Cijevna i čempresi

Poslije niza propalih političkih protesta, građani su izgubili i nadu makar. Zapali su u potpunu apatiju. Ni stalni rast odavno enormnog državnog duga, ni konstantna pljačka, korupcija, nepotizam, bezakonje – više ih ne može pokrenuti. Izgubivši vjeru u partije i njihova politikantska, vječna, šićardžijska rukovodstva, ljudi su se predali i pomirili sa sudbinom. Jedino identitetska pitanja mogu, povremeno, pokrenuti usmrđelu žabokrečinu koja se poslije toga još više usmrdi.

U takvoj atmosferi, tiho ali uporno i „iznekud“ se pojavila organizacija „Kod“. Teme koje je pokretala bile su „male“: zdravstvo, školstvo, penzioneri, zelenilo… Ubrzo su mnogi shvatili da su te „male“ teme, argumentovano obrazložene, upravo one koje nas najviše tište i sve pogađaju.

I počeo je da se javlja neki drugačiji vid otpora.

Tako je 100 000 stabala koje je „Kod“ tražio za Podgoricu postao opštegrađanski stav. Izuzimajući gradonačelnika Vukovića i „elitu“ oko njega.

Protekli vikend je bio najava začuđujućeg i drugačijeg otpora. Onoga u kome nema dosadašnjih, izanđalih i nesmjenjivih političara opozicije. Iste one opozicije koja je takva da 30 godina ne može smijeniti ovakvu vlast. Kako bi tek neku bolju!?

U istom danu su se izrodila dva, takoreći spontana protesta: jedan zbog minihidrocentrala na rijeci Cijevni, drugi zbog čempresa u Baru.

U prvom je više od stotinu biciklista krenulo sa Trga u Podgorici da izrazi protest zbog planirane gradnje 14 minicentrala na albanskom dijelu rijeke. Umjesto Vlade, čija je to obaveza i dužnost, u odbranu za urbano područje vanvremenske ljepotice krenuli su građani.

Istovremeno je u Baru krenula akcija odbrane čempresa. Možda najspontanija i najsmjeliji građanski otpor u poslednje vrijeme. U odbranu prirode i humanijeg prostora za življenje stali su i učenici, i profesori, i građani. Kada se upalila prva šega, neki momak je mirno i odlučno krenuo da brani drveće od sječe. Za njim su pošli svi. Šege su morale utihnuti a Barani su u rekordnom vremenu skupili 3000 potpisa da se ne radi ono što nam se konstantno radi decenijama na svim poljima.

I dok stranke i njihovi lideri tihuju u ovozemljskom carstvu koje su uredili po sopstvenoj mjeri, građani se, bar u najavi, opet bude. Politički „lideri“ iz Tuzi su na primjeru odbrane Cijevne najbolje pokazali kako izgleda stranačka borba za interese građana koje kao predstavljaju.

Iako je Cijevna od vitalnog interesa stanovnika Dinoše i Tuzi, iako je većina tih lidera naučila plivati upravo na Cijevni, nijedan od njih se nije pojavio na protestu; niti jasno, glasno i nedvosmisleno stao u obrani rijeke koja tom području život znači.

Borba za odbranu prostora kasarne „Morača“ i Njegoševog parka će biti teži ispit za građane od prethodnih jer će protiv sebe imati vrh građevinskog i tajkunskog lobija, u čijoj službi su policija, razne inspekcije, veliki dio sudstva i tužilaštva – tj.vlast. Taj lobi, zajedno sa nosiocima vlasti, zna da tu bitku ne smiju izgubiti jer bi im se i političke pozicije poljuljale. Ali i građani isto tako mislim da znaju da u tu borbu moraju ući. Jer, ako odustanu, sledeće zgrade i soliteri će biti u njihovom dvorištu, omiljenom parku, na plaži.

A teški opozicionari neka i dalje tihuju u svojim carstvima, vodeći međusobne borbe za što više mandata – u opoziciji, normalno. I neka se zabavljaju krstom, polumjesecom, podgoričkom skupštinom, crkvom, jezikom, mitropolijom ovom i onom, ugroženim pravima svojih nacionalnih zajednica. U toj bespoštednoj borbi samo pogledajte kako žive oni, a kako mi. Koji problemi istinski muče nas, a koje njih.

I sve će vam biti jasno.

Objavio/la na 11:36. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-