Sprinter u usponu

Razgovarala: Dragana Šćepanović

Saradnica PCNEN-a je razgovarala sa mladim crnogorskim atletičarem Lukom Rakićem, čija karijera ide uzlaznom putanjom. Na nedavnom državnom prvenstvu u Baru je osvojio tri zlatne medalje i oborio crnogorski rekord na 200 m, a na prvenstvu Evrope je popravio vlastiti rekord na 100 m i osvojio srebrnu medalju. I u štafeti 4x100m, u kojoj je na evropskom prvenstvu trčao zajedno sa Darkom Pešićem, BogićemVojvodićem i Blagotom Petričevićem, oboren je državni rekord i osvojeno srebro.

“Sledeće takmičenje će biti u Velenju u Sloveniji, gdje ću trčati na 100 i 200 m. Moja očekivanja su da popravim lične i crnogorske rekorde. Mislim da mogu još dosta da pomjerim ove godine, pa ću pokušati da to i učinim na tom takmičenju“.

Luka je Podgoričanin koji studira u Kopru (Slovenija), a član je atletskog kluba “Mornar” iz Bara i takmiči se u sprinterskim disciplinama na 100 i 200 m.

ŠĆEPANOVIĆ: Koliko puta nedjeljno treniraš?

RAKIĆ: Imam nedeljno 10 treninga, kako treninga snage, tako i tehničkih treninga. Izbalansirani su međusobno, što je jako bitno da u tako zgusnutom nedeljnom programu tijelo dobije na kvalitetu i da se lakše prilagodi na napore.

ŠĆEPANOVIĆ: Kada je počela tvoja karijera i tvoje interesovanje za “kraljicu sportova”?

RAKIĆ: Atletsku karijeru sam počeo 2008, kada sam, na insistiranja i na molbu profesorice fizičkog vaspitanja, trčao da se isprobam na 100m. Pojavio sam se na takmičenju u Baru koje je bilo državnog nivoa, istakao se i pobjedio. Mislim da imam jako lijep početak,zar ne?

ŠĆEPANOVIĆ: Da li te je neko podsticao ili si po uzoru na nekoga poželio da treniraš baš atletiku?

RAKIĆ: Ne, atletika kao kraljica sportova me je uvjek na neki način izazivala da je gledam sa pažnjom, bez obzira na to što sam u to vrijeme trenirao košarku i imao košarkaške snove.Mislim da sam mom talentu(brzini) najviše zahvalan i da mi je on bio podsticaj da se opredijelim za pravi sport kada sam bio na prekretnici – da li da ostanem u košarci ili da pređem na atletiku?!

ŠĆEPANOVIĆ: Gdje si putovao i šta si sve osvojio?

RAKIĆ: Preko atletike sam vidio mnogo zemalja, što je jedna od prednosti toga sporta. Počevši od Koreje(Svjetskog prvenstva u Daegu) do Islanda na drugoj strani planete. Bio sam naMalti,u Italiji,Bugarskoj i drugim zemljemama u Evropi… Da ih ne nabrajam sve, jer ih ima mnogo – sve do Eskišehira u Turskoj (Balkansko prvenstvo) i Gruzije(Tibilisi ), sa evropskog prvenstva (treća liga) odakle sam se upravo vratio sa dobrim rezultatima, gdje sam osvojio ukupno drugo mjesto. 100m istrčao sam za 10.72 sekundi.

ŠĆEPANOVIĆ: Koje ti je omiljeno takmičenje?

RAKIĆ: Iskreno, kroz dosadašnju karijeru sam naučio da se za svako takmičenje moram fokusirati kao da je zadnje i da moram od sebe dati sve da bih istrčao rezultat za koji smo ja i moje tijelo spremni u tom trenutku.Mogao bih izdvojiti takmičenja na kojima predstavljam svoju zemlju, jer je na njima poseban osjećaj kao što je sada bilo u Gruziji, gdje sam uspio napraviti sjajne rezultate i donijeti reprezentaciji dosta bodova.

ŠĆEPANOVIĆ: Ko je ostavio najveći trag u istoriji atletike i čiju karijeru najviše cijeniš?

RAKIĆ: Bolt je sjajan takmičar koji je svojim rezultatima od 2008 godine iz Pekinga pokazao da je sjajan sportista, ali bih izdvojio čovjeka čiji rekord nije obaran vec 17 godina, a to je Pietro Mennea koji je trčao 19.72 i još uvjek glasi za najbržeg bijelog čovjeka na Zemlji. Imao sam čast upoznati ga godinu dana prije njegove smrti na prvom međunarodnom mitingu Pietro Mennea u Tirani, i popričati par minuta sa njim.

ŠĆEPANOVIĆ: Koje te osobine karakterišu?

RAKIĆ: Definitivnio, to su tvrdoglavost i upornost.

ŠĆEPANOVIĆ: Koji trenutak tvoje dosadašnje karijere bi izdvojio kao najupečatljiviji?

RAKIĆ: To je sigurno susret sa Usainom Boltom, odnosno to da se moja malenkost i on nalaze na istom velikom događaju koji me učinio da se osjećam posebnim! Pored njega je sigurno tišina prije trke na 200m na Svjetskom prvenstvu u Koreji pred punim stadionom prije starta trke.

ŠĆEPANOVIĆ: Kolika su odricanja od kada se baviš atletikom?

RAKIĆ: Velika. Slobodno vrijeme za odmaranje mi je svedeno na minimum. Fakultet i sport su dvije stvari koje ispunjavaju cijeli moj dan i slobodno vrijeme uvjek iskoristim da se dobro odmorim i moje tjelo pripremim za nove napore.

ŠĆEPANOVIĆ: Da li tvoju karijeru i treninge podržava država i u kojoj mjeri?

RAKIĆ: Na žalost, naša država nema dovoljno sredstava i ne može da isprati sve želje i potrebe sportista.

ŠĆEPANOVIĆ: Šta možeš da poručiš omladini?

RAKIĆ: Kao sportista koji mora još puno da uči, a koji je do sada dosta toga prošao, omladini bih preporučio da dosta vremena provedu van kuce, da bude u konstatnom pokretu i da vjeruje u svoje snove, i da ih se ne stidi.

ŠĆEPANOVIĆ: Čime se rukvodiš u životu?

RAKIĆ: U životu se rukovodim sadašnjim trenutkom. Živim tako da danas zaboravim na juče,a da ne mislim na sjutra, jer trenutak u kojem živim je najvažniji za uspjeh koji će prouzrokovati da sledeći dan bude bolji.

Objavio/la na 12:28. Objavljeno u Intervjui. Možete pratiti sve odgovore na ovaj post kroz RSS 2.0. You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register

VIDEO

© 2000 - 2017 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -