Nairobi – Mombasa

Vratila sam se u moju Afriku.

Prvi blog bih posvetila putovanju Nairobi – Mombasa, novom zeljeznickom prugom koju su napravili Kinezi (China Road and Bridge Corporation..mozda vam zvuci poznato :).

Ali prije pocetka opisa puta rado bih se vratila prici oko izgradnje pruge Kampala – Nairobi – Mombasa.

Prugu su poceli graditi Englezi, kao projekat ugandanske zeljeznice. Izgradnja je pocela iz luckog grada na obali Indijskog okena, Mombase, davne 1896. Prvi dio pruge do grada Kisumu u Keniji, na istocnoj obali jezera Viktorija, zavrsen je 1901, dok je pruga pustena u pogon dvije godine kasnije. Sigurna sam da je neko od vas gledao film The Ghost and the Darkness (https://en.wikipedia.org/wiki/Tsavo_Man-Eaters) koji govori o izgranji pruge i o lavovima koji su napadali ljude. Ali ljudi, tj. knjige i internet u novije doba kazu da nije samo lav napadao ljude. Kao najveci incident pominje se Kedong masakar kada su Maasai napali radnike na pruzi i ubili oko 500 ljudi, kao odgovor na silovanje dvije Maasai djevojke.

Na pruzi su vecinom radili radnici iz Indije, koji su dovedeni zbog nedostatka lokalne radne snage. Kazu da je oko 2,498 radnika umrlo tokom izgradnje. Nakon izgradnje pruge, vecina Indijaca je odlucila da se vrati u svoju domovinu, dok je 6,724 odlucilo da ostane i nastani se u Istocnoj Africi. Pitate se odkuda mi tacna brojka? Prepisala i ja sa neta, sta cu moram i ja nekada copy paste 🙂

Sve ovo pricam kako bih vam pokusala docarala kako se vremena tj. zivot mijenjaju. Ovo je doba: para vrti dje burgija nece. Tokom izgradnje nove pruge nije bilo nemira, napada lavova ili plemena. Vjerovatno se pokoji politicar pokoskao sa investitorima, ali izgleda da su se ipak uspjeli svi namiriti jer pruga radi i eto mene da vidim kako ovo kinesko cudo radi.

I ne da radi, no i prije vremena stize na destinaciju. Sve je pod konac. Kontrola je kao na aerodromu, ako ne i bolja: Prvo nam pas njusi sve, i male i velike torbe. A mi stojimo postojano kao klisurine, jer ljudi sa masinkama ili kalasnjikovima setaju i promatraju nas.

Nema da se zezas! Cik ako smijes!

Glatko sam prosla! Moj sendvic nije otkriven 🙂

Ali iskreno, ni malo me nije bilo strah ili da mi je bilo neprijatno. Bilo mi je cak egzoticno 🙂 Bice da je i do mene 🙂

Gotovo.

Idemo dalje.

Opa, e ovo je vec ozbiljno: kao na aerodromu skener za snimanje.Opet torbi a i nas.

E sada jos jedna novina: ako imate elektonsku kartu sacuvanu u vasem telefonu, mozete da idete da je odstampate na salteru. Ovdje srecom nema kontrole, ali je zato ima cim krenete na glavna vrata. Opet kontorola. Stanica je ogromna, zapitala sam se da li ce u sledecih 50-100 godina trebati ovako nesto, ali kontam nisu Kinezi glupi… bice da moraju da se nedje smjeste.

Docekuje nas hostesa, mada ne bih pogrijesila da kazem i stjuardesa. Isti kostimi i cini mi se nacin ponasanja. Nema samo demonstracije dje cemo ako nesto zaskripi, na koju cemo bandu da iskacemo 🙂

Putovala sam drugom klasom. I gle opet iznenadjenje, sve je cisto, mjesta su numerisana, sjedista cista, cak ima i mali stolic.

Polako voz pocinje da se puni. Bilo je 12 vagona i svi su bili dupke puni, kao sipak, i sva su zrna bila zdrava, bas smo bili lijepi, sareni :). Do sada nisam davala informacije o ekonomskim stranama mojih putovanja, ali eto, ako nekoga zanima, karta za put od oko 500 km, znaci kao BG- BR kosta 700 kes, sto ce reci manje od 7 eura. Mozda da nasa zeleznica vidi da i oni naprave neki deal sa Kinezima.

Sve lijepo, sredjeno. Putnici mirno ulaze i smjestaju se na svoja numerisana mjesta.

