Bijahu li ono i Pljevlja u Crnoj Gori?

Formalno usvajanje Zakona o potvrđivanju Pariskog sporazuma od strane krnjeg i nelegitimnog crnogorskog parlamenta samo po sebi nije povod za pisanje. Crna Gora se, kao jedna od 197 zemalja potpisnica konvencije, obavezala da će smanjiti emisiju GHG za najmanje 1572 kilotone, što je, po riječima ministra održivog razvoja i turizma, „cilj već definisan Nacionalnom strategijom o klimatskim promjenama do 2030. godine…“, koja opet (Nacionalna strategija) podrazumijeva sve ono što jedna crnogorska nacionalna strategija mora da podrazumijeva („analize, troškove, projekcije planiranih vrijednosti, sprovođenje integracionih aktivnosti, benefite…“ i, svakako, „mogućnost pomoći od razvijenih zemalja u pogledu finansiranja projekata i prenosa tehnologija“, ili, prevedeno na narodski, mogućnost prosjačenja po bijelom svijetu).

Međutim, u istom danu kada je Zakon izglasan, stigle su prve jesenje vijesti o deset puta (za početak) više otrovnih čestica od dozvoljenih u pljevaljskom vazduhu. S jedne strne Pljevljaci kojima je život svakodnevno ugrožen i s druge strane izjave poslanika vladajuće stranke u crnogorskoj Skupštini kako „Crna Gora već sada ispunjava ono što je potpisala“, kako je „Crna Gora ekološka država koja je obavezna da vodi računa i o zdravlju svojih građana“, kako „drugi blok TE Pljevlja treba i mora da se gradi, i da tu odluku Vlade više niko ne može dovesti u pitanje…“.

Fraze o ekološkoj državi, vođenju računa o zdravlju građana, drugom bloku koji mora da se gradi, toliko su potrošene i neistinite da na njih građani ove zemlje više i ne obraćaju pažnju. (Čak su i sami funkcioneri DPS-a posljednjih dana počeli da pripremaju narod da će se odustati od izgradnje drugog bloka.) Čini se, nažalost, da na suštinsko značenje i važnost ovih termina pažnju ne obraćaju ni funkcioneri opozicionih stranaka (uz rijetke izuzetke), koji dosad nisu pokazali da posjeduju ni snagu ni odlučnost ni strategiju da se istinski uhvate u koštac sa enormnim ekološkim problemima naše „ekološke države“.

U moru lažnih obećanja trodecenijske vlasti jedno više ili manje i nema nekog značaja. Poslanik DPS-a sad više, ako ćemo pravo, nema kud nego da priča o tome da će drugi blok biti izgrađen, da narodu s ponosom najavljuje nove ekološke katastrofe u vidu izgradnje hidrocentrala na najljepšim rijekama Evrope, da lamentira nad odricanjem (da li su se stvarno odrekli, ili će se predomisliti? evoluirati?) od „hidropotencijala rijeke Tare“. Iako kod opozicionih političara, ukoliko ozbiljno namjeravaju da u ovoj zemlji na najbolji mogući način vrše vlast, ne bi trebalo da postoji nimalo prostora za ovakvu vrstu političkih egzibicija i površnosti, sve su prilike, nažalost, da je površan i nedoslijedan pristup ekološkim problemima Crne Gore kod crnogorske opozicije više pravilo nego izuzetak.

S jedne strane izjavljuje se da se vladajućoj stranci ništa ne vjeruje, a s druge strane prihvataju se „aksiomi“ koje je ta stranka nametnula, ne analizirajući ih. Isplativost izgradnje drugog bloka TE Pljevlja, recimo, gotovo da se ne dovodi u pitanje, iako je čitava crnogorska javnost imala priliku da se upozna sa svim problemima vezanim za nju (od nepostojeće infrastrukture, koja bi transport uglja od kopa do termoelektrane učinila neisplativim, do osnovane tvrdnje da zalihe uglja nisu dovoljne za drugi blok), koji su sigurno i razlog što se za TE Pljevlja još uvijek nije našao investitor (mala Potemkinova sela nije teško makar započeti, ali je drugi blok TE ipak preveliko Potemkinovo selo).

S jedne strane, opet, dio opozicije veoma je kritičan kada se radi o periodu prije 1991, čak ga krive što zbog njega danas ne živimo u blagostanju („da su naši pobijedili ne bi nam bilo ovako“), a s druge strane ne umiju (ili neće) da sagledaju prostu činjenicu da gotovo čitavu proizvodnju HE „Piva“ troši Aluminijski kombinat u Podgorici, jedan od najvećih zagađivača naše ekološke države, truli „gigant“ iz starog vremena koji nema (i ne treba da ima) šansu za oporavak i opstanak. Umjesto da se eliminiše uništitelj, njega radi smišljaju se i stvaraju novi uništitelji.

Već navikli na našu apsurdnu političku stvarnost, na apsurdne izjave kojima nas svakodnevno zasipaju sa najviših državnih pozicija, poslaniku DPS-a gotovo da možemo oprostiti, onako uz osmijeh, kad lamentira nad hidrocentralom na Tari (čak bismo mu mogli oprostili i da je idejno osmislio projekat parenja i razmnožavanja labudova na akumulaciji te hidrocentrale), poslaniku LPCG možemo bezrezervno oprostiti sve mudre aporije vezane za drugi blok TE (i sve njegove aporije uopšte), ali da li se ozbiljnoj opoziciji, koja predstavlja veliki dio ovoga naroda i zalaže se za njegove interese, može opraštati nezainteresovanost, nedoslijednost, neinformisanost, površnost? Možemo li se uopšte ičemu nadati kada znamo da među opozicionarima ima i onih koji izjavljuju da je „od najvećeg državnog interesa da se ponovo analizira izgradnja HE ‘Buk bijela’ u novim okolnostima“ i da „treba donijeti racionalnu odluku da li i kako izgraditi visoke HE na Morači“?! U novim okolnostima?! Buk Bijela?!

Šveđani uvoze otpad i pretvaraju ga u energiju. I ne samo Šveđani nego i čitava zapadna Evropa za kojom toliko čeznemo i laskanjem pokušavamo da je odobrovoljimo kako bi nas što prije primila u svoje društvo. Zašto je u ovome ne slijedimo? Kada bi sav svoj otpad ekološka Crna Gora pretvorila u energiju, ne bi nam bio potreban ni drugi blok, ni potapanje Morače. O drvnom otpadu koji trune po našim šumama i uništava ih šireći šumske bolesti da i ne govorimo…

Crna Gora već je, dakle, ispunila uslove iz Pariskog sporazuma. To što na njenoj teritoriji postoji grad za koji mnogi tvrde da je najzagađeniji u Evropi i u kome se, bez obzira na mnoge obećane projekte sa „sigurnim datumom završetka“, apsolutno ništa ne preduzima da se stanje popravi, nije uopšte važno za ova mjerenja. Ne utiče na uslove koje smo ispunili. Stanovnici Pljevalja već godinama su taoci-zamorčići. (Dragi moji Pljevljaci, oprostite mi na ovom grubom izrazu!) Taoci siromaštva koje im ne ostavlja mogućnost da pobjegnu, zamorčići čiji će se životi i smrti pretvoriti u brojeve medicinskih statističkih podataka.

Ima li, stvarno, ikakve nade da agoniji stanovnika Pljevalja jednom dođe kraj?

Objavio/la na 08:15. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -