Vox populi: ‘Bolji saobraćaj, bolji grad’

Nevladina organizacija Biciklo.me je u aprilu sprovela anketu o saobraćaju u Podgorici u okviru projekta “Bolji saobraćaj, bolji grad“. Građani i građanke (ukupno njih 1405) su odgovarali na anketna pitanja, a neki su i komentarisali. Rezultate ankete smo već objavili i neke od komentara (ovdje i ovdje). U ovom, posljednjem, nastavku objavljujemo dio karakterističnih komentara anketiranih koji su željeli da dodaju nešto vezano za bilo koji aspekt saobraćaja u Podgorici.

Edukacija

Valjalo bi da ljudi budu edukovaniji i da ne govore samo za druge kako nemaju saobraćajnu kulturu, već da na svom primjeru pokažu da saobraćajna kultura zbilja postoji, pa se možda i proširi na druge.

Ja sam biciklista, ali bi trebalo i bicikliste naučiti osnovama saobraćajne kulture s obzirom da nemamo dovoljno biciklistickih staza. I, naravno, potrebno je još mnogo, mnogo biciklističkih staza da bi biciklistička infrastruktura funkcionisala.

Auto škole da pružaju bolju obuku, škole da podučavaju i podižu kulturu vezano za dvotočkaše, rolere i ostale alternativne vrste prevoza.

Trebalo bi postrožiti kriterijume za polaganje vozačkog ispita.

Kažnjavanje

Saobraćajne policije bi, makar neko vrijeme, dok se stanje ne unormali, trebalo da bude više na ulicama, imajući u vidu da se kod nas vozi bez naročitog razmišljanja, “na sreću”, pa ko bolje prođe, apsolutna je nesigurnost za sve učesnike u saobraćaju.

Generalno je nepoštovanje saobraćajnih propisa najveći problem, naročito prekoračenje brzine kroz grad i ostala prigradska naselja gdje je ograničenje 40km, većina naših sugradjana vozi nenormalnom brzinom…

Najstrožije bih kažjavala vozače kojima je muka da daju žmigavac, ali izgleda da za taj prekršaj nisu predviđene kazne. Od takvih bi se policija naplatila više od svih skupa što se ne vezuju i zaborave svjetla, pa eto prilike da se napuni kasa i uvede malo osnovne vozačke kulture. I šta je sa autima koji su nonšalantno parkirani uz gradske bulevare, po kružnom toku ili cijelom širinom trotoara?!

Da postoje kamere na raskrsnicama – i kazne za prestupe, bilo bi puno manje nezgoda za sve, jer mnogi bi prestali da se okreću nezakonito kroz pješački prelaz i počeli da se zaustavljaju pjesacima i biciklistima kad prelaze.

Treba strogo kažnjavati ljude koji zloupotrebljavaju sirenu i napraviti ozbiljnu kontrolu ljudi koji voze registrovana taxi vozila ( psihofizičku). Većina se ponaša bahato prema ostalim učesnicima u saobraćaju.

Trajno oduzimanje vozačkih dozvola i ponovno polaganje vozačkih ispita kao kazna za većinu teških kršenja zakona kao i učestalo kršenje zakona o saobraćaju.

U poredjenju sa drugim gradovima u CG, Podgorica ima najbolju infrastrukturu, sa dosta parkinga i garaža. Najveci problem su vozači koji ne žele da plaćaju parking a hoće svugdje da stignu autom i onda prave gužve i stvaraju tešku atmosferu za sve učesnike. Treba pooštriti kazne.

Šta sa centrom grada?

Centar pretvoriti u zonu zatvorenu za motorna vozila. Ja je svu za kratko vrijeme obidjem pjeske.

Centar bi trebao biti zatvoren pod uslovom da se u okolini napravi više mjesta za saobraćaj, jer bi u tom slučaju gužve bile nepodnošljive, s obzirom da je čitav grad smješten u 2 ulice.

U užem gradskom jezgru treba ograničiti pristup autima, ali samo pod uslovom ako je na toj gradskoj površini javni saobracaj (autobus, tramvaj) na svakih 5 minuta i na električni pogon ili bio gorivo.

Većina inistitucija je locirana u užem gradskom jezgru i za to je nemoguće ostvariti zamisao da se taj dio grada zatvori za motorna vozila.

