanove milijardama za američke proizvođače oružja, a Erdoganu se oslobađaju ruke nad Kurdima.

Vratimo se na pitanje fronta otpora koji je postigao jedinstvenu pobjedu ne samo sprečavajući kriminalnu promjenu režima u Siriji, već i prisiljavanje SAD-a na povlačenje. Prošlog jula kada je Trump zaprijetio Iranu i tvrdio da će pretrpjeti neviđene posljedice, general Qassem Solaimani, šef iranske Quds snage, odgovorio je: “Možete početi rat, ali mi ćemo ga završiti.” Također je savjetovao Trumpa da dobro razmotri situaciju sa svojim generalima i obavještajnim agentima prije nego što napravi bilo kakvu glupost. „Prije sedamnaest godina, napali ste Afganistan i napali Talibane. Danas ih molite za pregovore ”, rekao je general Solaimani Trumpu. Ako SAD ne mogu pobijediti talibanske borce u papučama i kalašnjikovima, kakve šanse njegovi umaženi vojnici imaju protiv veterana iranske revolucionarne garde?

To je jasno pokazano i dokazano u Siriji, gdje SAD režu svoje gubitke i povlače se. Ovo također pokazuje da tamo gdje je liderstvo iskreno i odlučno, mogu se postići izuzetni rezultati. Uprkos nevjerovatnom gubitku života i krvi, Pokret otpora je pokazao da takozvane supersile i njihovi nametljivi saveznici mogu biti poraženi. Ovo je važna lekcija koju svi ljudi koji se bore za pravdu i mir moraju shvatiti.

E-pogledi/crescent.icit-digital.org

Objavio/la na 08:08. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-