Časlav PEJOVIĆ, profesor Kyushu Univerziteta, Japan

Duško VUKOVIĆ: Šta za tebe znači nacionalni identitet i koliko ti je bitan?

Časlav PEJOVIĆ: Nadam se da nećeš zamjeriti što će moji odgovori na tvoja pitanja biti vrlo kratki i ne naročito stimulativni za diskusiju. Kod mene je pitanje nacionalnog identiteta na sporednom kolosijeku i taj mi je osjećaj, priznajem, dosta zakržljao.

Nijesam mnogo razmišljao zašto je to tako, a mislim da se, u značajnoj mjeri, radi o refleksnoj reakciji  na događanja devedesetih, kao i na savremena patriotska busanja u nacionalna prsa. Osim toga, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori se, često, zloupotrebljava u političke svrhe, što mi je dodatno ogadilo osjećaj nacionalne pripadnosti. Taj osjećaj se budi jedino kada su sportska nadmetanja u pitanju i volim kad naša reprezentacija pobijedi. Naravno, kad kažem “naša”, mislim na Crnu Goru.

DV: Zašto si morao da naglasiš da se ‘naša’, u ovom slučaju, odnosi na Crnu Goru? Zar se to ne podrazumijeva?

ČP: Bilo bi normalno da se podrazumijeva. Ali, u Crnoj Gori su mnoge stvari pobrkane, pa i taj osjećaj prema državnoj reprezentaciji. Kod nas se pojam države često brka sa pojmom nacije. Državna reprezentacija predstavlja državu, a ne naciju. Uostalom, to je jasno iz samog naziva “državna reprezentacija”. Uopšte mi nije bitno koje nacije su članovi naše reprezentacije. U stvari, drago mi je kad vidim da za crnogorsku reprezentaciju zajedno igraju reprezentativci/ke različitih nacija. Mislim da je to relikt vaspitanja kojeg sam dobio u “Titovoj” Jugoslaviji. I ne želim da ga se odreknem. Naprotiv.

Crna Gora je moja zemlja, zato što sam se u njoj rodio, odrastao, tamo su meni dragi ljudi, tamo je dio mene, ma gdje se fizicki nalazio. Dok je postojala Jugoslavija, kada bih iz inostranstva došao u Beograd imao sam osjecaj kao da sam došao u svoju zemlju. Sada, tek kada dođem u Podgoricu imam taj osjecaj. Zato je, valjda, jasno koju reprezentaciju osjećam kao svoju.

DV: Kakvo crnogorstvo bi moglo biti prihvatljiv okvir za sve u Crnoj Gori, nezavisno od etničke pripadnosti?

ČP: Mislim da  je crnogorstvo, ma što se pod tim podrazumijevalo, za dobar dio građana Crne Gore teško odvojiti od etničke pripadnosti. To predstavlja samo potvrdu da je Crna Gora u 21. vijeku još uvijek opeterćena nacionalnim pitanjem.

Radio sam par godina sa Norvežanima i bio pomalo zatečen saznanjem da kod velikog broja Norvežana postoji jaka doza nacionalizma. Za razliku od balkanskog, taj nacionalizam je, na neki način, pozitivan i ogleda se u izražavanju ponosa zbog pripadnosti svojoj naciji. Dakle, radi se o nacionalizmu koji nikog ne ugrožava, nema onu negativnu i netolerantnu crtu koja je prisutna na Balkanu, gdje se uz pozitivni odnos prema svojoj naciji izražava i negativan odnos prema nekim drugim nacijama.

Tek kada u Crnoj Gori tolerancija postane dominantan odnos prema ljudima druge nacije i vjere, kao i prema ljudima čije mišljenje ne dijelimo, biće moguće praviti okvir koji bi bio prihvatljiv za sve.