Javni prevoz

Prije skoro 40 godina postojao je plan da se javni gradski prevoz obavlja trolejbusima. I danas mislim da je to bila dobra ideja.

Za gradski prevoz bilo bi dobro kad bi se opredijelila namjenska traka samo za autobuse, sa kojih bi se parkirana i zaustavljena vozila odmah uklanjala. Mislim da bi na taj način unaprijedili brzinu i efikasnost autobusa.

Neodgovorno je i nejasno kako i dalje očekuju nadležni da trpimo toliko neorgaznizovan i loš gradski prevoz (bus) … neka se objasni već jednom ta sramota za glavni grad!

Gradski prevoz bi morao imati više i bolje povezanih linija (bus ili jednog dana tramvaj).

Više zona, ne samo centar grada, trebalo bi da bude zatvoreno za motorna vozila – da se stane na put parkiranju “ispred vrata”.

Biciklisti i pješaci

Biciklo je bukvalno nemoguće koristiti u gradskoj oblasti jer se po biciklističkim stazama kreću pješaci ne mareći ni za trube biciklista, ili se po stazama kreću majke sa dječjim kolicima, djeca sa rolerima i malim dječjim biciklima koje guraju roditelji sa strane, a na nekim stazama se kreću vozila ili se na njima parkiraju.

Definitivno treba omogućiti pješacima i biciklistima više prostora, ali na ispravan način, a ne pravljenjem nečega nefunkcionalnog.

Dakle, izgradnju biciklističke staze mora pratiti obnova trotoara, a drugo – sprovodite akcije edukacije biciklista, da im pješaci nisu neprijatelji.

Bezbjednost biciklista

Veoma opasno za sve nas koji vozimo biciklo su polomljeni znakovi na trotoarima koji ostaju u betonu, nisu adekvatno izolovani, popunjeni ili jednostavno uklonjeni. To predstavlja veliku opasnost u vožnji.

Biciklističke staze

Dosta biciklističkih staza nije poravnato, ima dosta rupa i ljudi uglavnom ne poštuju bicikliste.

Biciklističke staze treba graditi tako da ne ugrožavaju pješake. Česta je pojava da pješacima nije ostavljen dovoljan prostor na trotoaru zbog biciklističkih staza.

Biciklistička staza prema Tuzima, fizički odvojena od magistralnog puta.

Biciklisti i automobilisti

Da se svijest vozača probudi, da vide bicikliste kao učesnike u saobraćaju, da nam ne sviraju ako idemo svojom trakom i na džadi i stazi.

Biciklisti rijetko koriste biciklističke staze i tim izazivaju veće gužve na kolovozu.

Biciklistička saobraćajna nekultura

Iako u potpunosti podržavam dalju izgradnju i razvoj biciklističkih staza, smatram da je saobraćajna kultura među biciklistima na vrlo sličnom nivou kao i među vozačima automobila – često se kreću neprimjerenom brzinom (iako su na biciklističkoj stazi u neposrednoj su blizini pješaka, staraca, djece…koji hodaju trotoarom) a nerijetko voze i u pogrešnom smjeru.

Većina biciklista imaju bicikla koja nisu obezbjedjena neophodnom signalizacijom. Često se kreću noću potpuno neosvjetljeni. Tako dovode u opasnost sebe i ostale učesnike u saobraćaju.

Parkiranje

Kao vozaču naravno da mi je neophodno u sve opštoj gužvi naći parking za auto. Predlog za to je “izgradnja” podzemnih garaža koje bi se minimalno plaćale ili bi postojala neka mjesečna članarina za iste. Time bi se rasteretio dobar dio javnih površina koje bi bilo idealno pretvoriti u parkove, ili prosto ‘osloboditi’ trotoare i prilaze zgradama.

Kao mama malog djeteta se svakodnevno susrijećem sa problemom nepropisno zaustavljenih ili parkiranih automobila. Često sam primorana da kolica sa djetetom moram spustiti na kolovoz kako bih zaobišla vozila nesavjesnih vozača i time dovela u opasnost i svoje dijete, i druge učesnike u saobraćaju, pa i sebe.

