Konačno!

by | mar 12, 2018 | Blog | 0 comments

Moj prijatelj Ibrahim Čikić, autor potresne ispovijesti “Gdje sunce ne grije”, konačno je dočekao da Ustavni sud Crne Gore reaguje na njegovu ustavnu žalbu na odluku Višeg suda u Bijelom Polju, kojom je, kako je u svom blogu na ovom portalu naveo, “pravosnažno osuđen da upravniku bjelopoljskog logora Luki Bulatoviću i ljekaru Tomu Karišiku na ime ‘duševnih’ boli plus sudski troškovi“ isplati 5.500 eura.

Ustavni sud je krajem januara ove godine, većinom glasova, ukinuo presudu Višeg suda u Bijelom Polju i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Ključna je u toj odluci ocjena Ustavnog suda “da je povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na slobodu izražavanja iz odredaba čl. 47. Ustava i člana 10. Evropske konvencije” o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

***

Priznajem da sam prečuo ovu vijest, bilo da tih dana nijesam pažljivo pratio medije ili da je nešto drugo u pitanju. Kada mi je Ibrahim rekao za odluku Ustavnog suda, pokušao sam da na mreži pronađem vijest o tome, unoseći ključne riječi ‘Čikić’, ‘ustavna žalba’, ‘Ustavni sud Crne Gore’. Uzaman.

Zašto se sada bavim ovim? Ne zato što Ibrahima Čikića smatram svojim prijateljem, iako mi je neizmjerno drago što ga, pored sile nepravdi, ponekad okrzne i zračak pravde. Želim da skrenem pažnju na činjenicu da taj zračak pravde stiže od jedne državne institucije, što je rjetkost u današnjoj Crnoj Gori. Želim, takođe, da skrenem pažnju na to da je ta institucija, u konkretnom slučaju, razmišljala i sudila u duhu najboljih evropskih promišljanja ljudske slobode i slobode izražavanja. To je, po mom skromnom mišljenju, mnogo značajnije za naše proevropstvo od svih onih funkcionersko-činovničkih prdnjavina o otvaranju i zatvaranju poglavlja.

0 Comments

Submit a Comment