Radnička majka

“Ja sam poznat kao radnička majka i izgradio sam pola Crne Gore“ – zavikao je svojevremeno Dragan Brković, jedan iz serije propalih „biznismena“, koji je to postao zahvaljujući kumstvu sa glavnim kumom Crne Gore.

„Biznismen“ Brković je ovako napravio prvobitnu akumulaciju milionskog kapitala:

Za vrijeme „nepravednih i ničim izazvanih sankcija“ – dok smo vodili ratove u kojim nikada nismo učestvovali: krali, palili, silovali, pljačkali, deportovali…, imali smo najveću hiperinflaciju ikad zabilježenu u svijetu. Ona je bila programirana, iznosila je nekoliko milijardi odsto mjesečno, i bio je to još jedan vid pljačke građana onesviješćenih od patriotsko-ratnog zanosa. Tada je buduća radnička majka sa tadašnjom penzionerskom majkom, Mihajlom Banjevićem, stao u zaštitu penzijskog Fonda.

Kako?

Mihajlo Banjević je „štitio“ novac Fonda PIO na taj način što je davao „kredit“ Brkoviću na rok do mjesec dana (do isplate penzija) po kamatnoj stopi od 100%. Brković bi uzeo nekoliko miliona/milijardi/biliona tadašnjih dinara, zamijenio ih za 200000, 30000 ili 500000 njemačkih maraka, i posle dvadesetak dana bi „dug“ sa kamatom vratio tako što bi „usitnio“ par stotina maraka pretvorivši ih u dinare. Njemu (da li samo njemu?) bi ostao onaj rešto, dakle 200000, 300000 ili 500000 DM mjesečno.

O poslovima u i sa KAP-om i Glenkorom, neću. To vam je, vjerujem, poznata priča.

„Izgradio sam pola Crne Gore“ – jedna je od izjava „biznismena“ Brkovića.

Evo i za to primjera:

Svi znate za „čuveni“ Trg Vektre. Jedna državna firma je avansno, prije nego je počela sama gradnja Trga Vektre kupila šest stanova po cijeni od 2000 DM za kvadratni metar. U to vrijeme kvadrat useljive novogradnje na istoj lokaciji je prodavan za 800 DM po kvadratnam metru. Dakle, Brkoviću je plaćano dva ipo puta više, još avansno!

Dobiješ unaprijed novac, dva ipo puta više nego je tržišna vrijednost kvadrata, i sa tim novcem gradiš i „izgrađuješ pola Crne Gore“. Tako rade i grade kumovi u Crnoj Gori.

U navednom stilu „biznismen“ i kum Brković je privativizovao Moračatrans i Rumijatrans, Fabriku anoda u Podgorici, Velimir Jakić, Optel i Građevinar u Pljevljima, Impregnaciju i Eksportdrvo u Kolašinu, HTP Boka, MOC u Bečićima, kompleks Jugoslovenskog rječnog brodarstva u Budvi… I sve što je privativizovao, strateški, procvjetalo je. Kum nad kumovima je uvijek bio tu da mu, osim one skrivene da i javnu podršku, optužujući one koji su ukazivali na Brkovićev privredni kriminal za politikantsvo i nerazumijevanje biznisa.

Juče medije javljaju da je u firmi radničke majke “Vektra nord” uveden stečaj.  Za tridesetak radnika je, osim što su ostali bez posla i što im deceniju nije uplaćivan doprinos za radni staž, “majka” ostala dužnapo 36 plata.

Ovakvu majku ni Sigurna ženska kuća ne bi mogla odbraniti, ali kum može sve.

Rekoh na početku teksta da je Brković svoju prvobitnu akumulaciju kapitala stekao šticujući devize sa Fond PIO dok je narod bio u patriotsko-ratnom zanosu. Od tada je prošlo skoro 30 godina a patriotske igre koje skreću pažnju izbezumljenog  naroda ne prestaju.

I dok afere sustižu jednu drugu, dok npr. Skupština nošalantno i bez ikakvog otpora usvaja zakon da ni privatna svojina praktično to više nije, patriotski se i uz zaglušujuću buku urla “nikad više 1918-ta”. Na to, “jedina prava opozicija” odgovara rezolucijom  “nikad više 1916-ta”.

Mi smo, u stvari, suštinski u 1917-oj a samo kalendarski u 2018-toj. Kad se ovaj “rat” završi, adrenalin slegne, tek tada ćemo shvatiti da je sve opustošeno i uništeno, te da smo svoju rođenu i još nerođenu djecu ostavili bez šansi i perspektive.

 

 

 

 

Objavio/la na 12:30. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-