O rodu, jeziče, da ti pojem

Piše: Ivana Ackie

ivana-ackieJedno od područja u kojima transrodne osobe najčešće proživljavaju opresiju područje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u različitim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvođenje posebne lične zamjenice „hen“ u švedskom jeziku, korištenje lične zamjenice za treće lice množine u engleskom ili eksperimentalni načini oslovljavanja u njemačkom, samo su neki od pokušaja da se omogući transgresija spolne/rodne binarnosti u jeziku. U našem jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhaična prošla vremena – aorist i imperfekt – čija je upotreba neobična i u standardu i u vernakularu, ili korištenje srednjeg roda koje konotira infantilnost.

„Engleski je jezik poprilično neobičan jer govornicima dopušta da sebi, osobi kojoj govore ili nekomu trećemu, bez obzira na to jesu li prisutni ili ne, ne moraju pripisati rod ili spol. Iako o ovome katkad treba malko i razmisliti, obično se to može učiniti bez imalo muke jer engleski u velikoj mjeri nema sustav gramatičkog roda i samo se živim bićima i personifikacijama može obraćati s ‘ona’ ili ‘on’. […] U BHS-u [bosanski, hrvatski i srpski, op.a.] je rod, naprotiv, neumoljivo, čak nemilosrdno, obilježen. Sustav gramatičkog roda, naime, zahtijeva od govornika da, prije nego što išta izgovori, odredi tjelesni spol / društveni rod živog bića.“[1]

Prostor emancipacije za transrodne osobe, kako binarne, tako i nebinarne, očigledno je mnogo veći u engleskome i drugim jezicima koji manje inzistiraju na gramatičkoj binarnosti negoli u jezicima poput hrvatskoga. No dovoljno je da o transrodnoj osobi progovori druga osoba i stvari se mijenjaju, čak i u fleksibilnim lingvističkim okruženjima. Nad transrodnim osobama sustavno se provodi oblik sistemskog nasilja zbog transgresija okvira dominantne jezične paradigme.

Neke od popularnijih načina obračunavanja uključuju podrivanje zamjenica binarnih transrodnih osoba, pa tako on/a prestaje biti jezičnom formom kojom se pokušava postići uključivost, već se njome briše identitet osobe koja bi, da je cisrodna, naprosto bila ili „ona“ ili „on“. Rasprostranjena je i upotreba zamjenice „ono“, što dovodi do objektifikacije transrodnoga Drugog, gdje transrodna osoba postaje neživom nakupinom uništive tvari, a izražen je i moment infantilizacije, s obzirom na to da je jedino djetetu dozvoljeno postojati u prostoru koji je smješten između binarnih opreka „njega“ i „nje“.

Jedna od nevolja s hrvatskim jezikom su i njegovi orodnjeni glagolski oblici. Dok je na engleskome jeziku sugovornici moguće prepričati niz prošlih, sadašnjih i potencijalnih budućih iskustava bez određivanja vlastita roda, hrvatski jezik ne ostavlja mnogo prostora za neodređenost. Tako Kate Symons, kojoj je materinski jezik engleski, a BHS usvojeni strani jezik, o svojem iskustvu tranzicije na orodnjenome jeziku piše sljedeće:

„Ovaj je rodni sustav bio koristan kad sam se morala predstaviti na telefonu jer sam odmah mogla otkriti svoj rod tako što bih rekla, recimo, ‘Dobar dan. Zovem se Kate Symons. Dobila sam vaš broj od…’ Tako je nešto gotovo nemoguće u engleskome. K tomu, dobivate mnogo više nesvjesnih povratnih informacija od drugih ljudi koji spominju vaš rod kad vam se obraćaju ili kad o vama govore u vašoj prisutnosti. S druge strane, kad netko zna vaš status i želi vas napasti, u ruci ima veoma snažno oružje. Upravo se to meni i dogodilo i bilo je vrlo neugodno jer su, obraćajući mi se, neprestano, izravno i neizravno, upotrebljavali muške oblike glagola, pridjeva i zamjenica.“[2]

Odnos velikog broja transrodnih osoba s vlastitom prošlošću vrlo je kompleksan jer podrazumijeva određeni niz godina tijekom kojih je dotična osoba bila pogrešno percipirana u neodgovarajućem rodu, te se za svoje zamjenice, glagolske oblike, pridjeve i imenice morala izboriti ugrožavanjem vlastite tjelesne sigurnosti „izlaženjem iz ormara“ kao „on“ ili „ona“. Taj je odnos još kompliciraniji razmotrimo li izbor koji se nudi pri koncipiranju osobne prošlosti kao takve. U prošlome vremenu nužno je fiksirati svoj rod i ne odstupati od njega, jer ostale varijante „zvuče pogrešno“. Preskriptivistički gledano, kada govorim o sebi u vrtićkoj dobi, kao nebinarna transrodna osoba, trebam li reći da sam bio djevojčica, ili sam pak bila dječak? I najneprikladniji izvori postaju prikladnima, jer:

„Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, [sudih] kao dijete. Kad sam postao čovjekom, završio sam s onim što pripadaše djetetu.“

Imajući na umu poziciju vječnoga djeteta koje mi jezične kategorije nameću, postoji nekoliko načina da se nastavim poigravati s jezikom koji je odviše rigidan da bi mi dopustio da se unutar istoga verbaliziram. Čak i običan odlazak na gradsku tržnicu može postati epopejom o nepostojećoj svakidašnjici. „Bijah na placu i kupih mandarine,“ jednostavnu informaciju nepotrebno komplicira i udaljava je od osobe s kojom razgovaram, a koja će se sasvim sigurno fokusirati na način na koji je dotična informacija prenesena.

Iako u aoristu i imperfektu ostaje dovoljno prostora da moj rod ne bude izrečen, ove arhaične forme istovremeno evociraju klasni resantiman zbog navodne visoke razine obrazovanja govornika. Međutim, radi se tek o pretpostavljenoj višoj klasnoj poziciji jer, unatoč činjenici da se u društvu tako kodificira uspon na socijalnoj strati, visoko obrazovanje nipošto ne znači izmicanje iz radničke klase.

Zbog svoje nezastupljenosti, kako u standardu, tako i vernakularu, upotreba ovih dvaju vremena također izaziva začudnost, čuđenje, pa čak i prezir. Opcija pripovjedačkoga prezenta prošlost svodi na anegdotu kojoj redovito nedostaje punch line. Preostaju još pasivni glagolski oblici, no isključivo ako se osoba koja govori odrekne svojega prava na djelovanje i posluži tek kako bi dojavila: „Na plac je otiđeno i mandarine su kupljene.“ S obzirom na to koliko su navedeni načini izražavanja zakučasti, sklapanje rečenica je dugotrajan proces koji testira sugovornikovo strpljenje i sposobnost koncentracije, a s obzirom na to koliko valja paziti na formu, postoji mogućnost da govornik izgubi i najmanju natruhu sadržaja. Nije li stoga jednostavnije šutjeti?

Međutim, drugačiji jezik je moguć. U nebinarnim i/ili lingvističkim krugovima o temi orodnjenosti jezika raspravlja se dovoljno dugo te su u nekim jezicima prihvaćene rodno neutralne zamjenice. Tako je 2015. godine u četrnaesto izdanje rječnika Švedske akademije, Svenska Akademiens Ordlista, uvedena zamjenica hen. Navedena je zamjenica predložena kao alternativa hon (ona) i han (on) šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, pa je u međuvremenu stigla zaživjeti i postati posve razumljivom, ako ne i prihvatljivom, govornicima švedskoga jezika.

American Dialect Society je englesku zamjenicu they u trećemu licu jednine proglasio za riječ godine 2015., i tako umjesto uvođenja novoga pojma odlučio omogućiti dodatnu vidljivost obliku kojega se nisu libili koristiti još ni Shakespeare, Chaucer i Austen. Krutosti njemačkoga jezika otpor pružaju zamjenice kao što su xier, x, nin i seis, no još uvijek opstoje tek na eksperimentalnoj razini te nisu dio javnoga diskursa. Također su zanimljive intervencije poput Mau i Frann, alternative njemačkoj gospođi i gospodinu (Frau, Mann). U međuvremenu, u jednom mikrokozmosu unutar hrvatskoga jezika, neki su se elementi prihvatili očuđivanja, pa me predstavljaju kao cimera Ivanu, promatraju odazivam li se na „Vanja“ i generalno posežu za maskulinim gramatičkim inačicama u nedostatku adekvatnijih opcija.

No, i odmaknem li se od pokušaja samoaktualizacije unutar legitimnog jezičnog habitusa, a upravo nastojim učiniti sasvim suprotno, samo je pitanje vremena prije negoli me netko tko nije ja pokuša definirati služeći se istim alatom. Anegdotalno, moja je majka poprilično točno detektirala začetak mojih nevolja s rodom jednom prilikom izrekavši: „[Otac] je rekao: ‘bit će dečko’, a ja sam rekla: ‘bit će Ivana’. Oboje smo, zapravo, bili u pravu.“

Bilješke:

[1] Kate Symons, „Ministrastvo unutarnjih spolova: savladavanje tranzicije na stranom jeziku“ u: Transgresija roda: Spolna/rodna ravnopravnost znači više od binarnosti (Zagreb: Ženska soba, 2005), 36.

[2] Isto, 38-39.
Slobodni filozofski

Objavio/la na 08:31. Objavljeno u Drugi pišu. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -