U intervjuu za novogodišnje izdanje dnevnika ‘Pobjeda’, predsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić je, pored ostalog, govorio i o potrebi jasnog artikulisanja crnogorskog nacionalnog identiteta. Premijer je ostao dužan da iznese vlastito stanovište o temi koja je odavno otvorena i zaslužuje više od manipulativnih partijskih propagandističkih nadimanja, anahronih interpretacija prošlosti i prigodnog političkog udarništva.
Portal PCNEN želi da doprinese novom, otvorenom i kritičkom promišljanju ove teme razgovorom sa grupom ljudi koji su prepoznatljivi po svom profesionalnom i građanskom angažmanu, ali ne spadaju u one koji se pitanjima nacionalnog identiteta bave ’po službenoj dužnosti’. Ja sve te ljude znam lično i smatram ih prijateljima, ali nikada nikoga od njih nijesam pitao za nacionalni identitet, niti me je to zanimalo. Većina njih su bili ili su još saradnici/saradnice portala PCNEN.
Ovi razgovori će biti osobeni i zbog načina na koji će biti vođeni. Ja ću pitanja slati e-poštom, a tako će stizati i odgovori. Pitanja kojima će biti otvarane podteme biće jednoobrazna, a ostala će zavisiti od odgovora na prethodno. Ja sam intervjuer i moderator, ali svako od učesnika u razgovoru može, takođe, da postavi pitanje nekome ili svima. Kad se to desi, biće jasno naznačeno ko je postavio pitanje.
Kada intervjui počnu, dinamike odgovaranja na sljedeća pitanja biće različite, tako da će odgovori biti postovani onako kako budu pristizali. Na ovoj stranici će, pored fotografije autorke/autora, biti postovani izvodi iz svakog novog odgovora, koji će biti linkovan sa intervjuima.
Duško Vuković
ABAZOVIĆ DRITAN: Ukoliko bi sistem funkcionisao na pravedan način, taj osjećaj da neko hoće da manipuliše vama, jednostavno bi gubio na značaju. Etnička pripadnost bi bila manje naglašena, a građani bi se osjećali zaštićenim, bez obzira na svoje partikularne identitete. Tada bi građani Crne Gore mogli da konstatuju da postoji povjerenje u državu i samim tim bi se “crnogorstvo” izgradilo na realnim osnovama zakona…
BAĆA BOJAN: Iako je objekat ispražnjen od značenja, to ne znači da se u odnosu na njega ne može organizovati užitak, što otprilike znači da isti oni koji mi ne mogu objasniti šta je, recimo, crnogorska nacija, itekako mogu uživati u pobjedi crnogorske fudbalske reprezentacije...
DABIŽINOVIĆ ERVINA: Svaki dio teritorije države koja se zvala Jugoslavija vapi za temeljnim i otvorenim “razračunavanjem” sa prošlošću. Ozdravljenje naših društava, uspostavljanje ravnoteže u našim zajednicama, uvažavanje potrebe da pravda bude dostižna i ozdravljujuća a pitanje odgovornosti ljekovito…
GLIGORIĆ BILJANA: Čini mi se da ta podela u svakodnevnom životu ljudi, ukoliko ne postoje svesno ili nesvesno raspirivanje podela, nikada ne bi eskaliralo u nešto što bi vodilo u lošem pravcu. Međutim, ako igrate na tu kartu, iz bilo kog razloga (skretanje pažnje sa drugih problema ili što ste i sami ostrašćeni etničkim podelama) i ako imate alatku u rukama koja se zove mediji, dobijate opasanu kombinaciju koja podstiče u ljudima agresiju prema ’onom drugom’…
JELUŠIĆ BOŽENA: Držim da je medijska pismenost temeljna vještina kada je u pitanju obrazovanje za demokratsko građanstvo i za prevazilaženje podjela koje koriste određenim centrima moći… Razumije se da manipulacija neće samim tim nestati, ali će svakako biti smanjen uticaj ’do bola’ primitivnih i banalnih storitelinga kojima se Crna Gora ’kaiša’ posljednjih dvadeset godina…
MUK STEVO: Ako bi neko sugerisao da postoji crnogorstvo koje je nešto vise od etničke pripadnosti, a manje od državljanstva, onda bi to bio pogrešan put. Smatram da danas na Balkanu nije moguće graditi neki novi integralistički pojam nacije...
MANDIĆ BRANO: Koga briga za crnogorstvo, ako je okružen kulturnim i umnim ljudima koji usmjeravaju društvo ka znanju i humanosti? Kada društvo dođe u fazu da takvi dobijaju šansu, crnogorstvo će biti ono što i treba da bude – ukras, šareni mamac za turiste, praznična zakletva. Pričaćemo viceve da smo lijeni i raditi pošteno za dobru platu. Eto crnogorstva po mjeri svih…
NELEVIĆ NATAŠA: Razmišljam o tome da bismo državu mogli shvatiti kao zajednički politički projekat. I o tome da smo svi mi politička bića kojima je država data kao prostor na kojem možemo da projektujemo tu svoju političnost i koliko gubimo ako ne koristimo tu mogućnost…
POPOVIĆ SAŠA: Pošto je, po meni, nacionalizam ozbiljan optički problem, potrebno je na vrijeme učiti ljude da pravilno koriste durbin nacionalnog identiteta...
PEJOVIĆ ČASLAV: U Crnoj Gori su mnoge stvari pobrkane, pa i taj osjećaj prema državnoj reprezentaciji. Kod nas se pojam države često brka sa pojmom nacije. Državna reprezentacija predstavlja državu, a ne naciju. Uostalom, to je jasno iz samog naziva “državna reprezentacija”...
ULJAREVIĆ DALIBORKA: U Crnoj Gori smo svjedoci jačanja uticaja aktera koji insistiraju na etničkim elementima gradnje crnogorskog identiteta…
VUKČEVIĆ NIKOLA: Dakle… šta uraditi da suzimo prostor manipulatorima, ako je već postalo jasno da mozak nismo uključili? Na žalost – jako malo toga. Ostaje da molimo Boga ili Sreću da bude sto više snama, da nas neke loše stvari zaobiđu što više, jer smo u svojoj zaboravnosti i sebičluku, banalnosti i jadu, doveli čovjecanstvo na rub nemoći…
Šta meni Crna Gora znači ?
Ovaj naslov sam ja modifikovao; pravi naslov knjige je “ What Israel Means to Me “, a izdata je 2006. godine, od izdavača “ John Wiley & Sons, Inc”; autori knjige su 80 intelektualno najprominentnija Jevreja u svijetu. Knjiga je pisana u stilu zbornika i sadrži kratke autorske tekstove od po dvije-tri strane, pisanih na jednu istu temu. Predgovor knjige napisao je Alan Deršovic, profesor prava na Harvardskoj školi prava u državi Masačusec.
Knjiga počinje ovako : “ To je izuzetno sićušna zemlja, gotovo iste veličine kao Nju Džersi. Po broju stanovnika ( 6 miliona ), Izrael bi bio jedna od najmanje nasaljenih država u Americi….” ; i pomislih na Crnu Goru, koja je isto tako sićušna po prostranstvu, i sa gotovo deset puta manjim brojem stanovnika od Izraela.
Smatram da je ideja koju je pokrenuo PCNEN zaista odlična, i mislim da treba pozvati intelektualno najuglednija Crnogorca(ke) da napišu esej na temu o svom odnosu prema Crnoj Gori, i te njihove tekstove objavljiviti na portalu PCNEN-a , da bi se na kraju ( sa određenim komentarima ), sve to objedinilo u jednu knjigu.
Mislim da bi jedna takva knjiga mogla biti od dobre pomoći svima onima koji su bili ( i jesu ) , kako za, tako i protiv nezavisne Crne Gore.
Isto tako smatram da bi ta knjiga mogla biti od velike koristi svim građanima Crne Gore kao vodič i putokaz o tome kako konačno više da prestanu da se glože, čangrizaju i zanovijetaju- nepotrebno i besmisleno, kao stari supružnici, i da – već jednom – počnu da misle i da rade sve što je u njihovoj moći kako bi učinli da država Crna Gora, u kojoj svi oni zajedno žive, postane jedno fino mjesto za život na ovoj Kugli zemaljskoj, pa da bude svima nama privilegija da živimo u takvoj državi.