Neustavno, neuzakonito i bezobrazno

Ministarstvu Sporta Crne Gore
Obraćanje povodom novog zakona o sportu
Ministru:  gos. Nikoli  Janoviću

Otvoreno pismo

Obraćam vam se povodom smanjenja naknade koja mi je bila dodijeljena kao reprezentativki karate reprezentacije i vrhunskoj sportistkinji.

Novim zakonom, sada umjesto dvije prosječne plate naknada iznosi svega četvrtinu tog iznosa. Tom ste odlukom povrijedili zakon jer ste ukinuli moje stečeno pravo, što se kosi sa Ustavom Crne Gore.

Smatrala sam da će jedan kolega sportista i šampion koji je mukotrpnim treniranjem, nerijetko i u neuslovnim prostorijama, ulaganjem sebe i svog vremena, truda, znoja a i suza, došao do samog vrha u ime svoje zemlje više puta – biti prava osoba za čelo ministarstva sporta.

Sve dok nije sproveden novi zakon, koji odjednom drastično umanjuje nadoknade a samim tim i uspjehe pojedinih vrhunskih sportista Crne Gore, pod izgovorom, kako ministar i sam kaže, usklađivanja i ispravljanja nepravde.

Kakvo je to ispravljanje nepravde i nagrađivanje, na primjer, mene koja imam sedam evropskih medalja, od kojih četiri zlata, pa zlato Svjetskog kupa, srebro  sa Svjetskog prvenstva. Mene koja sam proglašena za najboljeg sportistu Crne Gore i birana u deset najboljih Jugoslavije, i koja sam više puta bila prvakinja Jugoslavije u doba kad je Beograd diktirao ko je dostojan reprezentacije i kada je Crna Gora bila na margini federacije?

Podsjetiću vas da smo kao karatisti, čije se simbolične stipendije nikad nisu mogle mjeriti sa ugovorima fudbalera, košarkaša, rukometaša i vaterpolista, još 2008. morali da se borimo za ovu nagradu. Na sreću, tada smo već bili nezavisni, a država je odriješenih ruku odlučila da po zasluzi i adekvatno nagradi svoje vrhunske sportiste. Mi smo to shvatili kao način da nam država, u neku ruku, vraća za ono što joj je karate dao. A to stečeno pravo sada retroaktivno mijenjati u ime kažnjavanja šačice nezaslužnih, nije samo  okretanje leđa nama koji smo Podgorici zlato donosili, već je i neustavno.

Povrijeđena sam i zabrinuta, posebno nakon što je Ministarstvo ignorisalo moje obraćanje prethodnih nedelja. Mislite li kako se osjećam, nakon svega? Gdje je sad ona izjava da dokazani i najbolji sportisti  našezemlje nemaju što da brinu povodom novog zakona?

Gdje je razumijevanje ministra, koji dobro zna koliko rada i žrtve treba podnijeti da bi se stiglo do šampionske titule, gdje je podrška saborcima? Gdje je država da se sjeti onih koji su za nju vrhove osvajali? I recite mi, otkad je to, u svijetu, tatami na manjoj cijeni od vode i lopte?

Ignorisati sve što je karate donio Crnoj Gori i našem narodu, koji je uz vaterpolo i ženski rukomet najtrofejniji crnogorski sport, je nesportski, neetički i krajnje uvredljivo. A izjednačavati one koji neosnovano zahtijevaju nagradu sa nekim ko je velikim radom i odricanjem zaradio svoje uspjehe, ko se borio za Crnu Goru bezuslovno, čak i kada to nije bilo ohrabrivano i kad niko u to nije ni vjerovao – graniči se s bezobrazlukom.

Katarina Rolović – Vukčević

Vrhunski sportista
Najbolji sportista Crne Gore – 1983
Majstor karatea 5-DAN
Diplomirani konzervator i restaurator
Prva generacija Diplomatske akademija GavroVuković

Napomena: Naslov je dao PCNEN

Objavio/la na 19:19. Objavljeno u Analize&Mišljenja. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-