Pismo jednom potencijalnom saučesniku u čedomorstvu

Autor: Budislav Minić

(Kao Crnogorac posvećen demokratskoj Crnoj Gori ravnopravnih građana i naroda, poštovanju ljudskih prava i sloboda i uspostavljanju vladavine prava s molbom vlasti i satrapima da je prestanu „braniti“ uništavajući je)

“Da li su državljani Crne Gore dužni da poštuju svoju državu, (o ljubavi prema njoj „preskočićemo“) poštujući državne simbole, prije svih grb, zastavu i himnu, ustanovljeni članom 4 Ustava Crne Gore?

Odgovor je zaista suvišan, jer bi to bilo isto kao kad bi se postavilo pitanje – da li su đeca dužna da poštuju i vole svoju majku, zato što je to, između ostalog, i prirodna veza. Da je sreće, tako bi trebalo da bude u odnosu državljana prema svojoj državi čije državljanstvo nose, iako je to samo javno-pravna veza, ali toliko jaka da bi bilo prirodno da svaki državljanin poštuje svoju državu. Kod nas to, nažalost, nije slučaj baš od svih pojedinačno, zato što mnogi poistovjećuju vlast i državu, a to je kobna zabluda, od koje trpe štetu i državljani i država.“ (Autor pitanja i odgovora je redovni profesor Pravnog fakulteta UCG u penziji, bivši dekan Pravnog fakulteta UCG, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda CG)

U ovoj analogiji „majka-djeca“ sve „dubi na glavi“.

Da li su djeca dužna da poštuju i vole svoju majku, „zato što je to, između ostalog, i prirodna veza“ – ako ih majka, bez razloga, odbaci ili, čak, liši života?

Je li do djece ili do takve majke ako „prirodna veza“ ne može da nadomjesti odsustvo sadržaja majčinskog odnosa prema djeci, majčin protivpravni i protivprirodni razvrat, fizičko i/ili duhovno uništenje života svojoj djeci?

„A, majka vaša zemlja vam je ova“, gađa emocije Autor. Prećutkuje suštinski nastavak: „… i ovakva“.

Kobno za uzajamno poštovanje države i građana je upravo činjenica (a ne zabluda) da ogromnu štetu i država i građani trpe zbog toga što je vlast poistovjetila državu sa sobom. Vlast koja me, svakim danom sve više, podsjeća na čedomorku zapuštenog dvanaestogodišnjeg Jedvačeka.

A, ovu vrstu „patriota“ koja „braneći državu“ svjesno brane vlast doživljavam saučesnicima u tom čedomorstvu.

Međutim, činjenice govore o neprimjerenosti analogija „država-majka“ i „državljani-djeca“. Teorijski i principijeno: građani/državljani su stvoritelji/roditelji države a ne obratno. I konkretno: mi, državljani, roditelji smo dvanaestogodišnje samostalne i međunarodno priznate Crne Gore, a ne obratno. I nije problem gdje ga vidi ugledni „bivši“-„nekadašnji“-„u penziji“, već je problem u DADILJI (vlasti) kojoj smo povjerili novorođenče a ona od njega pravi delikventa. I taj suštinski problem „stasavanja“ Crne Gore se ne rješava (ne)poštovanjem grba, zastave i himne, njihovom izmjenom i ostalim besmislicama već – promjenom Dadilje. Suštinskom.

(Autor je poštovalac grba, zastave i himne Crne Gore, nepoštovalac vlasti i njenih satrapa u unižavanju i obesmišljavanju crnogorske države i njenih građana, biši advokat, sadašnji slobodni građanin)

Objavio/la na 21:27. Objavljeno u Analize&Mišljenja. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2019 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-