Podgorici nedostaju i parking za automobile i trotoari za pješake, jer su automobili parkirani na trotoarima, i pješaci moraju ići ulicom, i rizikovati život.

Potrebno je izgraditi više sigurnih parking mjesta za biciklo, praviti promocije pogotvo po školama jer bi na taj način učenici i profesori bili podstaknuti da voze češće, i ljudi bi bili otvoreniji prema ideji da biciklo je jednostavno, svakodnevno, efikasno prevozno sredstvo koje je zdravije za nas i okolinu.

Krađe

Najveći problem je kradja bicikla.To je jedini razlog zasto ne koristim biciklo kao prevozno sredstvo. Ne može se ni do prodavnice poći a da ga ostavite bez rizika.

Analize & sugestije

Automobil u Podgorici je “nužno zlo”, infrastruktura u gradu ne može da primi toliki broj vozila a takodje nije projektovana za bezbjednu vožnju bicikla, a nema ni dovoljno trotoara, pogotovo van užeg dijela grada. Od postojećih trotoara uzet je prostor za biciklističke staze, što nije dobro rješenje. Javni prevoz je loš, nepovezane linije, njihovu ulogu preuzeo je taxi prevoz što pravi dodatnu veliku gužvu po gradskim ulicama. Nepoštovanje saobraćajnih propisa, pogotovu parkiranja na nepropisnim mestima, čine da ulice budu još uže, zakrčenije i teže prohodne. Potrebna je efikasnija reakcija komunalne i saobraćajne policije.

Neregulisani semafori i nedostatak njihove koordinacije izaziva gužve i zastoje. Npr, teško uhvatljivi zeleni talasi, itd. Nepoznavanje pravila korišćenja kružnih tokova i mišljenje da je zmigavac djavo pa ga i ne valja koristiti.

Svaki veći bulevar, tipa Ivana Crnojevića ili Kralja Nikole, mora da ima zeleni val. To znači da nema stajanja kada krenete jednom kroz zeleno. Treba da postoje skretne trake za skretanje na desno kada se vozilo isključuje da bi npr. ušlo u parking zgrade ili ka prodavnici, apoteci, domu zdravlja i slicno. Svaki novootvoreni prodajni objekat mora imati pored sebe zaustavnu traku ili parking shodno svojoj veličini. To treba da važi i za domove zdravlja.

Podgorica je mali grad i nista nije daleko ni sa kraja na kraj grada, i smatram da bi više trebali da koristimo biciklo kao prevozno sredstvo jer smo svudje za maximum pola sata. I smatram da bi trebalo napraviti kao u Holandiji biciklističke staze u stilu saobraćajnica, ali samo za bicikliste, da možemo svudje doći biciklom…:)

Potrebna je ozbiljna studija koja bi se pozabavila brojem automobila u Podgorici i mogućnošću infrastrukture da izdrži ovakvu frekventnost saobraćaja, kao i proširenjem saobraćajnica, zatim uređivanjem nekoliko tačaka koje često naprave kolaps (npr. presjek Dalmatinske i Moskovske, petlja kod Detle, dio ispred Skupštine u slučaju protesta). Neophodan je i ozbiljan plan za gradski prevoz, koji po trenutnom stanju stvari ne možemo nazvati tim imenom zbog razmaka od pola sata između autobusa i izuzetno loše povezanosti. Neophodno je stimulisati građane da što više koriste bicikl i gradski prevoz, ali prije toga urediti gore pomenute stavke i potpuniju biciklističku infrastrukturnu mrežu. Uži gradski centar bi trebalo obavezno zatvoriti za sve vrste motornih vozila. Neophodna je i ozbiljna sanacija kolovoza u gotovo cijelom gradu, a stručnjaci za saobraćaj bi mogli da se pozabave semaforima, koji su užasno sinhronizovani, bez ijednog zelenog talasa u gradu.

Da bi održivi vidovi transporta dobili na značaju, potrebna je potpuna reorganizacija saobraćaja u gradu, i to kroz pretvaranje dvosmjernih ulica u jednosmjerne, izgradnju biciklističkih staza na ulici umjesto na trotoarima, i hitno poboljšanje javnog prevoza.

Objavio/la na 23:15. Objavljeno u Analize&Mišljenja. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-