Koja je razlika između sveznalica i neznalica? Skoro Nikakva!

Piše: Zvonko Žuvela

Zuvela ZvonkoBudimo iskreni, danas je u medijima i politici puno neiskrenosti, laži i prijetvora, tome doprinose skoro svi i svemu se za sada kraja ne vidi. Laže se i kad se misli da se govori istina, laže se iz interesa, laže se u napadu, ali laže se i u samoodbrani, laž je postala svemoguća, ona je sveprisutna. Zapravo, situacija se toliko iskomplicirala da je laži gotovo nemoguće izbjeći jer ne morate vi, drugi će…. Na prvi pogled, nije sve laž i laganju u velikom stilu ponekad prethode i duge pripreme koje u konačnici zamagle prirodu laži, otprilike tako kako se zamaglilo pred očima našem zastupniku koji je ustvrdio da nikad ne laže, samo ponekad kaže i po koju neistinu!

No zašto i kako je došlo do toga da istina ima karakter poluproizvoda koji u konačnici nakon malo „prerade“ tako često završi kao poluistina, no još češće kao obična laž?! Zadržat ću se na nešto manje zloćudnoj pojavi koja možda nije tragična, ali je svejedno jako nepoželjna i nažalost jako raširena- na patvorenoj istini i tendecioznim kompilacijama istine, poluistine i laži i pitam se- od kuda takva potreba u čovjeku?!

Overclaiming

Fenomen je star koliko i čovjek, ali u novijoj fenomenologiji događanja danas se u najkraćem sve svodi na tri činjenice: pretjerivanje u stvaranju i distribuciji sadržaja putem mreže, iluzija da gomilanjem informacija stječemo znanja i konačno ono što već stvara probleme- manipulacija sadržajima. Ustvari, ljudi su postali sakupljači informacija, kolekcionari mrvica koje potječu od činjenica proizvedenih od znanja i mehaničkih događanja unutar društva pa oni koji su tome po svojoj prirodi skloni nakon nekog vremena vide sebe kao „stručnjake“ i autoritete i sude o svemu bez imalo kolebanja. Zanimljivo je da baš ‘kolekcionari’ recikliranih floskula zauzimaju tvrde stavove u jako ozbiljnim situacijama iako su im polazišta potpuno provizorna, a sami stavovi čista improvizacija i to je u konačnom učinku ono na što svi reagiramo, ali sada već prekasno!

Vjerujem da ste ne jednom zapazili kako u javnom nastupu svi kao iz rukava sipaju zapažanja, mudruju kao da su pola života baš tome podredili i nije teško zaključiti da je upravo taj trenutak karakterističan, po tome ih možete prepoznati jer oni samo glumataju znanje, ali ipak tu su, imaju zapažene nastupe iza kojih ne ostaje ništa osim njihovih recikliranih naklapanja i ostaje zapitati se- što sada s njima i s njihovim umotvorinama?! U biti, problem je u korijenu ljudske naravi i obrađen je u studijama na Cornell University i Tulane University (autori: Stav Atir, Emily Rosenzweig i David Dunning). Uočena je zanimljiva pojava nazvana OverClaiming i u najkraćem, radi se o tome da ljudi, naravno ne svi, na upit o nepostojećem pojmu, na primjer: “metatoxin, annualized credit ili biosexual” reagiraju kao da su znalci u materiji! Zapravo, ta samopouzdanost u tvrdnji (Claim) dolazi već od prvih informacija koje čovjek prikupi i stalno raste s brojem informacija do kojih dolazi.

Kamo vodi Overclaiming

Naravno, informacije u pravilu slabo doprinose shvaćanju i „znanju“ jer uglavnom samo šire spoznaje o činjenicama, a kako s druge strane samo znanje ima potencijal sinaptičkog umrežavanja činjenica i posljedično tome i eksponencijalni rast, spoznaja temeljena samo na kolekcijama činjenica bez vještina i nauka znanja ima u najboljem slučaju na početku linearan rast u razumijevanju suštine sadržaja, kasnije ni takav i prelazi u običnu zbrku, a konačan rezultat je poražavajući- nastaje sve veća disproporicija stvarnog i „umišljenog“ znanja. Eksperimenti na Cornell i Tulane University to definitivno potvrđuju.

Za pojedinca i društvo overclaiming je potencijalno opasan jer se pojavljuje kao parazit na društveno poželjnoj motivaciji stjecanja znanja na uhodan i priznat način putem instituta školovanja i u tom smislu primjećena je korelacija gubitka volje i područja za koje pojedinac inače pokazuje specifično povećan interes, a to se može označiti kao najgori moguć efekt na dugoročnoj obrazovnoj orijentaciji…

Overclaiming za sada nije označen kao početak “karijere” u laganju, ali posve sigurnim mi se čini kao više nego dobar početak, nešto kao treniranje za prijelaz u profesionalni rang i onaj tko krene s lažnim predstavljanjem sebe i svojih sposobnosti, vjerojatno će kad tad poželjeti iz svega i neku korist izvući, a to nas vodi u jednu posve novu temu u kojoj scenariji ne poznaju ograničenja jer to je već-politika! Sve skupa uopće nije naivno kakvim se možda na prvu čini jer pojava već ima razmjere “epidemije” i širi se u sve strukture društva koje sve više priča o znanjima u vremenu u kojem sve manje tih znanja stvara. Zapravo, agresivno preuzimanje gospodarstva, znanosti i kulture od strane nadobudnih, na žalost i samo priučenih ljudi koji u zajednici kotiraju sve bolje više nije nešto što možemo označiti samo kao problem, radi se o velikoj društvenoj opasnosti!

HeraZnanje

Objavio/la na 08:56. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -