Pismo javnosti

Autorke: Ljupka Kovačević i Ervina Dabižinović

Nije prvi put da se političarke napadaju u Crnoj Gori. Svaki put kada se neka usudi da iskaže svoj stav koji se ne slaže sa mišljenjem njenih kolega, biva optužena sa manje ili više „suptilnosti“, a najčešće da njena ženska glava ne razumije. U takvim situacijama većina u našim partijama bespogovorno staje u stroj muskog autoriteta, pa joj ostaje jedini izbor da ode ili da odćuti. I ako ode da ćuti, jer je njen govor neprijemčiv i nerazumljiv za mizogine političare a i za širu javnost.

Ovih dana svjedočimo diskreditaciju političarke Anke Vukićević, političarke građanske orijentacije, žene koja se „usuđuje“ da javno govori ono što misli, da brani svoj stav u interesu vrijednosti koje zagovara. Neprimjereni su napadi koje zbog toga trpi i opasni glasovi koji se čuju u javnosti povodom njenog djelovanja.

Anka Vukicevic

Izgleda da agenda njenih političkih grijehova sadrži: zagovaranje suočavanja sa prošlošću od devedesetih do danas, zaštitu prava žena, antiratne agende, građansku opciju naspram nacionalističke i klerofašističke svih boja, zalaganje za antifašizam, antimilitarizam i pacifizam, uvažavanje različitosti, solidarnost i građanska Crna Gora.

Glasovi iz tame govore da je „grijeh“ sarađivati sa antimilitarističkim, feminističkim i pacifističkim aktivistkinjama iz zemlje i regiona. Treba svirati u vojničke trube i razvijati mržnju prema drugima. Treba se zatvoriti u muške torove moći, primitivizma, prijetiti sa svih strana. Žene koje ne pristaju da su broj u partiji su prve na udaru, još je teže onima koje nisu u nacionalnom stroju. Mislećim ženama u predpolitičkim društvima izuzetno je teško, jer su nepredvidljive i slobodne od poslušnosti prema gospodaru i njegovom bogu.

Pišemo ovaj tekst kako bismo skrenule pažnju javnosti na opasnost budućeg postrojavanja, na isključivanje svih koje drugačije misle. Nekome su ovdje izgleda potrebne samo dvije nacionalističke kolone kako bi se ravnoteža straha nastavila dok se „gospodari“ nadgornjavaju. Zato je tako blijeda bila podrška majkama koje su mjesecima štrajkovale, zato će sigurno izostati podrška ovim usamljenim glasovima. Važno je znati da ti glasovi postoje i da su oni jedina nada, a to je ono što, po našem mišljenju, i Anka zagovara – jednakost bez obzira na pol, vjeru i nacionalno opredjeljenje, utemeljivanje politike na ravnopravnosti a ne na hijerarhiji.

Objavio/la na 08:33. Objavljeno u Analize&Mišljenja, Priča dana. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -