Dje mi je kuca?

I tako vratim se ja tamo odakle sam dosla, a vratim se odakle poticem i nesto  mi ne stima…

Zasto idem a opet sretna dje idem? ko ce ga znati ..vjecite dileme.

Nego o dilemama ima dosta da se pise i pisu mnogi. Ja bih mozda o jednom mjestu koje mi je srcu sraslo.

Afrika

Kenija

Prvi put sam je srela decembra 2004, pocela da je osjecam nakom 6 mjeseci, pocela da je volim..mozda odmah, pocela da je razumijem.. e za to ce trebat vremena. Ustvari ja je razumijem ali ne znam kako to da stavim na papir. Nagovori me jedan prijatelj, mada kada malo bolje razmislim vise njih, da ipak nesto ukucam i da dam na znanje… I eto stvori se tekst o gradu Najrobiju.

Januar tekuce godine. Pocelo ljeto, mirise ali bas mirise. Mada ujedno i smrdi. Najrobi  je velik grad, kazu ima miliona i miliona, kako kola tako i ljudi.  Nista ovje nije pouzdano, sve je orijentaciono.

I dodje jutro. Cekanje “matatua”. Tako zovu “ludi” kombi koji prevozi putnike. To vam je nesto ko “divlji taksista” kod nas. Ne krece dok se ne napuni ili bar do pola i onda kupi i ostavlja usput zadovoljne putnike. I tako cekam ja matatu. Ustvari da budem iskrena i ne cekam, vec cekam KBS, KENYA Bus service , jer mi je sigurnije. Da, sigurnost je jako bitna rijec u zivotu u Najrobiju.

Imala sam srece, nisam cekala dugo. Naidje 46 i ja se lijepo smjestim u autobus iz 50tih.Mislim da je onaj autobus iz “Vozi misko” filma njegov brat. Muzika divna, sve u stilu 70tih, narod divan, miran. Ko bi reko da su Afrikanci tako civilizovani: niko se ne pomjera, niko ne prica, svi su sredjeni spremni za posao: zene poslovno odjevene sa svjezim i sarenolokim perikama, muskarci.. nisu bas mastvotiti.

Nadam se da cu u nekom od slijedecieh pisama da se osvrnem na umjetnicka djela na glavama mladih i malo manje mladih dama. Mada vecinom su mlade jer se staro celjade ovjde rijetko vidi.

Mjesto konduktera nije bas definisano. Jednom nogom  je na ”otvorenom” a drugom nogom u autobusu. Prave su akrobate.  E oni nisu tako mirni ko putnici, vicu, promovisu svoj autobus.. ko na pijaci. Stanicu oglasavaju kucanjem ili udaranjem rukom o autobus. Nekada su to 2 udarca a nekada  jedan. Ukoliko vozac cuje dobro i ukoliko muzika nije toliko glasna moze se proci i sa jednim udarce, sto  je pretpostavit cete veoma rijetko.

Moram samo na kratko da pokusam da vam docaram unutrasnjost ovih autobusa i “matatua”. Staro, izlizano da izlizanije ne moze bite. Sve od poda, do sjedista ali zato, ukoliko ste srecne ruke, mozete da upanete u “matatutu” koji ima cak i video, i kako se ono zovu ona svijetla iz diskoteke…e da bas ta, u raznim bojama i onda veselo!!

Saobracaj u Nbi ovih dana je za neke nepodnosljiv. Kazem za neke, jer se bijelci ubise nervirajuci dok je ovim mojim cokoladnim sve ravno do “Kosova”.  Zato se ja rijetko i odlucujem na prevoz ali i za “dvojku” ima problema.

 Smog

Dan je divan. Vazduh manje, posebno na prometnim mjestima,  jer se udise i vidi dim, smog od ovih jadnih autobusa koje je Evropa otpisala, poslala u penziju, bacila, mislim i prije 40 godina. Ali nekome ne svane dok drugom ne mrkne. Pitanje kome je svanulo a kome mrklo.

Nego meni se cini da sam odlutala od teme. Mozda naziv ovog stiva treba da bude, Dilema, ILI Drugi, treci svijet….ili mozda “kontradiktornost”, ali ne mozda je JIN & JANG, jer jedno bez drugog ne moze.

Morate biti ulogovani da bi komentarisali Logujte se

Logujte se ili registrujte

Zaboravljeni podaci?
Register  

VIDEO

Sve

© 2000 - 2014 PCNEN. All Rights Reserved. Log in -