LANET OLSUN

Da li je u pitanju starost i blizina kabura ili pretjerana emotivna povezanost sa mojim rahmetli ocem Avdom, ne bih vam znao reći, ali sve više se sjećam njegovih postupaka i nasihata. Posebno pamtim njegove savjete po pitanju mjeseca obrednog posta Ramazana.

“Sinak moj, nikada nemoj da si upitao bilo kog postiš li. Ne znaš ti u kom se halu on nalazi i iz kojeg razloga možda ne posti a pitanjem ga možeš dovesti u neprijatnu situaciju. Iako vidiš nekoga da mrsi napravi se da ga nisi vidio, pa će i tebi Gospodar učiniti neke grijehe nevidljive ljudima na Sudnjem danu. Dobrovoljne namaze, a posebno noćne, klanjaj daleko od očiju javnosti. Ako možeš sakrij ih i od ukućana. To je nešto što se tiče isključivo tebe i Boga i zato ti nije potrebna publika. Ne budi egzibicionista u vjeri. Sakrij od ljudi svoj ibadet i dobra dijela ako misliš da te dočekaju na Danu suda. O svom postu ne govori drugima i ne hvali se njime ako nećeš da ga izgubiš. Čuvaj se hvalisanja u vjeri. To je vatra koja uništava ibadet. Kada činiš dobra dijela radi to u Ime Boga i ne hvališi se među ljudima. Noći provodi u osami. Dobrovoljni ibadet je isključivo stvar pojedinca i nema kolektivnih pohvaljenih namaza, zapamti to za sva vremena. Kur’an uči za sebe i On ti je dovoljan Svjedok. Potrudi se da se u mjesece Ramazanu sačuvaš ružnog govora i raspravke i svađe sa bilo kime, makar ti on bio i otvoreni neprijatelj. Izbjegavaj ulicu i dugo zadržavanje vani, osim ako nisi u prirodi. Boravak u prirodi godi srcu i duši. Razmišljaj o Allahovom stvaranju i često se sjećaj smrti. Nauči da razumiješ poruku onih koji su otišli a čijim putem mi žurno hodimo. Strijela smrti te neće zaboraviti, iako si ti nju zaboravio, zapamti. Nipošto ne koristi vjeru za uzdizanje. Naprotiv, budi manji i ništavniji od najbezvrednijeg stvora na dunjaluku u vlastitim očima ako želiš da te Gospodar uzdigne na Nebesima. Ne traži nikada logistiku i pomoć mimo Allaha. Sva logistika i oslonci su ništavni u odnosu na Njega. Zapamti, svijest u ljudi je promjenjivog karaktera. To je zbog novca i komfora. Novac je glava svakog zla na dunjaluku. Bolja ti je kvalitetna samoća od družbe sa prevrtljivcima i smutljivcima. U stvari, čovjek nikada i nije sam. On je stalno uz njega, zapamti…“

Podsjećanje na ove očeve riječi vrati me nekoliko godina unazad i naumpade mi moj Bjelopoljac i komšija Mikeli. Helem, radi se o vaktu kada su novopečeni “vjernici“ nicali kao pečurke poslije obilnih kiša. Mjesec je Ramazan. Mikeli sjedi u bašti kaffea “Sultan“ i pije kahvu. Nailazi nekoliko njegovih prijatelja koje je on odlično poznavao i imao izvanredan uvid u njihova (ne)djela kada su skupa harali po inostranstvu. Začuđeno gleda kako hitaju glavnom ulicom čaršije ne obraćajući pažnju na njega. Iritiran takvim ponašanjem dojučerašnjih prijatelja, povika koliko ga grlo nosi:

“Hajde momci, bujrum na kahvu i kolač. Gdje to hitate, kome li će to zakukati majka od vas kad vas ugleda. Kuda ste pošli?“

“Estakfirullah. Kakva kahva i kolač, mi postimo. Idemo na namaz u džamiju. Hajde sa nama.“

“Nije džamija veš mašina pa da nam opere grije momci. Ne ide to tako kako vi mislite. Za oprost poslije svega onoga što smo mi učinili ni Plavsko jezero nas ne može oprati,“ odgovori im Mikeli, smijući se iz sveg glasa.

Pusta sjećnja. Jedno povlači drugo. Samo kad krenu, nema kraja. Pazi ovo:

“Postiš li Arslan-aga?“ upita Bakovica starog Arslan-agu koji se bijaše uputio u džamiju na ikindiju.

“Do sada sam, čini mi se, postio, a od ovog momenta ne postim. Taksirat te našao i kad naiđoh na tebe, Bog te ubio. Niti klanjam niti postim, rastelali mahalom Bakovice.“

Ljutito se okrenu i žurnim korakom uputi se u pravcu kuće, mrmljajući sebi u bradu.

“Trebao sam staviti tablu na prsa i leđa i napisati: Postim i klanjam Bakovice, Bog te ubio. Ne pita se insan za post i namaz, šejtanu jedan. Lanet olsun!

Objavio/la na 23:42. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-