BIL HAJIR

Kahva petkom u „Morića hanu“ u društvu sa prijateljem Ramizom Bajrovićem je poseban ugođaj.

Ibrahime, u gradu Samari živio je trgovac po imenu Rejhan-aga. Bio je izuzetno plemenit čovjek, sklon upoznavanju nepoznatih predijela i običaja. I tako jednoga dana naiđe pored prelijepog vinograda. Vrućina, umor i ljepota okoline natjeraše ga da sjedne i malo odmori. Pažljivo je posmatrao okolinu i ugleda čovjeka kako marljivo okopava čokote. Poslije dužeg vremena, radnik sjede da se odmori i iz bošče izvadi komad hljeba. Samo što je stavio prvi zalogaj u usta, ispred njega se pomoli pas. Trbusi su mu bili slijepljeni, treperio je poput palminog lista na pustinjskom povjetarcu od gladi, iz usta mu je curila voda. Čovjek odlomi komadić hljeba i stavi ispred psa a on ga odmah proguta. Gledao ga je pravo u oči. Iz njegovog pogleda razumio je da očekuje još. Iako i sam gladan, pruži psu cijeli komad hljeba, okrenu se uze motiku u ruke i nastavi da radi.

Oduševljen onim što je vidio, Rejhan-aga odluči da popriča sa čovjekom.

„Tako ti Boga ko je vlasnik ovog vinograda?“

„Rustem-bej,“ odgovori radnik.

„Gdje živi on i gdje ga mogu naći, reci mi molim te dobri čovječe,“ molećivim glasom upita Rejhan-aga.

Radnik mu kaza mjesto gdje živi vlasnik i objasni mu da je on izuzetno bogat čovjek sa ogromnim posjedima zemlje. Reče mu i da je on jedan od njegovih robova. Rejhan-aga se ljubazno zahvali, uzjaha devu i krenu da potraži Rustem-beja.

Lahko je pronašao imućnog čovjeka. Nakon uobičajenog pozdrava Aga upita zemljoposjednika:

„Imaš lijep vinograd pa mi je otišlo oko na njega, prodaješ li ga?“

„Da, prodajem,“ odgovori vlasnik.

„Ja bih ga kupio, ali skupa sa robom koji ga obrađuje,“ zavika Rejhan.

„Ako imaš dinara da platiš, kod mene je sve na prodaju a spreman sam i da kupim ono što ljudi prodaju,“ odgovori Rustem-bej.

Brzo su se dogovorili oko cijene. Kod kadije su napravili ugovor i prije akšama Rejhan-aga se pojavi u vinogradu. Rob se spremao da krene kući i iznenadi se kada ga ugleda. Aga mu saopšti da je on kupio vinograd.

„Bil hajr,“ odgovori rob. „Taman, neka je hair-olsun.“

„Ali ja sam kupio i tebe uz vinograd,“ opet će Rejhan-aga.

„Bil hajir,“ odgovori rob. „Taman.“

„Ali ja sam odlučio da ti poklonim ovaj vinograd i da te oslobodim ropstva,“ opet će Rejhan-aga. „Ustvari ja sam ga već kod kadije upisao na tvoje ime i evo ti nosim tapije i ferman da si od danas vlasnik ovog posjeda i slobodan čovjek!“

„Bil hajir, taman,“ opet će rob. „Allah raziolsun dobri čovječe. Znao sam da ću ovaj dan dočekati. Uvijek sam sanjao i želio slobodu. Ono što čovjek želi, doći će.“


Iako nas historičari uče drugačije, na zemlji je uvijek bilo i bit će robova. Nažalost, nikada više nego danas. Novi svjetski poredak ili kako ga još nazivaju globalizam je čak i ogromni broj država doveo u dužničko ropstvo. Svakodnevno smo u prilici da u najbližem okruženju srećemo robove žrtve tranzicije i liberalnog kapitalizma. Istina, za razliku od roba sa početka ove priče, savremeni su u mnogo gorem položaju od njega. On je za razliku od današnjih sanjao i razmišljao o slobodi, a ovi ne znaju šta je sloboda. Naprotiv, zadovoljni su da budu roblje. I još nešto, nekadašnji su imali „besplatan“ krov nad glavom, hranu, odjeću i obuću. Za razliku od ovih, oni su se ženili, imali porodice i djecu. Iako su u fizičkom smislu bili robovi, sačuvali su duhovnu slobodu. Trpili udarce bičem, ali sačuvali kulturu slobodarske misli. Nisu imali duga. Da, poštovana gospodo, nikome nisu ništa dugovali. Naprotiv, njima su bili i te kako dužni.

Gledam današnje robove i odajem dužno poštovanje ondašnjim. Za razliku od ovih što svjesno i drage volje pristaju da budu roblje, oni su morali robovati silom prilika. Začuđujuće jeste, ali danas se ljudi utrkuju da se dokažu kao ponizni i poslušni robovi. Međusobno ratuju oko kategorije ropstva. Zavisno od tipa roba i profila robovlasnika, ratovi se vode po partijskim, vjerskim, ideološkim, nacionalnim, bankarskim, tajkunskim, glasačkim… šavovima.

Da se, kojim slučajem, danas pomoli Rejhan-aga, teško da bi našao roba koji bi pristao da bude slobodan čovjek. Ljudima pričinjava zadovoljstvo da robuju vjerskim i političkim vođama. Pogledaj ih samo kako skandiraju imena Rustema. Ludilo. Živimo u poslednjem vremenu. Zemanu robova i robovlasnika.

Danas su slobodnoumni i istinoljubivi ljudi različitih provenijencija poput Rejhan-age i oni svojim djelovanjem žele osloboditi roba od ropstva. Oni su ti koji kidaju okove i lance učmalosti, iniciraju roblje i demaskiraju robovlasnike. Isključivo od tebe zavisi u koju ćeš skupinu čovječe. Kapu na koljeno. Bil hajir.

Objavio/la na 00:47. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

© 2000 - 2018 PCNEN. All Rights Reserved. Log in

-