DUŠA SANDŽAKA XX

Poslije jutarnje kahve u hotelu „Saraj“ predložih Ramizu da zijaretimo mezar Mehmed-paše Bajrovića. Poučen prethodnim zijaretima sarajevskim mezaristanima znao sam da će se Ramiz otvoriti i progovoriti koju riječ o poznatom pretku.15823842_1221009677965936_1587517598_o
„Ibrahime, historičari su najblaže rečeno dosta površno do sada istraživali životopis Mahmud-paše i njegovog sina Mehmed-paše Bajrovića. Tako ćeš naći da neki od historičara Mahmuda i Mehmed-pašu opisuju kao muhadžire ne znajući da se Mahmudov otac mula Omer rodio u selu Kruševu petnaestak kilometara od Taslidže a njegov otac Bajro je početkom devetnaestog stoljeća došao u Kruševo. Naime, Bajro je porijeklom iz Herceg Novog i odatle je kao muhadžir došao u Nikšić. Često je putovao za Istanbul po robu i tako prolazio kroz Kruševo. U tom vaktu bilo je nešto stajaće turske vojske u Kruševu koji su čuvali granicu sa Crnom Gorom uz rijeku Taru. Vojni zapovjednik postaje zvao se Dizdar i od evlada je imao jednu kćerku. Tako se Bajro zagleda sa Dizdarevom kćerkom i ta ljubav se krunisa brakom. Poslije udaje i odlaska kćeri u Nikšić, Dizdar ostade sam. Mnogo je volio kćer i često je molio Bajra da se iz Nikšića nastani u Kruševu. I tako poslije određenog vremena Bajro doseli u Kruševo. Bavio se i dalje veletrgovinom i nakon Dizdareve smrti naslijedi i svo njegovo bogatstvo tako da je zaista bio izuzetno bogat čovjek.

Bajro je imao pet sinova. Najstariji sin zvao se Omer. Nakon završetka školovanja vratio se u Kruševo sa zvanjem mule. Mula Omer je vremenom preuzimao trgovačke poslove od oca i vrlo uspješno je nastavio voditi karavane. Najstariji sin mula Omera zvao se Mahmud i kao dječak je bio poznat po izuzetnoj inteligenciji, a dobar glas se daleko čuje tako da ga Porta postavi za pašu kao zapovjednika civilne vlasti Taslidže. Ostao je upamćen kao čovjek koji je podjednako štitio sve građane ne praveći bilo kakve vjerske i nacionalne podjele. Život je proveo u Taslidži gdje je i preselio. Ukopan je u starom gradskom mezarju pored svoje porodice gdje i danas stoje nišani.

Nedugo nakon smrti Mahmud-paše, Porta je naimenovala njegovog najstarijeg sina Mehmeda za pašu i na toj poziciji ostaje sve do početka balkanskih ratova. Bio je veliki humanista i ostao je upamćen po tome što je o vlastitom trošku školovao više djece šaljući ih na visoke škole u Solun i Istanbul. Ulaskom srbijanske vojske u Taslidžu i dalje obnaša visoke funkcije u gradu. Kada je Taslidža potpala pod crnogorsku vlast biva izabran za gradonačelnika i na toj poziciji dočekuje i Prvi svjetski rat. Iako su bila izuzetno turbulentna vremena pokazao se kao vispren i mudar upravitelj. Mnogo se trudio da sačuva dobre međuljudske i konfesionalne odnose. Odbio je učestvovati na „Pećkoj ligi“ koju je organizirao hadždži Zeka jer u tome nije vidio nikakav interes bošnjačkog naroda. Znao je da Taslidža vjekovima gravitira ka Bosni i da geografski nije održivo bilo kakvo povezivanje sa Peći. Na taj način je želio odaslati jasnu poruku otpora i neslaganja sa tadašnjom Portom. Zato je on u avgustu mjesecu 1917-te godine kada se već počelo nazirati formiranje novih država na Balkanu i kada se vidjela skora propast nekih carevina organizirao skup svih gradonačelnika današnjeg Sandžaka. Konferencija je održana u Sjenici od 8-25 avgusta. Tada je donešena rezolucija kojom se zahtijeva da se Sandžak pripoji Bosni i Hercegovini a ukoliko se to ne bude moglo ostvariti da se proglasi autonomija.Mahmud-paša Bajrović
Okončanjem Prvog svjetskog rata formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca tako da su učesnici ove konferencije optuženi za veleizdaju i svi do jednog su pohapšeni. Krenula je prava hajka na te ljude i tražile su se njihove glave. Tada je na insistiranje Reis-ul-uleme ef. Maglajlića kralj Aleksandar amnestirao uhapšene i naredio da se taj slučaj zatvori. Vjerovatno je na ovakvu kraljevu odluku imao utjecaj i slučaj kada je za vrijema Austrougarske okupacije zahvaljujući poznanstvu sa bečkim kraljem Mehmed-paša spasio ropstva i sigurne smrti stopedeset Srba i Crnogoraca koji su tada bili pohapšeni. Poslije abolicije odlazi za Sarajevo gdje živi povučenim trgovačkim životom sve do smrti 1925 godine.

Najstariji sin Mehmed-paše zvao se Muhamed i bio je gradonačelnik Taslidže sve do početka Drugog svjetskog rata. Naime kada su Njemci okupirali Taslidžu i kada je izvršeno prvo javno strijeljanje rodoljuba, Muhamed je odnio pečat u vojnu komandu i sam sebe razriješio dužnosti gradonačelnika. Tako je iskazao otvoreno neslaganje i protest protiv okupiranja njegovog voljenog grada i strijeljanja rodoljuba. Umro je desetak godina poslije završetka Drugog svjetskog rata u Pljevljima gdje je i ukopan.

Sve ovo što sam ti ispričao čuo sam od svog rahmetli baba Šahina. Dakle, definitivno nikako se Mahmud i Mehmed-paše ne mogu tretirati kao izbjeglice. Iz rodoslova u koji nema nikakve sumnje jasno se vidi da su oni rođeni i živjeli u Kruševu. Nadam se da ćemo objavljivanjem ovog kazivanja bar malo baciti svjetla na ove znamenite ličnosti Sandžaka i da ćemo potaknuti nekog od historičara da ozbiljnije istraži njihove biografije.”

***
Iskreno se nadam da će imati ljudi koji su čuli od svojih starijih članova porodica ili možda imaju i neke zabilješke o Mahmud i Mehmed-paši naći naćina da se razbistri i dodatno izoštri ovo kazivanje. Svako vrijeme i svaki narod ima uho koje pomno pamti ili zapisuje prošlost. Zašto bi i ovog puta bilo drugačije?

15878439_1221007414632829_1364714550_o

Objavio/la na 20:37. Objavljeno u Blog. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -