Solucija mržnje u politici identiteta je psihološko znanje

Autor: Ryan Jones

Politika identiteta je glupa. Ona dijeli ljude u različite proizvoljne “grupe identiteta”, a zatim se tu zaustavlja. Sve analize i razumijevanja ne idu dalje od razine grupe. Ali što je identitet? Dolazi iz latinskog idem, što znači “isto, u smislu ponavljanja”. Drugim riječima, identitet podrazumijeva nešto o vama što se prenosi od trenutka do trenutka, što vas čini onakvim kakvi jeste. Naravno, to su stvari poput vašeg spola, boje kože i orijentacije. Suprotno popularnom mišljenju, ne možete samo odlučiti da ste lezbijska meksička baka. Ali ideja da vas bilo koja ili sve te stvari potpuno definiraju je apsurdna. Politika identiteta čini sve članove jedne skupine, na primjer, crnce, identičnim. Ako to zvuči rasistički, to je zato što jest.

Ne, identitet je više nego što je biološka kategorija u kojoj se rodiš. To je ono što vi jeste – jednina. Jedina istinska politika identiteta morala bi se spustiti na razinu pojedinca, jer bez obzira koliko su slične dvije osobe, one nikada nisu identične. Druga definicija identiteta dolazi od informacijske tehnologije: “objekt koji predstavlja korisnika”.[1] Ovo je dobra analogija – barem se približava razini pojedinca. Ali čak se i pojedinci mogu promijeniti. S obzirom na dovoljno stresa, osobnost osobe može postati izvitoperena. Identitet bi trebao biti nešto trajnije.

Većinu vremena djelujemo u svijetu temeljenom na “pravilima” ili navikama akumuliranim kroz naše živote, koji su oblikovani od začeća od strane naših gena i socijalizacije. Naš dar višeg razmišljanja omogućava nam neku mjeru kontrole nad tim navikama – pratiti i po potrebi inhibirati agresivne ili strašljive refleksne reakcije kako bi se osigurala svjesna kontrola tijekom situacija na koje naše osobnosti možda nisu prilagođene – na primjer, ozbiljna promjena u uvjetima našeg vanjskog okruženja.

Grupni identitet je apsurdan. Identitet kao osobnost je lijenost – kozmička nesreća. Identitet kao samosvijest i vlastito stvoreni karakter je mjesto na kojem se on nalazi. Samo to je dovoljno čvrsto da izdrži pritisak i doista se nazove vlastiti. Ljudska bića su zanimljiva vrsta. Plačemo, borimo se, smijemo, volimo i mnogo toga od ovog se događa automatski i ponavljano. Međutim, neke vrste ljudskog iskustva ne mogu se automatski dogoditi. Da bi se rast pojavio, potrebno je uložiti napore. Istina, razumijevanje i slobodna volja moraju se primijeniti kako bi se osigurali skladni, kreativni ishodi. Mozartov Requiem nije bio napisan bez velikih količina ‘krvi, znoja i suza’, niti je Pitagora otkrio da je a2 + b 2 = c2 bez izuzetne količine proučavanja i pretraživanja. Ipak, nisu sve pjesme lijepe, niti sve ideje hrane dušu.

Privezanje idejama koje su pogrešne – uključivanje laži u naš identitet – uzrokuje kaos. Baš kao što neki daju svoj život idejama ljepote, sklada, kreativnosti i istine, tako i neki daju svoj život idejama ružnoće, neslaganja, entropije i laži. A većinu vremena, ljudi su negdje između, plutajući na jedan način, a zatim budu povučeni drugačijim. Politika identiteta ima sve gluposti stvaranja ideala grupnog identiteta, i sav kaos neutrenirane osobnosti koju guraju i vuku emocije nad kojima nemaju kontrolu.

Jedan video na Twitteru predstavlja visceralni primjer svega ovoga. On pokazuje mladu ženu na Antifa prosvjedu u SAD-u. Ona vrišti, ne na “opoziciju”, već na drugog prosvjednika. Razlog? Zato što je bio bijelac, i nije bio “saveznik” zato što nije djelovao dovoljno nasilno prema “nacistima”. U videu je viknula:

“Bijel si, prirodno si rasistički, to je u tvojoj krvi, to je u tvom DNK.”

To što je rekla bilo je neizmjerno rasistički – uistinu, to je prenijelo samu bit rasizma – njoj se to uopće nije činilo. Sve oko čega je ona brinula u tom trenutku bila je njezina ideja da bijeli ljudi predstavljaju uzrok svih problema u SAD-u, stoga su oni neprijatelji, a protiv neprijatelja se treba boriti. Ona je nesposobna čak shvatiti ideju da bi bijela osoba mogla biti saveznik, osim ako nisu spremni počiniti nasilje nad ostalim bijelcima.

Taj se mentalitet, očito, ne razlikuje od nacista za koje ona tvrdi da je protiv. Nema samospoznaje, nema sposobnosti razmišljanja, nema samokontrole – sve u službi bazičnih emocija.

Ono što smo posljednjih nekoliko godina vidjeli u Sjedinjenim Američkim Državama je bez presedana polarizacija ideja kakve nismo vidjeli na svijetu još od Drugog svjetskog rata. I tu nije “krajnja desnica” problem, kao što je bilo u Njemačkoj Weimarskoj Republici. Ovaj put je to “krajnja lijevica”. Ideja da bi ista dinamika koja se odigrala u Njemačkoj 1930-ih godina mogla odigrati u Americi 21. stoljeća, ali s druge strane ‘političkog spektra’, nešto je što se većini ljudi ne čini mogućim. ‘Lijevicu’ bi trebalo činiti “dobri momci otvorenog srca”.

Umovi “lijevice” u Sjedinjenim Državama (i drugim većinskim anglofonskim zemljama) progresivno su radikalizirali obrazovni sustav koji prati i slavi politiku identiteta, posebice politiku manjinskih identiteta. Dugo je vremena politička pripadnost neke osobe bila u političkoj stranci, poput “demokratskog”, “republikanskog” ili nekog drugog naziva koji je široko definirao svjetonazor. Danas, politika identiteta manjina znači da mala grupa ljudi gleda na svoju rasnu, etničku, genetsku ili seksualnu prirodu i to definira kao svoju “politiku”. To je ‘stoljeće jastva’ na steroidima, i kreće se ka Capitol Hillu.

Velik dio izvora moderne politike identiteta nalazi se u 60-im i 70-im godinama, u postmodernističkim filozofskim idejama, trockističkim političkim teorijama, bihejviorističkoj psihologiji i New Age duhovnosti koja je emitirana iz sveučilišnih govora (i u svijest učenika) diljem zapadnog svijeta od strane profesora koji su psihološki bili više slični psihoticima u sanatorijumu nego odgovornim pedagozima.

Bez obzira na to jesu li mladi ljudi koji su sudjelovali na tim sveučilištima postali politički aktivni, bez sumnje su apsorbirali mnogo patoloških ideologija. Kao što su “bejbi bumersi” rodili “generaciju X”, koji su potom rodili “milenijalce”, na sveučilištima je počela ideološka bitka, pri čemu su se drugačiji ili neposlušni glasovi otpuštali, suspendirali ili zlostavljali u tišini, a nekada korisne institucije sada pretvorile u malo više od “tvornice za ispiranje mozga” zadužene za osiguravanje da najinteligentniji od naših mladih ne mogu primiti vještine koje ih čine prikladnima ili sposobnima za osiguravanje visoko plaćenih produktivnih zaposlenja za koje su navodno pohađali sveučilište kako bi ih osigurali.

Razmislite o ovom popisu tečajeva koji se danas održavaju na sveučilištima diljem SAD-a:

MCL 135: Vampiri: Evolucija seksi čudovišta (Sveučilište u Kentuckyju)
HIST 336: Sveci, vještice i lude žene (Sveučilište u Nebraski)
WOMGEN 1225: Naginjanje, spajanje (Sveučilište Harvard)
SOAN 261: Seks u kampusu u digitalnom dobu (Washington & Lee Sveučilište)
GSWS 434: Politika ružnih (Sveučilište u Pennsylvaniji)
AMS 398: FAT: J-riječ i javno tijelo (Sveučilište Princeton)
GWS 462: Hip hop feminizam (Sveučilište Illinois)
GWS 255: Homoseksualni život, Homoseksualna politika (Sveučilište Illinois)
SOC 388: Brak u Trumpova doba (Koledž Davidson)
POVIJEST 330-0: Srednjovjekovna seksualnost (Sveučilište Northwestern)
AI 318: Zombiji: moderni mitovi, rasa i kapitalizam (Sveučilište DePaul)
SOCI 332: Alternativni rodovi (Sveučilište Texas A & M)
AMCULT 103: Povlačenje u Americi (Sveučilište Michigan)
AMCULT 334: Rasa, spol, seksualnost i američka kultura u video igriama (Sveučilište Michigan)
AMCULT 411: Seljačine, homoseksualci i kantri muzika (Sveučilište Michigan)
WGS 255: Dekonstrukcija Dive (Sveučilište DePaul)
GLBT 3404: Transnacionalne seksualnosti (sveučilištef Minnesota)
GSFS 0208: Nestašna tijela: Crna ženstvenost u popularnoj kulturi (Koledž Middlebury)
MC 2002: Mediji, sport i kultura: Pojačavanje doktrine sporta (Državno sveučilište Louisiana)
THEO 025: Biblija i horor (Sveučilište Georgetown)
SOAS 3500: Homoseksualnost u južnoazijskoj književnosti i kinu (Sveučilište u Iowi)
AADS 2204: Crne žene i politika crnila i ljepote (Sveučilište Vanderbilt)
AFR 334: Radikalne teorije političke borbe: Anti-crni rasizam i Obamina uprava (Koledž Williams)
COLT 0510F: Fidel Castro i Che Guevara, muškarci i mitovi (Sveučilište Brown)
HIST 379: Homoseksualni kolonijalizam (Sveučilište Washington & Lee)
AMST 274: Dugini kauboji (i djevojke): spol, rasa, klasa i seksualnost u zapadnim zemljama (Koledž Wellesley)
AFA 4430: Crni životi su važni (Sveučilište Florida)
RELI GU 4355: Afroamerička proročka politička tradicija od Davida Walkera do Baracka Obame (Sveučilište Columbia)
RELG 032: Homoseksualni Bog: Feministička i homoseksualna teologija (Koledž Swarthmore)
RELG 033: Homoseksualna Biblija (Koledž Swarthmore)
ENVS 042: Ekofeminizam (Koledž Swaerthmore)
FRSEMR 61D: Oponašanje Sokrata u Trumpovo doba ( Sveučilište Harvard)
GSWS 2219: Dekonstrukcija muževnosti (Koledž Bowdoin)
GSFS 0325: Američka mizoginija (Koledž Middlebury)
BLSTU 3850: Pol, Hip Hop i politika zastupanja (Sveučilište Missouri)
AAS 301: Crno u budućnosti: Znanost, književnost i društvo (Sveučilište Princeton)
SOC 105: Rasa, religija i Donald Trump (Koledž Davidson)

Kao što Andrew Lobaczewski opisuje u svojoj knjizi Politička ponerologija, posljedice svih takvih pokušaja društvenog inženjeringa od strane netalentovane i/ili ‘elite’ narušenog karaktera – koji se odvijaju uz imperijalni program stranih kolonizacija i osvajanja – je proizvodnja histerične populacije gdje je polarizacija mišljenja i netolerancija prema opoziciji simptom te socijalne histericizacije. Ako se ostavi neizlečenom, takvi su uvjeti prikladni za neki oblik nasilne revolucije u Sjedinjenim Državama koji će neizbježno dovesti do totalitarizma, tj. patokracije.

Jedan od ključnih razloga za takvu društvenu histeriju, kako opisuje Lobaczewski, jest nedostatak psiholoških znanja među većinskim stanovništvom. Tijekom godina “dobrih vremena” – čini se da ljudi gube sposobnost razlučivanja zla od dobra; oni počinju tretirati svakoga isto, kada je biološka realnost ovog planeta ovo: nisu sva ljudska bića rođena ista, niti svi imaju iste “u osnovi dobre” namjere. Postupanje s psihopatama kao da su oni normalna ljudska bića je pogreška koju će psihopat iskoristiti, na nesreću ne-psihopata.

Interakcije s psihopatima moraju se razmotriti na isti način kao i interakcija s opasnom, divljom, grabežljivom životinjom, tj. izbjegavanje ako je moguće, ali apsolutnu predanost samoobrani ako je to potrebno. I zasigurno ne bi trebali biti stavljeni na pozicije odgovornosti nad drugima – posebno u reprezentativni politički ured! Ako vas zbog nekog razloga okolnosti stave u sukob s psihopatom, u konačnici, jedina stvar koja će vas zaštititi jest psihološko znanje – razumijevanje načina na koji oni djeluju i razmišljaju i kako se vi ponašate i razmišljate. Dijeljenje vaših promatranja s drugima i dobivanje njihove povratne informacije također pomaže. Postoje mnoge dobre knjige dostupne na temu psihopata.[2]

Politika identiteta nije samo glupa; ona je opasna. Gledati na ljude samo u smislu njihovih grupnih identiteta, izbrisati će sve pojedinačne razlike. To znači da su ljudi pod opsjenama politike identiteta slijepi na varijacije unutar svoje grupe: uspešne i neuspešne, dobro i zlo. Što je još važnije, oni to ne mogu vidjeti u sebi. Ako je najvažnija “moja grupa”, a neprijatelj moje grupe je vaša grupa, problem očito nije bilo koji pojedinac u mojoj grupi ili vašoj grupi, to je vaša grupa. Točka. A ako je vaša grupa neprijatelj moje grupe, jedino je rješenje neutralizirati ili uništiti vašu grupu. To su nacisti učinili svojim neprijateljima “grupnim identitetima”. To je ono što su boljševici učinili svojim klasnim neprijateljima. Rezultati nisu bili “socijalna pravda”; oni su bili krv, nasilje i masovna ubojstva.

“Moja grupa je dobra, vaša grupa je zla” je politički ekvivalent mentalne retardacije. Sve je to otvorilo sezonu za psihopate u “dobroj skupini” za vođenje pokreta dok su naivni borci za ljudska prava pustili najgore aspekte svojih osobnosti bez ikakvog uvida ili samokontrole. Ako to zvuči kao idealna vizija budućnosti, svakako, idite punim putem boraca za ljudska prava.

Reference:

Curry & Laws (2016), From IT Pro to Cloud Pro, p. 62.
Cleckley (1988), The Mask Of Sanity; Hare (1999), Without Conscience; Salter (2004), Predators, Pedophiles & Rapists; Stout (2006), The Sociopath Next Door; Babiak & Hare (2007), Snakes In Suits.

Sott.net

Objavio/la na 07:24. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-