Dobra stvar kod proučavanja gradova je što se zbilja mnogo putuje – mora se, obavezno je, pa ako istraživači u putovanju uživaju dobro i jest’, ali je to svakako samo sporedni efekat. Analiza započinje šetnjom: treba da osjetite geografiju prostora, kako nam je jednom u Parizu rekao profesor, dok se na čelu kolone peo uz Monmartr. U Belgiji smo tako po zadatku šetali po Briselu, Antverpenu, Brižu i Lježu – a Gent smo obišli na biciklu. U onih nekoliko dana pripreme za put univerzitetski administratori ispitivali su umijemo li uopšte da vozimo biciklo – nas 24, stigli iz 22 zemlje, a možete misliti kako se odgoj po pitanju gradskog bicikliranja razlikuje po svijetu, od Meksika do Pakistana. Utvrđeno je da se većina snalazi, pa smo se otisnuli u avanturu.

Gent: parking na željezničkoj stanici

Voz od Brisela do Genta putuje tek nešto preko sat vremena; ipak, da smo sudili po prostoru i infrastrukturi posvećenim biciklistima u ova dva grada, mogli smo zaključiti da se nalaze na dva kraja kontinenta –  i da je Gent na onom naprednijem kraju. Na željezničkoj nas je dočekao paking kakav do tad nijesam vidjela, sa mnoštvom bicikala poređanih jedno uz drugo. Kroz tu metalnu šumu nađosmo putić do vrata nečega nalik kancelariji, odakle nam izvedoše bicikla koja ćemo iznajmiti za taj dan. Bila su sva ista, uglavnom crvena, za gradsku vožnju, i iznajmiti ih nije bilo skupo. Kako smo se okupili spremni za pokret, lokalni aktivista i jedan od naših vodiča kroz Gent upozorio nas je na tramvajske šine, ponegdje isprepletane sa biciklističkim stazama: „Mogu biti opasne ako točak bicikla upadne i zaglavi se između njih – tako sam ja pao i slomio ruku, tek sam se prije par nedjelja potpuno oporavio“. Eto, i iskusni biciklisti u gradu koji ima iskustva sa biciklistima padnu i slome se. Krenusmo odatle.

Čas u gradu, na biciklu

Tokom dana smo obišli nekoliko mjesnih zajednica, STAM muzej, park koji su od opasnosti nove gradnje i upornog korova spasili građani i obalu rijeke Leje oko koje je naređan centar grada. Baš odatle, sa oboda kanala, nedugo prije naše posjete sklonjen je parking za automobile – prije no su ga ukinuli, u skupštini Genta zvali su ga „parking sa najljepšim pogledom u Evropi“. Ako se parking prostor i smanjuje, mjesta za bicikliste i pješake ima. Mreža biciklističkih staza dobro je povezana, a trake se nastavljaju i van urbanih zona i tako sklapaju šemu za vožnje oko Genta, na koje lokalna turistička organizacija često pošalje turiste. Interaktivnu, zanimljivu – i, ako ste kojim slučajem krenuli u Gent, vrlo korisnu – mapu staza sa planerom biciklističkih ruta možete pogledati ovdje.

Bivše parkiralište u centru Genta

Smišljanje načina da se prevoz učini čistijim a što više automobila izbaci iz svakodnevne upotrebe seže dalje od rada na poboljšanju infrastrukture: na primjer, grad novčano podržava građane koje hoće da kupe teretno biciklo, bilo da su organizovani kao nevladino udruženje ili kao skupština stanara. Već par godina aktivan je i servis koji onima koji ne žele da posjeduju ili nemaju gdje da čuvaju ovakvo biciklo omogućava da ga iznajme po simboličnoj cijeni. I organizacija koja stoji iza ove ideje dobila je podršku grada u okviru projekta “Wijk aan Zet” (približan prevod: „Potez vaše zajednice“) preko kog opštinske vlasti pomažu realizaciju dobrih ideja građanskih udruženja. Vlast u Gentu, inače, čini koalicija socijaldemokrata i partije zelenih; za Kancelariju za kulturu odvaja se oko 6% gradskog budžeta – što je 2012. bilo skoro 40 miliona eura – a jedan od važnih razvojnih ciljeva je da svi članovi zajednice imaju pristup kulturnim sadržajima, a da oni koji to žele mogu te sadržaje nesmetano da stvaraju. I iza servisa za zajedničko korišćenje teretnih bicikala izviruje ta ideja: da sredstva za rad (u ovom slučaju, prevoz) budu dostupna svima po vrlo povoljnim uslovima, i istovremeno vode ka tješnjem povezivanju zajednice.

Pješaćka i biciklistička zona nijesu strogo razdvojene

Prva biciklistička ekskurzija naše grupe prošla je prilično dobro, bez nezgoda neiskusnih – ako zanemarimo upalu mišića. U Gentu smo imali dovoljno prostora da vozimo i parkiramo bicikla i lak pristup svim ulicama, zgradama, obalama i gradskim livadama koje su nas zanimale. Kako to jednostavno zvuči – a kako je teško dostići taj nivo.

Saobraćaj, i skoro svi njegovi učesnici