Voz polazi u sekundu. Pozdravlja nas jedan ciju miju, tako ja zovem Kineze, i dva Kenijca. Iz Nairobija imaju dnevno dva voza koja idu za Mombasu. Ovaj nas ide direktno bez zaustavljanja na usputnim stanicama, ali su nas na svakoj stanici cekali uredno obuceni i u stavu mirno: sef stanice – sto ce reci Kinez i par kenijskih kolega. Sve stanice izgledaju lijepo, mada, cini mi se, velike. Al’ opet kazem: ima Kina neku viziju… Tramp ne siri vise ruke prema imigrantima, a kamo li ka Kinezina, bice da Mama Afrika prihvata sve.

Tokom putovanja, u vozu imate isto posluzenje kao i u avionu: sendvice, kafu, caj, engleski caj (joj sto ne mogu da mu miris podnesem) sok. Tu je, naravno, i hostesa koja uredno sve obilazi. Sve je perfektno, cak se i prtljag koji je smjesten iznad sjedista lijepo slaze, tako da ne viri ni traka od ruksaka.

Ma kazem vam, na tren sam se pitala da li sam u mojoj Africi?

Malo me je i neka tuga uhvatila…

Necu da mi se moja Afrika izgubi. Hocu je divlju, prasnjavu, crvenu, veselu. .. Sjetih se 2005. godina i mene na putu za Mombasu, vozom.

Naravno opsti saobracajni haos oko stanice. Zeleznicka stanica iz kolinijalnog doba. Kao pravi “muzungu“ ( pogrdan naziv za bijelca) kupili smo karte za prvu klasu, sa kuset kolima. Bila sam uzbudjena da se vratim u te neke 1900, da okusim duh kolinijalizma, ali i naseg kupackog voza za Sutomore.

I cini mi se da sam ga mogla osjetiti. Konobari koji su imali istu uniforme ko iz zlatnog doba zeleznice. Trebala je biti bijela, ali je vrijeme ucinilo svoje. Putovanje je pocinjalo popodne, ako se ne varam oko 6 pm i trajalo je citavu noc. Konobar je sa zvukom zvona oglasavao veceru koja se sluzila u restoran vagonu. Boze, kada se sjetim, mislim da je sve ostalo onako kao je bilo na otvarnju pruge. Konobari koji su sluzili putnike, prvo posluzenje hleb i puter, sve po engleski, i onda glavno jelo. Imali smo srecu pa je escajg bio srebrni sa zigom zeleznice… Sve je bilo kao u filmu, ventilator okacen na zid vagona, miris vremana se sirio kroz vagone.

Voz bi uglavnom stao nedje pri kraju puta, kao neka jadna lipsana zivotinja, koja vise ne moze (niko nije od zuba vremena pobjegao pa ni celicna masina)… i onda bi se putovanje nastavilo autobusima, matatuima… Ali, to je bila Afrika, spora, romanticna, prasnjava, vesela, sarena….

I sada, eto, Kenija ima novu zeleznicu, sa betonskim pragovima, sa novim stanicama i cistim vozovima. Putovanje je bilo veoma prijatno, imala sam osjecaj da smo posli na skolsku eksurziju. Muzika, zagor i, vrhunac, prolazak izmedju Tsavo East National Park https://en.wikipedia.org/wiki/Tsavo_East_National_Park i Tsavo West National

kad je neko povikao: elephants– slonovi, i svi smo bili na nogama. Krdo slonova se nalazilo pored nase zeleznicke gusenice, usporili smo… divota!!! Neopisivo. Bilo je kao da smo posli vozom na safari. Slonovi su cudo! Jaki! Mirni! Elegantni! Ponosni a nenametljivi. Divim im se! I onda antilope, zirafe, noj… meni se cini da sam cak vidjela i nekog leoparda ali mozda sam se i prevarila…

Evo, pokusavam sve da skratim pricu ali mi ne ide… Iako i ja ista ne mogu da citam tekst duzi od dva reda.

Elem, stizemo u Mombasu. Opet moram da naglasim velicinu stanice: ma kome ce to toliko zdanje trebat? Ali opet bice da nemam viziju ali je ima CRBC.

Ops, pa ovo je skoro kraj mog bloga :)… Uspjela sam…

Stigli smo, taksi nas je cekao, proveo kroz haoticnu Mombasu i doveo do naseg “resort”. Ovdje pocinje moj odmor i zavrsava se ova prica.

Hvala na stpljenju, ko je citao do kraja, a ko nije, u potpunosti ga razumijem. I ja bih posle drugog pasusa odustala.

Vidimo se. Pozdrav

Objavio/la na 22:08. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

1 komentar za “Nairobi – Mombasa”

  1. Divno, Afrika! Postavi jos neku sliku!

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-