ŠTA JA ZNAM

Sarajevske jutarnje kahve su poseban ugođaj. Hajdar, Begeta, Ramiz i ja smo stalni a bude tu i onih letećih. Hajdar je hodajući zavičajni muzej i vrstan poznavaoc mentaliteta čaršije. Samo ga treba načeti i potaknuti da progovori a onda slušaj. Jutros dok smo sjedili u „Staklari“ predložih da ujutro popijemo kahvu u Zlatarskoj ulici u jednom novootvorenom malom ugostiteljskom objektu.

„Šta ja znam,“ uglavnom ovim riječima započinje kazivanje pa nastavi: „Koliko je sirotinje i cura zaplakalo zbog te ulice, Bože sačuvaj. Mnogo je sirotinjskog zlata tu opljačkano ni za kakve pare i cura zakukalo.“
„Kako opljačkano Hajdare,“ upitah.

„Šta ja znam, lahko eto kako. Život je čudo. Dovede insana u razne situacije. Tako ljudi zapadnu u neimaštinu i moraju prodavati ono što su godinama brižljivo čuvali, a oni otkupe džabaluka.“

„A cure zakukale, kako?“

Šta ja znam, curama mangupi kupi veru (vjerenički prsten) pa se zabavljaj po nekoliko dana ili mjeseci, završi posao i ostavi. Ne volim proći tom ulicom, a kamo li kahve popiti. Ne znaš ti moj Ibrahime, šta ja znam, ma ne znam ja.“

***
Šta ja znam, ali čini mi se da su novonastale državice na prostoru bivše nam domovine jedna velika Zlatarska ulica. Milioni opljačkanih radnika i majki zavijenih u crno. Početkom devedesetih dadoše nam „veru“ šovinizma,nacionalizma i fašizma, iz socijalizma uvedoše nas u liberalni neokapitalizam i smjestiše nas ondje gdje nam je i mjesto.

Podjele, podjele i samo podjele, zahvaljujući kojima jedni ostaju na vlasti, a drugi u debeloj hladovini, na vječitoj rezervnoj klupi, ali sa dobrim mjesečnim apanažama za sudjelovanje u održivom projektu – „zavadi pa vladaj.“ I pozicija i opozicija svojski su se trudili da nam nametnu nimalo stresnu situaciju u kojoj skoro trideset godina slušamo najobičnije laprdanje, prozivanje i pozivanje na ustanak i rušenje mafijaškog režima. Evo prije par dana imali smo prilike slušati od jednog opozicionog lidera da je Crna Gora na ivici građanskog rata. Ovaj dramatični apel u javnosti odjeknu kao i vremenska prognoza. Toliko smo puta izvarani, tako da danas građane više interesira da li će sutra pasti kiša nego hoće li biti građanskog rata. Da je ova informacija o građanskom ratu plasirana prije desetak godina, kolone nacionalnih manjina bi već sutradan napustile Crnu Goru. Ovako, građane više brine šta će reći Branko Micev nego svi lideri opozicije. Šta ja znam, ali čini mi se da ćemo gledati ovakvu političku pozornicu sve dok iz bioloških razloga ne odu u vječna lovišta.

Onog momenta kada smo od njih uzeli „veru“ potpisali smo sebi poniženje. Šta ja znam.

Objavio/la na 19:55. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-